Nogomet

Kako se vratiti na stare pozicije?

Tomislav Pacak, Vedran Attias • četvrtak, 07.10.2010.
Kako se vratiti na stare pozicije?
Foto: HB-Press-Agency

Početak kvalifikacija donio je nove probleme za reprezentacije koje pamte i bolje dane. Portugal, Francuska, Češka, Rumunjska, Bugarska i Belgija su ne tako davno bilježili dobre i odlične rezultate, pa smo se zapitali - gdje je pošlo po zlu i mogu li se vratiti tamo gdje su nekada pripadali...

Portugal - Scolari donio/odnio rezultat

Portugal. Nogometna reprezentacija Portugala. Zvuči dobro, zar ne? Opasni su i sigurno ne bi voljeli igrati s njima. Recimo, lakše za Hrvatsku zvuči Hrvatska - Grčka nego Hrvatska - Portugal, no ima li to zapravo opravdanje u rezultatima? Ne baš. Naime, Portugal u devedesetima nije bio na Svjetskim prvenstvima, a osim Njemačke 2006. i osvojenog četvrtog mjesta i finala Eura kojem su bili domaćini nisu posebno dobri. Istina, uvijek se kvalificiraju, no to samo znači i da zakažu na velikom natjecanju, a opet je redovito iznenađenje kada ispadnu.

Mora im se priznati da su uz Španjolsku, Italiju, Njemačku i Francusku reprezentacija koja je u ovom desetljeću bila na svim velikim natjecanjima. Naravno, dobar rezultat 2004. kod kuće i u Njemačkoj 2006. "debelo" se veže uz Luisa Scolarija, sjajnog stručnjaka koji je, kako se već pokazalo, iz Portugala izvukao maksimum; ako ne i više. Odlaskom brazilskog stručnjaka njegovo je mjesto preuzeo Carlos Quieroz i bio vrlo loš. Nakon teške muke u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. i borbe s Danskom, Švedskom i Mađarskom, uspjeli su izvući drugo mjesto i preko Bosne i Hercegovine otići u Južnu Afriku gdje su prošli skupinu i potom ispali od kasnijih svjetskih prvaka, Španjolaca.

Da im niti u novim kvalifikacijama neće biti lako pokazale su već prve utakmice: domaći remi s Ciprom (4:4) i poraz u Norveškoj (1:0) stajali su Quieroza pozicije izbornika i novi "gazda" je Paulo Bento. Pred njim je težak posao jer Portugalci standardno ne prolaze dobro protiv skandinavskih momčadi, a osim Norveške i Danske, ovoga puta su im kuglice dale i Island; uostalom, očito im ni Cipar neće biti lak posao.

Naravno, nije sporno kako je Cristiano Ronaldo fantastičan igrač, Pepe i Carvalho stoperi Reala, Nani zvijezda Manchester Uniteda, a Porto, Benfica i Sporting, kao okosnice reprezentacije, veliki europski klubovi, no kada se sve to spoji - nešto ne štima. Možda bi dolazak Josea Mourinha donio i rezultat, no kako od toga neće biti ništa na Bentu je posložiti momčad i napraviti pravi rezultat; Scolari je (pre)visoko postavio letvicu.

Francuska - popraviti rezultate, ali i imidž

Odlazak Zinedinea Zidanea svakoj bi reprezentaciji bio veliki udarac, a Francuskoj se pokazao kao nepremostiv problem pod ravnanjem Raymonda Domenecha. Nakon slabog izdanja na Euru 2008. (u istina teškoj skupini), Francuzi su odigrali blijede kvalifikacije, potom se zahvaljujući Henryjevoj ruci i sudačkom previdu plasirali na SP, no - bolje da nisu. U Južnoafričkoj Republici Tricolori su osramotili sebe i francuski dres, ne samo očajnim prezentacijama na travnjaku već i ponašanjem izvan njega. Epilog svega su brojne suspenzije, uključujući 18 utakmica za Nicolasa Anelku, i ispadanje u prvom krugu.

