Rukomet

Köln je ponudio spektakl, a münchenski scenarij se nije ponovio

Pišu:Branimir Korać, Mihaela Bradovski • ponedjeljak, 28.05.2012.
Köln je ponudio spektakl, a münchenski scenarij se nije ponovio
Foto: EPA

Nakon šokantnog poraza Bayerna u finalu nogometne Lige prvaka u Münchenu, Nijemci su se nadali da se sličan scenarij neće ponoviti i u rukometnoj u Kölnu. Nije se ponovio, nedostajali su Englezi, a i pravi protivnik dominantnom Kielu u finalu. Ovaj put atmosfera nije imala miris karmina, slavilo se u svakom pogledu...

Još jedan spektakularan Final Four turnir rukometne Lige prvaka održan je u Kölnu. O tome koliko je sportski pravedno da Nijemci iz godine u godinu imaju domaćinstvo završnog turnira, dalo bi se razgovarati, ali nitko im ne može osporiti vrhunsku organizaciju, spektakl koji naprave od završnog turnira i marketinški boom. Upravo ovo potonje je vrlo važno u cijeloj priči, barem što se tiče kontinentalnih saveza u svim sportovima.

Osim sjajne organizacije, što smo mogli vidjeti? 240 minuta vrhunskog rukometa. Svaka utakmica je bila posebna i dobra na svoj način, za nijednu se ne može reći kako je nedostajalo kvalitetnog rukometa i uzbuđenja, uostalom, vrlo je teško i odigrati loše kada igraš pred 20 tisuća ljudi. Sve četiri momčadi borile su se do posljednje minute, bilo to polufinale, susret za treće mjesto ili finale. Nije bilo razlike, svi su htjeli postići što bolji rezultat.

Kim Andersson: "Napravili smo nevjerojatnu stvar, tri od tri titule i svjesni smo da će nas ponovno kititi velikim nadimcima poput Titana, Giganta, Neslomljivih. No naša je filozofija jednostavna, borba do posljednjeg trenutka uz tu nevjerojatnu snagu kojom se borimo jedni za druge. Ovu smo sezonu odigrali kao nijednu drugu. No nećemo stati dok u prvenstvu ne zadržimo nulu. Ovo je vjerojatno najjača momčad u kojoj sam ikada igrao, ponosan sam na svaku godinu u dresu Kiela, one su me oblikovale kao igrača. Svima koji ne igraju ovdje, a imaju priliku, savjetujem da dođu, ovo je poseban klub s neopisivom ambicijom, strašću i željom za novim uspjesima - Kiel je jedinstven."

Analize uoči Kölna najčešće su i spominjale sličan raspored onom konačnom; stručnjaci su gotovo jednoglasno bili za Kiel i očekivalo se finale protiv Atletica. Bez obzira na te najave, mogli smo gledati i drugačiji rasplet. I Kobenhavn i Füchse, oboje debitanti, odigrali su odlične utakmice u polufinalu i malo je nedostajalo za iznenađenje. Bliže tome bio je danski predstavnik za kojeg se i pretpostavljalo kako bi mogao stvoriti više problema Atleticu nego berlinski klub Kielu.

Danci mogu žaliti za finalom, no u konačnici su ipak smogli snage i uzeli treće mjesto. Svaka čast i Berlinčanima, sjajno su se borili u polufinalu i pokazali kako nisu slučajno došli na Final Four. Momčad novog europskog prvaka jako dobro poznaju i upravo to su umalo iskoristili u polufinalu. No nisu i mogu žaliti poput Danaca. Za njih je previsoka prepreka bio Filip Jicha koji je igrao kao u transu i držao Kiel u prednosti.

Finalni dvoboj je protekao u znaku trojice igrača, a loša vijest po Španjolce je što nijedan nije iz njihovih redova. Kim Andersson je briljirao u početnoj fazi susreta, kada je on stao ukazao se Thierry Omeyer, a onda je u nastavku palicu preuzeo Filip Jicha. Savršeno sinhronizirano i u konačnici rezultatski savršeno za Kiel.

