Neki imaju u novčaniku, neki u grudima

Nitko nije ljubitelj repriza

Aktualno proljeće u Maksimiru jedna je velika repriza. Nižu se jednolične 1:0 pobjede, nižu se ista proljeća, iste sezone, iste priče, isti trofeji, ista nezanimljivost. Hajdukove poteškoće olakšavaju Modrima put do naslova, ali otežavaju put do stvaranja snažne momčadi i barem blagog podizanja popularnosti Dinama (i HNL-a općenito)...

Kao što vjerojatno niste gledali reprizu reprize druge reprize trećeg emitiranja četvrte reprize "Dadilje", tako vas ni ovoproljetna HNL teško može uzbuditi. Lokomotiva svake dobre lige je borba za naslov prvaka, a znakovi iste ugašeni su Dinamovom dominantnom predstavom u derbiju. Tako davnom danas se čini splitska euforija nakon dobrog starta (i lošeg Dinamovog), no Mamićeva ekspresna reakcija s promjenom trenera vratila je Dinamo na pravi kolosijek i danas Modri s 13 bodova prednosti ulaze u posljednju petinu Prvenstva, s Kupom kao jedinim ozbiljnim motivom, posebno jer na Maksimiru nema publike koja bi potaknula Dinamo da pruži više od viđenog protiv Lokomotive.

Bila je to osma Vahina pobjeda od 1:0 (u 20 nastupa), četvrta kod kuće protiv suparnika koje bi Dinamo trebao lakše i uvjerljivije dobivati. Na papiru to tako izgleda jer jasna je razlika u kvaliteti između Dinama i Zadra, Lokomotive, Zagreba ili Šibenika, i netko će naći argumenata za dovođenje u pitanje pristupa Modrih. No, u stvarnosti, bez obzira na tezu da su za to plaćeni, da su profesionalci, da nose Dinamov grb na dresu, teško je prigovarati Zagrepčanima dok nižu pobjede, povećavaju prednost i ne primaju pogotke (što dokazuje koncentraciju) dok realno znaju da je Prvenstveno riješeno i dok se cijeli klub zapravo priprema za novo ljeto - za nove pripreme, za prodaju, za kupnju, za novi europski pokušaj. I Lakersi su profesionalci, puno plaćeniji, pa gube u nizu od momčadi od kojih su bolji. Ni Usain Bolt ne trči svaki dan i na svakom mitingu 9.58. Jedine dvije bitne utakmice ovog proljeća, Dinamo je odigrao dobro - protiv Hajduka i Slaven Belupa u Kupu.

I dok napadačka igra Dinama u nebitnim utakmicama nikoga ne može oduševiti, Vahina obrana povijesno je dobra. Gotovo je nevjerojatno da je jedna momčad koja je u Kopru primila tri komada isto toliko primila u 20 utakmica pod Halilhodžićem koji je u kratkom roku posložio statistički najbolju obranu otkad postoji HNL. Velimir Zajec, koji je nedavno izjavio kako bi s ovim igračima ušao u Ligu prvaka, primio je u tri kola više golova nego Halilhodžić u 20, zabilježivši pritom i više poraza (Zajec 1, Vaha 0). To je samo jedan pokazatelj koliko su (neki) naši treneri jaki na riječima, kada treba komentirati tuđu igru, bilo Barcelone, Dinama ili reprezentacije, a koliko stvarnost nudi drugačiji, realniji, puno teži svijet. Dakako, nitko ne može dokazati da Zajec za mjesec dana ne bi složio atraktivniji Dinamo koji bi došao do polufinala Europske lige, ali pogledajte još jednom one brojke.

U stvarnosti, Anas Sharbini, Vedran Nikšić i Filip Škvorc igrači su koji se mogu pohvaliti pogocima Halilhodžićevoj obrani u HNL-u. U nedostatku zanimljivijih tema, bit će interesantno vidjeti do kada će trajati "nevinost" Dinamove mreže ovog proljeća u Prvenstvu. Bez obzira što su te prazne mreže plod odgovorne i koncentrirane igre uže i šire obrane, ne smije se podcijeniti niti doprinos Ivana Kelave koji je ove sezone bez ikakve dvojbe pokazao puno više od reprezentativca Danijela Subašića te kao vratar uvjerljivog prvaka i daleko najbolje obrane u zemlji zaslužuje Bilićev poziv za novi okršaj s Gruzijom. Lakše je u Big Brother, nego završiti fakultet