Ekscentričnog Domenecha zamijenio je ozbiljni Laurent Blanc, no start mu je donio šokantni pariški poraz od Bjelorusije i tešku situaciju već na početku kvalifikacija. Blanc je, ipak, u Bosni i Hercegovini uspio izvući najbolje iz ekipe, Francuska je konačno regirala kako treba kada je bila stiješnjena uza zid - pobjedom od 2:0 Francuska si je ubrizgala malo krvi u obraze i sada je čekaju domaći ogledi s Rumunjskom i Luksemburgom u kojima bi trebala steći pobjedničke navike.

Gdje su započeli francuski problemi? Domenech sigurno snosi dobar dio krivice, no Francuzi su nakon Zidaena izgubili kreativnost koja je krasila njihove najbolje generacije, poput one osamdesetih kada su u sredini imali magični kvartet Fernandez-Tigana-Giresse-Platini. 1998. i 2006. bio im je dovoljan briljantni Zidane, no nakon njegovog odlaska Francuzi su u sredini uglavnom ostajali na trkačima.

Sada bi se to trebalo promijeniti pod vodstvom Blanca, koji u Gourcuffu i Nasriju može dobiti plemenitost u igri, baš kao što s Riberyjem i Maloudom dobiva prodornost. Nasri i Gourcuff su zajedno kod Domenecha igrali tek devet minuta, Blanc je dao naslutiti da će se to sigurno promijeniti. Novi izbornik zna da ga čeka težak posao: "Pokušavamo krenuti iz početka s novom generacijom, s nekoliko dobrih, ali ne još velikih igrača." Francuska je na papiru još uvijek među najboljima u Europi, a ostatak kvalifikacija pokazat će nam može li Blanc teoriju pretvoriti u praksu - od tih figurica napraviti ozbiljnu momčad, što Francuska već neko vrijeme nije bila.

Bugarska - problemi dublji od rezultata

Bugarska je devedesetih godina proživjela svoje najbolje nogometne godine, s četvrtim mjestom u SAD-u kao vrhuncem generacije Stoičkova, Balakova, Lečkova i drugih. Bugari su se plasirali i na SP 1998., te europska prvenstva 1996. i 2004., što je ujedno i zadnje veliko natjecanje na kojem su Bugari bili.

Kvalifikacije uglavnom završavaju kao treći u skupini, a start u novom ciklusu nije donio razloge za optimizam - nakon teškog poraza na Wembleyju od Engleske (4:0), Bugare je u Sofiji šokirao Zlatko Kranjčar s Crnom Gorom i ostavio ih na nuli nakon dva kola. U Savezu su odmah posegnuli za promjenom na klupi, Stoilova je zamijenio Lothar Matthaus.

Predsjednik Saveza, Borislav Mihajlov, objasnio je zašto stranac, iako je unutar nogometne kuće imao puno oponenata po tom pitanju: "Trebao nam je strani trener sa snažnom pozadinom kojeg će poštovati igrači."

No već je početak Matthausovog mandata donio optužbe Valerija Božinova da je njemački trener pod pritiskom ljudi iz Saveza mijenjao inicijalni popis za kvalifikacijski ogled s Walesom - s njega je, između ostalih, "nestao" upravo Božinov, a pojavio se niz igrača iz bugarske lige.

Naravno, i kod Bugara je pad počeo odlaskom Stoičkova, jer kratki pogled na današnju selekciju otkriva da Bugari nemaju igrača u velikim klubovima. Osim Berbatova, ali on više ne želi igrati za reprezentaciju (zbog godina, ali i zbog kritika dijela javnosti i medija, iako je najbolji strijelac reprezentacije u povijesti), nije ga ni Matthaus uspio nagovoriti da se predomisli.

No, bugarski nogomet protkan je i "balkanskim poslovima", i kod njih je puno afera oko namještanja izbilo na površinu, a čelni ljudi Saveza priželjkuju "snažniji utjecaj države na probleme u nogometu". Kao da tamo država nema i većih problema...

Može li Matthaus iz tog mulja izvaditi reprezentaciju i vratiti život bugarskom nogometu? Nijemac se u odsustvu Berbatova nada - njemačkom receptu: "Ovo je situacija kao u njemačkoj reprezentaciji prije SP-a, kada se ozlijedio Ballack - Ozil i Khedira dobili su priliku, nametnuli se i sada su u Realu iz Madrida."