Atletico je na završni turnir došao bez ozlijeđenog Jurkiewicza dok je Guardiola doputovao, ali nije participirao, a u finalu nije bilo niti Alberta Entrerriosa. S druge strane Gislason u Köln nije vodio drugog pivota Milutina Dragićevića pomalo se kockajući samo s Ahlmom, ali nije bilo nepredviđenih situacija i sve je ispalo u redu. Kapetan Kiela je odradio je na standardno kvalitetnoj razini i da ga se pitalo bi li malo odmora, odgovor bi vjerojatno bio niječan.

Najbolja utakmica

Oba polufinala donijela su dosta uzbuđenja, možda ono između Kobenhavna i Atletica više zbog uspješnog preokreta rezultata, međutim finale je ipak finale. Dugo iščekivani sraz između dvije najbolje momčadi opravdao je očekivanja. Čvrste obrane na rubovima isključenja, topovski udarci, obrane vratara, taktička igra, pa i igra živaca, standing-ovation rasprodane dvorane, na kraju nažalost i nekoliko ozljeda; sve što rukomet može ponuditi, viđeno je u ovom susretu.

Izborom finalne utakmice za najbolju, nimalo ne umanjujemo kvalitetu ostalih. Kiel je u polufinalu kontrolirao igru i nošen Jichom izdržao protiv Füchsea iako su im Lisice sedam minuta prije kraja počele puhati za vrat. Atletico je dugo lomio Dance koji su na kraju mogli i bolje proći, dok je u dvoboju za treće mjesto palo možda i najviše atraktivnih pogodaka.

Najbolji vratar

Četiri najuspješnije momčadi dobile su priliku boriti se za titulu najbolje, no u velikoj završnici Lige prvaka sudjelovalo je čak šest velikih vratarskih imena (Hvidt, Heinevetter, Štochl, Šterbik, Hombrados, Omeyer). U takvoj konkurenciji teško je izdvojiti najboljeg, ali nedjeljno finale ipak je dalo odgovor i na to pitanje. Iako su u utakmici za treće mjesto Hvidt i Heinevetter s 22., odnosno 19 obrana predvodili svoje momčadi junak najvažnijeg okršaja sezone bez konkurencije je bio Thierry Omeyer.

Slika 1 od 1.
Foto: Davor Sajko

U polufinalnom dvoboju francuski je vratar skupio devet obrana, no ona posljednja, Ninčeviću, pokazala se ključnom između dva pogotka Jiche, dok je u nedjelju svoj show započeo u trenucima kada je Atletico bio i u rezultatskoj i brojčanoj prednosti. Preokret Zebri započeo je u periodu kada su imale dva igrača manje, a zajedno s čvrstom i beskompromisnom obranom Omeyer je španjolskog predstavnika ostavio bez pogotka punih devet minuta. U seriju je ušao i u nastavku i sa sedam obrana u osam minuta prepunu Lanxess arena digao na noge.

793 minute, od mogućih 960 proveo je Omeyer na terenu na putu do nove europske titule. Najmanje obrana, tek četiri, upisao je u prvom dvoboju osmine finala, na gostovanju protiv Wisle. Gislason ga je tada izvadio nakon 23 minute igre, a po dobrom 35-godišnji Francuz neće pamtiti ni susret u Zagrebu gdje je skupio samo dvije pravovremene reakcije više. No kako to najčešće s njim i biva, u prvi je plan iskočio kada je bilo najpotrebnije; čak 20 u finalnom okršaju za treći od tri moguća naslova.