Kažu da je lakše promijeniti trenera nego cijelu svlačionicu. Dakle, lakše. Lakše je i ležati, nego raditi. Lakše je i ući u Big Brother kuću, nego završiti fakultet. Lakše je i uništiti nuklearnu elektranu, nego je sagraditi. Lakše je pjevati dekolteom, nego grlom. Lakše je raditi Red Carpet nego Na rubu znanosti. Lakše je biti maneken(ka), nego doktor(ica). Lakše je stisnuti ctrl+a, pa ctrl+c na sve ovo čime vas i danas gnjavimo Pacak i ja i podvaliti čitateljima kao svoje, nego sjesti pred tastaturu i u 7.000 znakova smisleno oblikovati ono što nezgrapno čuči negdje u kutu naših mozgovnih vijuga.

Ali ako je lakše, ne znači i da je pametnije.

Sve što u Hajduku ne valja i ovog je puta natovareno na leđa jednog čovjeka. Trenera prve momčadi. Nevažno uopće kako se zvao, igrom slučaja sad je to Goran Vučević. Varaždinska mladost pomela je splitsku, a varaždinska nogometna legenda još je jednom otvoreno pokazala da takvih splitskih legendi u Hajdukovoj svlačionici nema. Zašto nema? Je li i za to kriv Vučević?

Hajduk nema igru, Vučević nije uspio napraviti pozitivan pomak otkako je zasjeo na klupu prve momčadi. Činjenice. Međutim, ima li Hajduk upravu, ima li stabilan dugoročni projekt, ima li posloženu, optimiziranu situaciju u klubu, ima li financijsku omču koja neke igrače u svlačionici čini milijunašima, bez da od njih dobiva išta zauzvrat? Je li i to Vučević "skrojio"?

Koliko je puta Hajduk u zadnjih 15 godina posezao za "lakšim putem"? Koliko je puta kao jedinog krivca svega što nevalja prokazao trenera seniora, koji u većini slučajeva ili nisu selekcionirali ili nisu pripremali ili nisu odobravali prodaju igrača od kojih bi trebali umijesiti "šampionsku pitu"? Koliko je puta trenerska glava padala nakon jednog ili dva poraza, a onda se kad bi došla "nova metla", zazivalo onog prošlog kao "jedinog pravog"? Kao što se sad odjednom zaziva Stanka Poklepovića, koji je, gle čuda, prije samo pola godine bio "duhoviti, ali ishlapjeli starac koji priča o nekakvim pirijama".

Vučević je u pravu kad kaže kako bi ostavka danas bila bijeg od odgovornosti. Naučio je tu lekciju kad je pobjegao od odgovornosti u svom prvom mandatu nakon poraza u Zadru. Što će se promijeniti ako Vučević sad ode? Pobogu, ako 15 godina ideš jednim te istim putem koji uvijek završava u provaliji, zar ne bi bilo pametno čisto radi znatiželje bar jednom probati neki drugi smjer pa konačno odrediti jednog trenera iza kojeg će se stajati barem tri sezone "i u dobru i u zlu"?

Mislite li da je Vučević toliko taktički uništio ovu momčad, da ti briljantni talenti odjednom izgledaju kao "muhe bez glave" jer im nitko nije rekao što trebaju raditi? Zar za onaj novac koji primaju ne bi trebali i sami znati što im je činiti protiv momčadi koju dvojica Hajdukovaca mogu kupiti svojim godišnjim plaćama? Je li Vučević zabranio igračima da se "bacaju na glavu", da "ginu" za svaku loptu, da trče više od protivnika? Fali im agresivnosti? Neka se onda malo spuste s oblaka i usmjere svoje terence iz kafića i poljudske tartan-staze na Gripe pogledati kako giljaju, grizu, ginu i na kraju svake utakmice od umora padaju i 35-godišnji Grgurević i 21-godišnji Sobin i 19-godišnji Katić i svi drugi između njih. Neka upitaju njih odakle im toliko srce i tolika borbenost. I usput im plate piće, jer sigurno imaju više u novčaniku. Kad već nemaju u grudima.