Zvuči dobro na papiru, ali Matthausa u Bugarskoj ne čekaju njemački igrači, njemački mentalitet, njemački funkcioneri, njemački zakoni i Bundesliga. Bit će težak posao vratiti bugarski nogomet u europski vrh...

Rumunjska - dotaknuli dno i čvrsto ga drže

Rumunjska se danas nalazi na 42. mjesto Fifine ljestvice što je poravnanje najlošijeg rezultata te zemlje od davne 1960. godine. Naravno, rezultat je to loših rezultata u kvalifikacijama i (ne)odlascima na velika natjecanja. Naime, zanimljivo zvuči da je Rumunjska zadnji gol na Svjetskim prvenstvima primila od - Hrvatske; Davor Šuker im je zabio penal (ili dva, kako hoćete) i Rumunje poslao kući. Dakako, bilo je to u Francuskoj 1998. godine.

Na Europskim prvenstvima su pak bili 2000. i 2008., ali se mora reći kako stvarno nisu imali sreće sa ždrijebom; baš jako nisu imali sreće. U Nizozemskoj i Belgiji su čak uspjeli proći skupinu i kući poslati Engleze i Nijemce, no u četvrtfinalu je Italija bila prejaka. Što se pak tiče Austrije i Švicarske 2008., kuglice su ih stavile s Nizozemskom, Italijom i Francuskom; ispali su s dva boda, a porazila ih je tek Nizozemska.

Igrači iz Šahtjara, Intera, Stuttgarta i brojnih rumunjskih klubova igrali su dobar nogomet 2008. godine pa je stoga logično zapitati se kako su ti igrači u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. godine skupili 12 bodova u deset utakmica? Točnije, deset bodova manje od prvoplasirane Srbije odnosno devet od Francuza koji su išli u dodatne kvalifikacije.

Loše su Rumunji ušli i u nove kvalifikacije i remizirali kod kuće s Albanijom i u gostima s Bjelorusijom, a pogled na skupinu D ne daje im previše nade. Osim već spomenutih momčadi koje nisu uspjeli dobiti, teško se mogu nadati nečemu boljem protiv Francuske i Bosne i Hercegovine dok je pak Luksemburg u skupini turistički. Devedesete godine rumunjskog nogometa obilježio je Gheorge Hagi, a potom ga je trebao naslijediti Adrian Mutu, no kako je on otpuhnuo, odnosno potpuno suprotno, svoju karijeru - tako su pali i rezultati reprezentacije.

Češka - bez prave perpektive

Nakon što je 1996. oduševila i iznenadila Europu nastupom na EP-u u Engleskoj, gdje je osvojila drugo mjesto, Češka je godinama imala status "dark horsea" velikih natjecanja. To su, istina, Česi uglavnom bili na europskim prvenstvima, jer na SP su se kvalificirali samo 2006.

No, posljednjih desetak godina rezultati Češke u blagom su padu, a neodlazak na SP 2010., i to s plasmanom iza susjeda Slovačke, potvrdio je probleme u češkom nogometu.

Nakon odlaska Karola Brucknera 2008. godine (50 pobjeda, 12 remija, 13 poraza), Česi su lutali s izbornicima, promijenili su već trojicu - Petra Radu, Františeka Straku i Ivana Hašeka, a sada je kormilo u rukama Michala Bileka. No, njegov start u novim kvalifikacijama donio je domaći poraz od Litve, što se teško može nazvati ohrabrujućim.

I Česi su izgubili dosta na kvaliteti odlaskom prvo Poborskog i njegove generacije, potom Nedvedove, pa sada više nemaju puno igrača po europskim top klubovima - Čech je jedinica Chelseaja, no Rošicky, Plašil, Baroš i drugi nisu u svjetskom fokusu i Češka više ne može računati na odlične nastupe u kvalifikacijama kao što je često bio slučaj.

Česi više ne briljiraju na turnirima mlađih uzrasta kao što je bio slučaj, s izuzetkom SP-a U-20 2006. godine kada su osvojili srebrnu medalju. No, od tadašnjih potencijala nitko se nije razvio u vrhunskog igrača, Česi nisu uspjeli obnoviti reprezentaciju. Nadaju se da će Tomaš Necid, 21-godišnji napadač moskovskog CSKA, postati prava udarna igla nakon Milana Baroša, no premalo je tu pravog mladog materijala s kojim bi Michal Bilek mogao raditi.

