Kontinentalna uspješnost

Do kada će trajati nepobjedivost Južnoamerikanaca?

Tomislav Pacak: Za sada su, kontinentalno gledano, Južnoamerikanci svakako najveći dobitnici SP-a, još veći ako im pridružimo i latinoamerički Meksiko. No, pravi uspjeh Latinske Amerike bit će ako se barem jedna, a poželjno dvije ili čak tri latinoameričke selekcije, uz Brazil i Argentinu, plasiraju u četvrtfinale. Kada bi omjer u četvrtfinalu bio 5-3 za Europu, ili čak 4-4, to bi sugeriralo ozbiljan napredak "ostalih" Južnoamerikanaca. Čile, Urugvaj i Paragvaj svakako su trenutno među najugodnijim iznenađenjima, kako zbog rezultata, tako i zbog moderne igre.

Borna Rupnik: Nije baš najlakše objasniti kako su se to Južnoamerikanci tako dobro snašli na prvenstvu u kojem je dobrim dijelom dominirao čvrst, taktički dotjeran nogomet s malo lepršavosti, no osobno nemam ništa protiv takvog raspleta. Čini se da su došli manje igrati se nogometa, a više po rezultat i to se osjeti. Što se prvog poraza tiče, ne bi bilo preveliko iznenađenje da Urugvaj posrne pred Meksikom, pa čak ni neopterećeni Brazil pred probuđenim Portugalom, no od južnoameričke petorke glavu bi prvi ozbiljnije mogao spustiti zasad maksimalni Čile, kojemu nakon mogućeg poraza od Španjolske, uz dobru švicarsku partiju, prijeti eliminacija u prvom krugu.

Marin Vuković: Nepobjedivost Južnoamerikanaca trajat će sve dok ne izgube. Šalu na stranu, za mene dobri rezultati Južnoamerikanaca ne predstavljaju posebno iznenađenje jer Južna Amerika oduvijek je bila jedini pravi suparnik Europi u borbi za premoć na nogometnoj karti svijeta. Brazil i Argentina imaju i snagu i kvalitetu otići do samoga kraja, a još je par reprezentacija na ovom Svjetskom prvenstvu pokazalo da itekako može pomrsiti račune papirnatim favoritima. Vjerujem da ćemo se južnoameričkog nogometa još nagledati u Južnoj Africi, a dohvati li netko od njih i zlatni kip namijenjen pobjedniku, to za mene opet neće biti iznenađenje.

Je li već sada ovo SP razočaranje za afričke selekcije?

Tomislav Pacak: Razočaranje je utoliko što je vladao veliki optimizam u redovima afričkih momčadi, no ponegdje nije imao realne osnove. Nigerija je, primjerice, imala (prilično) jaču momčad kada je radila bolje rezultate nego sada. Dakako, slika nastupa afričkih momčad još se može ponešto popraviti (Gana ima realne, Nigerija i Alžir nekakve, a Bjelokosćani i JAR teoretske šanse), no mislim da će i treće kolo proći u njihovoj napadačkoj anemičnosti, za koju ima previše razloga da bi stale u jedan paragraf.

Borna Rupnik: Za one koji su planirali iznimno velike uspjehe afričkih momčadi samo zato što se prvenstvo igra na njihovom kontinentu, jest. Međutim, ako se gleda utakmica po utakmica ne može se reći da su predstavnici Crnog kontinenta izrazito podbacili. Nije bilo realno očekivati da će domaćin nadjačati Meksiko i Urugvaj, da će Obala Bjelokosti svladati Brazil i Portugal, da će se Nigerija lakoćom obračunati s Grčkom ili da će Alžir "žariti i paliti" skupinom C. Razočarali su Gana s igračem više protiv Australije te Kamerun brzopoteznim ispadanjem, ali ostali su rezultati u najvećoj mjeri - u skladu s trenutačnim mogućnostima, što znači i mogućnost ponekog plasmana u drugi krug.

Marin Vuković: Kako se uzme. Rezultati afričkih momčadi mogu predstavljati razočaranje samo u slučaju da ste od njih nešto doista i očekivali na ovom natjecanju. Možda već zvučim kao pokvarena ploča, no od afričkih reprezentacija niti uoči ovog Svjetskog prvenstva nisam očekivao čuda, a rezultati koje su postigli samo su išli u prilog takvim prognozama. Stoga i ne čudi da samo Gana nakon dva odigrana kola na kontu ima više od jednoga boda, a čak ni oni najvjerojatnije neće vidjeti osminu finala. Nogomet kakav njeguju afričke reprezentacije nikada mi se nije sviđao, pa sam oduvijek teškom mukom izdržavao praćenje Afričkog kupa nacija. Igra ganske reprezentacije u situaciji kada su više od jednog poluvremena imali igrača više dovoljan je dokaz taktičke nezrelosti.

Jesu li posrtanja europskih sastava slučajnost?

Tomislav Pacak: Kako čija. Francuski nastupi nikome nisu iznenađenje, engleski su iznenađujući, ali ne i šokantni s obzirom na njihovu povijest na velikim natjecanjima, španjolski poraz je bio slučajnost, talijanski remiji ipak su protekli u dominaciji Azzura. Za te velike europske momčadi konačna ocjena mora pričekati i konačan rezultat, ali možemo reći da su ostale europske momčadi, uz izuzetak vrlo slabe Slovačke, odigrale solidno te osim Grčke imaju realne šanse za prolazak dalje. Ako u osmini finala budu Engleska (ili Slovenija), Njemačka, Srbija, Nizozemska, Danska, Italija, Portugal, Španjolska i Švicarska, ne možemo govoriti o neuspjehu Europljana.