Najbolji rukometaš svijeta za 2008. godinu tako je još jednom postao junakom finala. Isto mu je za rukom pošlo i dvije godine ranije kada se na drugoj strani nalazila momčad Barcelone. Sezonu "Titi" završava s europskim trofejom i ukupno 201 obranom u 16 utakmica. "Omeyer vuče ozljedu posljednja tri tjedna iako nismo željeli da se o tome priča", otkrio je nakon finala Daniele Narcisse, a posebno ga se dotaknuo i Kiril Lazarov: "Na četiri pogotka zaostatka nismo bili u mogućnosti realizirati naše prilike. Omeyer nam je svojim paradama zagorčao život."

Najbolji igrač

Teško je uzeti titulu najboljeg igrača Final Foura Thierryju Omeyeru koji je najzaslužniji za Kielovu pobjedu u finalu. Međutim, uz Omeyera koji je i najbolji vratar, treba svakako istaknuti i sjajnog Filipa Jichu. Čeh je u polufinalu odigrao simultanku s Füchseom, zabio je 11 pogodaka iz 15 pokušaja i prema mnogima prikazao jednu od najimpresivnijih predstava otkako se igra ova završnica.

U finalu smo ga dugo čekali, iz šest pokušaja zabio je samo jedan pogodak, a onda je proradio i to u trenutku kada je bilo najvažnije. Bilo je to u drugom poluvremenu kada je Kiel radio konačan bijeg, Jicha je u tome igrao važnu ulogu i s linije sedam metara i iz igre podizao razliku. U konačnici je došao do brojke od šest golova što je svakako respektabilan broj za finalni sraz.

Najbolji strijelac

Gledano samo Final Four za titulu najboljeg strijelca borili su se Jicha i Lazarov. Obojica su u polufinalu utrpali po 11 golova iz 15 pokušaja odigravši sjajne utakmice. Finalni okršaj donio je i odluku o najboljem strijelcu završnog turniru i tu je Jicha za jedan gol odnio prevagu, zabio je šest, dok je Lazarov ostao na pet.

S ovih 17 pogodaka Jicha je došao ukupno na treće mjesto ljestvice strijelaca u ovogodišnjem izdanju Lige prvaka s ukupnih 94 pogodaka, istim brojem kao i naš Zlatko Horvat koji je u konačnici imao bolji prosjek. Drugo mjesto na ljestvici ovosezonske Lige prvaka je zauzeo Kiril Lazarov s 97 zgoditaka, a najbolji strijelac je Mikkel Hansen iz Kobenhavna s 98 pogodaka. Lazarov je tako ostao za gol kratak za dvije titule. I onu najboljeg strijelca cijele sezone i najboljeg strijelca Final4.

Najveći tragičar

23-godišnji Danac Nikolaj Markussen, iako jedan od najmlađih, nije se libio uzeti loptu u ruke u finalu i pokušavati probijati Omeyera. I tako je pokušavao i pokušavao, ali ama baš ništa mu nije polazilo za rukom. Susret je završio sa samo jednim pogotkom, a imao je najviše zapucanih lopti iz igre u svojoj momčadi - čak devet.

Upravo je iz nekoliko njegovih loših pokušaja Atletico propustio priliku za povratak u utakmicu, posebno u situaciji s igračem više kada je opalio praktički iz prvog dodavanja što za Omeyera nije bila komplicirana zadaća. Nakon nekoliko promašaja u njega se uvukla nervoza, dva puta je izgubio loptu u napadu zbog proklizavanja i puno toga u ovom porazu leži na njegovim leđima.

Najveće iznenađenje

Uistinu je teško uzeti jedan podatak i reći - da, to je bilo iznenađenje ove završnice. No iznenađenje možemo tražiti u samim sudionicima Final Foura. Kiel i Atletico su očekivano uhvatili svoja mjesta u Kölnu, međutim Kobenhavn i nešto više Füchse baš i nisu bili čiste oklade.

Veće iznenađenje predstavlja njemački sastav i to ne zbog izbacivanja Ademara koji nije jača momčad od Berlinčana, već zbog načina na koji su došli na Final4. Prvu utakmicu u Španjolskoj izgubili su s čak 11 pogodaka razlike i bili otpisani od svih. Međutim, ono što su odigrali u uzvratu i način na koji su samljeli Ademar, teško se ponavlja. Igrali su kao u transu i na kraju upisali pobjedu s potrebnom razlikom i vizirali kartu za Köln.

