Francuski dnevnik: Najneiskusniji brani čast Islanđana, Španjolci hit Prvenstva

Priča broj 1: Španjolci su hit, Islanđani pokoreni

Sjetimo se prije početka Prvenstva koliko se pisalo da je islandski hendikep, uz izostanak Palmarssona i odlazak one velike generacije, činjenica da mu najbolji treneri zarađuju kruh u inozemstvu. Dagur Sigurdsson s Njemačkom je osvojio titulu prvaka Europe u Poljskoj, a Gudmundur Gudmundsson s Danskom zlatno odličje na Olimpijskim igrama u Riju. Dodajmo im i Alfreda Gislasona koji odrađuje posao u Kielu i dobijemo plejadu vrhunskih trenerskih imena daleko od islandske klupe.

Sva ta spominjanja bila su u redu, islandski treneri spominjali su se u kontekstu novog podizanja trofeja, a na kraju dvojica najistaknutijih doživjeli su debakl. Možda je malo teška riječ, ali nitko ne može reći da su Njemačka i Danska zadovoljni samo osminom finala. Bili su veliki favoriti za prolazak u četvrtfinale, ali su zaustavljeni.

Za obojicu kobni su bili španjolski stručnjaci. Prvo je Xavier Sabate s Mađarskom srušio Dansku i kreirao prilično iznenađenje da bi onda španjolska trenerska legenda Valero Rivera s Katarom šokirao Njemačku.

Dodajmo njima i Matea Garraldu koji je do posljednjih trenutaka s Čileom bio u igri za osminu finala te kreirao iznenađenje u prvom kolu skupine pobjedom protiv Bjelorusije. Sve to bez Oneta, čileanskog vođe koji nije mogao nastupiti. Garralda bez Oneta, Rivera bez Markovića i silnih stranaca, Sabate s tek zakrpanim Nagyom. Svi su napravili malo čudo.

Ovi porazi ne znače da su Sigurdsson ili Gudmundsson loši treneri, uostalom oni još uvijek drže posljednje dvije velike titule. No ovo Prvenstvo obilježavaju neki drugi ili će ga ipak obilježiti jedan Islanđanin i to Kristjan Andresson koji je sa Švedskom u igri za odličje.

Bit će mu vraški teško, ide na domaćina Francusku u možda i najjačem paru četvrtfinala. Njegova Švedska igra sjajan rukomet i Francuze očekuju pune ruke posla.

Već spomenutima Sabateu i Riveri dodajmo i Jordija Riberu koji je Španjolsku odveo u četvrtfinale. Ribera je Španjolac koji je napravio puno za rukomet u Brazilu i upravo ovaj Brazil, njegov diplomski rad, umalo ga je ostavio bez četvrtfinala.

Prije početka Prvenstva mnogi bi prognozirali trojicu islandskih trenera u četvrtfinalu i jednog Španjolca. Danas je situacija "malo" drugačija. Trojica Španjolaca traže titulu, a samo jedan Islanđanin. Španjolci su ponovno hit.

Priča broj 2: Što se dogodilo velikanima?

Uoči drugog dana osmine finala imali smo relativno čistu situaciju. Švedska priličan favorit protiv Bjelorusije, Njemačka protiv Katara, Hrvatska protiv Egipta i Danska protiv Mađarske. Naravno, s obzirom na kvalitetu i viđeno u skupinama.

Međutim samo su Šveđani pokazali kako se posao odrađuje i donekle Hrvatska. Što se dogodilo Dancima i Nijemcima? Pitanje je to na koje bi odgovor voljeli znati i Islanđani na klupama.

Njemačka je izgubila dobivenu utakmicu. Imala je četiri razlike, raspoloženog Wolffa, kvalitetnija je momčad i to nije iskoristila. Katar je ako se zatvori Capote dosta limitiran sastav, ali iako se to znalo, upravo Kubanac uništio je Njemačku.

Tko bi rekao da će sjajna njemačka obrana tako naivno to dopustiti.

Da mi je netko prije utakmice rekao da će Njemačka izgubiti od Riverine momčadi unatoč 19 obrana Wolffa, prvo pitanje bilo bi: zar je Šarić imao 30 obrana? Međutim nije, imao ih je čak četiri manje nego Wolff, ali svejedno Katar je otišao do pobjede.

Potpuno netipičan nastup za Njemačku, napadački dosta tanak, bez ikakvog doprinosa Uwea Gensheimera koji je potpuno zakočen i u 60 minuta upisao je samo jedan neuspješan pokušaj prema golu Šarića. U biti napadački najopasniji bio je Holger Glandorf, igrač koji se tek naknadno priključio, pred kraj grupne faze natjecanja.

Što reći o Danskoj? Mađarska je u skupini, doduše uglavnom bez Nagyja, izgledala dosta "sumnjivo". Sigurno nije tankirala na kraju protiv Bjelorusa, nije Sabate sigurno da će lakše s Dancima nego Šveđanima.

Već u skupini u dvoboju protiv Švedske Danska je imala problema. Tamo ju je spasio čudesni Landin s 23 obrane, a protiv Mađarske nije bio na toj nevjerojatnoj razini. Zato je briljirao na drugoj strani Roland Mikler koji je donio prevagu.

Dancima je nedostajalo ono čega inače itekako puno imaju, ovaj put nije bilo širine u napadu i stvarno treba dobro razmisliti da bi se došlo do podatka kada je posljednji put imala samo trojicu strijelaca na poluvremenu. Posebno u ovako važnoj utakmici.