Bez obzira na početni poraz od Litve, Česi se mogu rekuperirati u nastavku kvalifikacija i dovući do drugog mjesta, s obzirom da je prvo rezervirano za Španjolsku, ne dogodi li se neki monumentalni kolaps svjetskih i europskih prvaka. No, mogu li se vratiti i do pozicije reprezentacije s kojom nitko ne želi igrati na velikim natjecanjima?

Belgija - desetljeće za zaborav

Nakon što su od 1982. pa do 2002. bili na šest svjetskih prvenstava zaredom, Belgija je nestala iz svjetskog nogometa. Što se dogodilo nekad respektabilnoj nogometnoj sili u kojoj su posljednjih deset godina stalni jedino neuspjesi i promjene izbornika? Nakon što su 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji prošli skupinu i potom jedva ispali od Brazila, kasnijih svjetskih prvaka, Belgijci su redali poraze i neuspjehe.

U početku su oni bili iznenađujući pa su uglavnom za sobom vukli promjene izbornika (šest od početka novog tisućljeća), no kada su u srpnju 2007. godine pali na 71. poziciju Fifine ljestvice što je najlošiji rezultat u povijesti - postalo im je jasno kako je vrijeme da se naviknu na neuspjehe. Zašto su tako drastično pali i od konstantnih sudionika velikih natjecanja pali u grupu outsidera? Teško je reći jer Anderlecht, Club Brugge i ostali belgijski klubovi više-manje dobro igraju u Europi.

Zašto je momčad koja ima igrače iz Bayerna, Manchester Cityja, Evertona, Zenita, Ajaxa i Anderlechta, Club Brugge i ostalih belgijskih klubova u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. osvojila 20 bodova manje od Španjolske odnosno devet od drugoplasirane Bosne i Hercegovina? Jednostavno, u gostima su izgubili i od jednih i od drugih, ali i od Armenije i Estonije te su se samo iz Turske vratili s bodom.

Ništa bolje nisu krenuli niti u kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2012. u Ukrajini i Poljskoj koje su otvorili s dva poraza. Naime, "ispravili" su "pogrešku" iz prošlih kvalifikacija i upisali poraz u Turskoj, a iz Belgije su tri boda odnijeli Nijemci. Kada izbornik Georges Leekens iskreno kaže: "Nije problem što smo izgubili kod kuće od Nijemaca, jedne od najboljih reprezentacija svijeta, već što sa strahom gledamo prema gostovanjima u Azerbajdžanu i Kazahstanu". Dodatak zaista nije potreban.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • Obrisan korisnik07.10.2010. u 22:52
    a i Deco je Brazilac koji je uzeo Portugalsku putovnicu... :-)  Figo je bio klasa od igrača. 
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik07.10.2010. u 19:18
    potpuno se slazem s lukom, portugal u zadnjim godinama osim deca nije imao niti jednog veznog koji bi bio pravi playmaker, neki centralni vezni, moutinhu se predvidjala velika karijera, ali nije bas uspio, i vec dugo nemaju pravog napadaca, tocnije od pauliste...nuno gomes je svoje odigrao davnih... [više na forumu]
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik07.10.2010. u 19:01
    Francuska ima igrački jednu od najboljih reprezentacija na svijetu. Lloris, Clichy, Gourcuff, Ribery, Mexes, Malouda, Gignac, Nasri, Benzema... Sve su to relativno mladi igrači koji će s pravim trenerom, a Blanc to je, sigurno biti puno bolji. Portugal zapravo nikad nije bio velesila, uvijek je tu... [više na forumu]
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik07.10.2010. u 16:20
    Nažalost, i za nas je bilo mjesta u ovom članku.. Nadam se da se varam i da ćemo protutnjati Izraelom..
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik07.10.2010. u 16:12
    Belgija ima sjajnu buducnost.Imat ce jednu od najboljih europskih reprezentacija! Imaju sjajne igrace Kompany,Vermaelen ,Fellaini ,Vertonghen,Lukaku,Hazard,Witsel,Defour
    Obrisan korisnik