Hrvati na Final4

Slika 2 od 2.
Foto: Dario Dodić

U redovima najvećeg iznenađenja završnice nastupila su i dvojica Hrvata. Denis Špoljarić i Ivan Ninčević na kraju su zajedno s ostatkom berlinske momčadi osvojili posljednju poziciju, a posebno je svojom igrom razočaralo reprezentativno krilo.

Špoljarić je u polufinalnom dvoboju odigrao veliku ulogu u minimalnom porazu protiv favorita i kasnije osvajača Kiela, dok je Ninčević u tih 24:25 ugradio jedan pogodak, a ostat će zapamćen po promašaju kojim je Gislasonova momčad i definitivno riješila pitanje pobjednika.

U utakmici za treće mjesto Špoljarićevo izdanje bilo je nešto slabije od subotnjeg, dok je Ninčević još dodatno pokvario dojam koji je gradio tokom sezone. Tek je jednom pucao po prema protivničkim vratima i taj je udarac Hvidt bez problema skinuo. Nakon što ga je Sigurdsson posjeo na klupu Füchse se rezultatski vratio u igru.

Hrvatsku su na Final Fouru predstavljali i suci Matija Gubica i Boris Milošević. Iako nakon dvoboja momčad Kobenhavna ima razloga biti puno više nezadovoljnija na trenutke i bizarnim odlukama, opći je dojam da se hrvatski dvojac jednostavno nije snašao i da nije bilo namjernog navlačenja na bilo čiju stranu.

Liga prvaka, skupina A

1Kiel 14410:379+3122
2Aalborg Handball 14430:382+4819
3Paris Saint-Germain 14431:412+1917
4Kielce 14413:402+1116
5RK Zagreb 14373:373014
6Szeged 14401:414-1313
7Kolstad 14393:401-811
8Eurofarm Pelister 14333:421-880

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Liga prvaka, skupina A

1Kiel 14410:379+3122
2Aalborg Handball 14430:382+4819
3Paris Saint-Germain 14431:412+1917
4Kielce 14413:402+1116
5RK Zagreb 14373:373014
6Szeged 14401:414-1313
7Kolstad 14393:401-811
8Eurofarm Pelister 14333:421-880

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • Obrisan korisnik29.05.2012. u 09:49
    'super'...tko ima najviše para plati i tamo se igra....baš 'super'. ja se kladim da kinezi ili arapi iz UAE imaju još više para nego švabe....pa kad recimo 2019. odluče organizirati F4 rukometne EUROlige kod sebe, trebali bismo im to dati?! koja debilna logika!... [više na forumu]
    Obrisan korisnik
  • Cholo28.05.2012. u 21:32
    ljudi najbolje organiziraju final four i imaju najviše para.u čemu je problem? onaj koji najviše plati dobiva domaćinstvo.još iduće godine se igra u kolnu,onda se valjda seli drugdje.
    Cholo
  • Obrisan korisnik28.05.2012. u 21:21
    eto to sam i ja baš htio napisati, zašto se svake godine održava taj FF u Koelnu gdje su sve njemačke ekipe već automatski u prednosti, eh komercijala -.- btw. neznam koji de..l dijeli minus na te komentare, jer zašto nebi se mogao final four odigrati u zagrebačkoj areni... [više na forumu]
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik28.05.2012. u 18:57
    slažem se, drugi nemaju toliko novaca niti nesportske podrške koliko imaju njemački klubovi
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik28.05.2012. u 15:41
    zbog čega svake je...e godine F4 mora biti u koelnu/njemačkoj?! nema ni jedne druge arene u cijeloj europi???? prokleti švabe i njihov lobi u EHF-u!
    Obrisan korisnik