Borna Rupnik: Europske su se momčadi u Južnoafričkoj Republici našle u situaciji da su im suparnici na taktičkom planu spremniji nego ikada prije i znatno skloniji formuli "manje ljepote, više bodova". Tako je teže iskoristiti tuđe nedostatke, premda ima sasvim dovoljno dobrih momčadi da obrane čast našeg kontinenta. Neki od najpoznatijih europskih predstavnika ionako su u igračkoj krizi (Francuska, Italija), neke je kriza zahvatila u najgorem mogućem trenutku (Engleska), a neki, pokazuje se, usprkos kvalifikacijskim uspjesima nemaju dovoljno kvalitete za opipljiviji dojam (Grčka, Slovačka).

Marin Vuković: U situaciji kada klupska nogometna sezona za velik broj nositelja igre u europskim sastavima traje sve duže i kad su ligamenti, mišići, kosti, ali i psiha pod sve većim pritiskom, posrtanja europskih reprezentacija sigurno nisu slučajnost. Naravno, to nije i ne može biti jedini razlog, posebno u slučaju francuske reprezentacije, pa i engleske jer niti jedna reprezentacija ne nosi se s psihološkim pritiskom kakvog nameće engleska medijska mašinerija. Bez obzira na sve poteškoće, vrlo je teško kroz tri kola u skupini izbaciti izrazitog europskog favorita, pa vjerujem da će većina njih, čak i Italija, na kraju izboriti osminu finala.

Da se SP igra po ligaškom sustavu, prvak bi bio...

Tomislav Pacak: Kako u ligaškim sustavima, gdje svatko igra sa svakim, gotovo uvijek pobjeđuje najbolja momčad, vjerujem da bi prvak bila Španjolska, iako Argentina ima možda čak i bolju igru za "otključati" protivnika nego Španjolci. Dakako, tek će okršaji najboljih pokazat tko je koliko jak na najvišoj razini, sve za sada ipak su samo nagađanja. No, Španjolska ima najkvalitetniji posjed lopte, najširi izbor vrhunskih igrača i mislim da bi kroz duži vremenski period ta klasa isplivala na vrhu.

Borna Rupnik: ...opet Španjolska jer njihova raznolika, kombinatorna igra povremeno ne uspije slomiti neki čvrsti bedem poput onog švicarskog, no u kontinuitetu donosi željeni rezultat i pobjede. Prvi bi im konkurenti vjerojatno bili uporni Nijemci, koji uz tradicionalnu predanost i disciplinu pokazuju i veliku uigranost, te Argentina i Brazil, južnoamerički predstavnici naviknuti na pobjeđivanje u nizu.

Marin Vuković: Možda se mnogi sa mnom neće složiti, no vjerujem da bi do posljednjeg kola mrtvu trku vodili Engleska i Njemačka. Radnički mentalitet Nijemaca držao bi ih u igri čak i onda kada bi se situacija činila izgubljenom, a Englezi bi u ligaškom sustavu igrali daleko bolje nego u situaciji kada 270 minuta odlučuje jesu li posljednje dvije godine bile uzalud.

Koliko su se promijenila vaša razmišljanja o glavnim favoritima?

Tomislav Pacak: Nisu puno. O Španjolskoj i Brazilu razmišljam jednako, o Argentini imam mrvicu bolje mišljenje (bilo je očito da imaju sjajnu momčad, pitao sam se kako će funkcionirati pod Maradonom; za sada je odgovor dobro). Engleze nisam ni smatrao favoritima, ali Capella sam se bojao, no za sada igraju čak ispod mojih (relativno niskih) očekivanja, a slično vrijedi i za Talijane - s kojima svejedno ne bih volio igrati da sam Nizozemska ili Danska/Japan. Najviše mi se mišljenje promijenilo o Njemačkoj, na koju uvijek računam, ali koja na ovom SP-u igra, barem meni osobno, dojmljiv nogomet, brz i direktan, te mislim da imaju dobre šanse dogurati jako daleko.

Borna Rupnik: Prva dva kola spustila su na zemlju engleski balon samopouzdanja, smatram da su oni najviše izgubili na svom statusu favorita. A kod njih samopouzdanje igra veliku ulogu. Nijemci su se dobrim izvedbama prometnuli u većeg favorita nego što sam im to bio spreman priznati prije početka, a ostali su još uvijek tamo gdje ih se moglo i svrstati, barem do kraja trećeg kola. Italija unatoč kiksu s Novozelanđanima i ne posebno uvjerljivoj igri još uvijek drži sve konce u svojim rukama i dok je tako ne bi je trebalo otpisivati.

Marin Vuković: Uzme li se u obzir da sam bio jedan od rijetkih koji je uoči prvenstva prognozirao da će svjetski prvaci postati Englezi, mislim da se s popriličnom sigurnošću može reći da su se moja razmišljanja promijenila. Premda za to i dalje postoje izgledi i engleska reprezentacija i dalje je u igri za osminu finala, igra kakvu su pokazali u dosadašnjem tijeku natjecanja ne ulijeva nikakvo povjerenje. Možda ih je prerano otpisati i u potpunosti promijeniti mišljenje, no prema dosad prikazanom svjetski bi naslov mogao otići u Južnu Ameriku.