Mikkel Hansen nešto je pokušavao, najviše je "orao" na obje strane parketa, ali nije bilo prave podrške. Kada je zagustilo, rijetki su bili spremni preuzeti odgovornost i Danska je ušla u probleme iz kojih se nije izvukla. U Riju je otišla do zlata, ali tijekom tamošnjeg turnira također je imala "sumnjivih" nastupa. Sumnjivih u smislu ispod očekivane razine. Mmeđutim bez obzira na to, uspješno je odradila posao i stigla do odličja. Ovdje je pala na ispitu i već ide doma.

Priča broj 3: Hrvatska

Hrvatska je u dosadašnjih šest utakmica upisala pet pobjeda i poraz. Poraz je bio bolan, nanesen je u susretu s najozbiljnijim protivnikom i on je otkrio brojne slabosti. Međutim Hrvatska je još uvijek u turniru, u borbi za polufinale, a taj isti protivnik koji ju je "razotkrio" i koji je pričao o zlatu, već je na putu doma.

O Hrvatskoj znamo dosta i ne znamo ništa. Izbornik Babić ima pravo konstatirati da se "svašta piše, a nitko ne spominje da je Hrvatska u Francuskoj bez četvorice startera." Kritika stoji, Hrvatska je znatno oslabljena i sigurno bi bolje izgledala s tim igračima, posebno bi dobila na kvaliteti i širini s Marićem na crti koji je apsolutno napadački naš najopasniji pivot.

Međutim ne treba bježati niti od činjenice da Hrvatska još uvijek nije odigrala utakmicu, ne na 60 minuta visoke kvalitete već na barem 30-40 minuta. Oscilacija je puno, one idu od vrlo dobrog do vrlo lošeg i problem je kada se ta loša razdoblja produže. Protiv jačeg protivnika nastaju problemi, Egipćani srećom nisu imali dovoljno snage za preokret, ali Španjolska će biti druga priča.

Obrana je štimala, Pešić je apsolutno opravdao aktiviranje i postavljanje na gol od početka, ali napad je ponovno bio problematičan. Previše oslanjanja na individualnu kvalitetu i čekanja što će napraviti Cindrić ili Duvnjak. Premalo izrađenih akcija koje bi razbijale obranu i donosile kvalitetne šuteve.

Ono što je posebno upalo u oči je igra protiv egipatske obrane u drugom poluvremenu. Egipćani su tu zaigrali agresivno s dosta izlazaka prema igračima, upravo onako kako se i očekivalo da će igrati, onako kako ih je skauting vidio i na kakvu obranu se Hrvatska pripremala. Paradoksalno je da je Hrvatska u napadu izgledala bolje i imala jednostavnija i lakša rješenja dok su Egipćani igrali za sebe netipično u fazi obrane.

Naravno, teško je uspoređivati se s Francuzima koji su pokazali u dosadašnjim susretima da su glavni kandidati za zlato, ali ti Francuzi su pravi primjer kako treba igrati. Izrađivanje šuteva u napadu kroz akcije u kojima sudjeluju praktički svi. Svaki igrač ima ulogu u napadu i svi su aktivni, nema čekanja i guranja odgovornosti. Sorhaindo i Fabregas sjajno rade blokove i otvaraju prostor, ono što dobiju na crtu i realiziraju, a tko god je ušao u igru nije se bojao preuzeti odgovornost i šutirao je.

Međutim to je Francuska, fantastična reprezentacija koja ima apsolutno sve. Koliko god dio hrvatske javnosti ima odbojnost prema Francuzima zbog brojnih poraza koji su nam nanijeli, treba im se diviti i ponešto pokupiti od njih. Ima se što naučiti. Ali opet, lako je pričati (pisati), teže je to provesti na terenu...

Priča broj 4: Što sada slijedi?

Uživancija, četiri četvrtfinalna dvoboja, svaki poslastica na svoj način.

Hrvatsku očekuje Španjolska, čvrsta reprezentacija koja je opasna sa svih pozicija. Upravo to je najveća španjolska snaga. Nikada ne znaš tko će te razbiti, hoće li to biti krila u tranziciji, hoće li poluditi vratari, vanjska linija odličnih pucača ili taj Aguinagalde na crti. Španjolska ima jaka oružja, ne libi se zaigrati i prljavo ako je potrebno, ali sa Španjolskom se može.

Da bi se moglo i da bi Hrvatska nešto očekivala u ovom susretu, morat će odigrati svoju najbolju utakmicu u Francuskoj. Mjesta oklijevanju i strahu od preuzimanja odgovornosti neće biti. Ribera je sjajan stručnjak i lako će detektirati da su Duvnjak i Cindrić ti koji su mozak reprezentacije i igrači o kojima puno (previše?) toga ovisi. Trebat će definitivno podrška i ostalih, u protivnom neće biti dobro.

Poslastica četvrtfinala bit će dvoboj Francuske i Švedske. Francuzi melju, izgledaju odlično, puni su samopouzdanja, imaju najveću širinu i igraju pred svojim navijačima. Takvi dočekuju Švedsku, reprezentaciju koja je dosta pomlađena, igra bez niza važnih igrača, ali igra odlično. Andresson je neiskusan što se tiče ovakve razine, ali nije pokazao da mu je to hendikep. Sjajno je ukomponirao momčad i Švedska igra možda i najljepši rukomet na ovom Prvenstvu. Bit će zanimljivo vidjeti kako će izgledati protiv Francuske.

Veselin Vujović to neće priznati, ali sigurno se pristojno poveselio kada je Katar eliminirao Njemačku. Slovenija je tako dobila znatno lakšeg protivnika u četvrtfinalu. Katar nije reprezentacija koja se smije podcijeniti, ali sigurno je lakše pripremiti utakmicu protiv njega nego protiv Njemačke. Bilo je u javnosti ponešto skepse prije odlaska u Francusku, ali odveo je Sloveniju među osam najboljih, a ima prilike doći i do povijesnog plasmana u polufinale.

Još jedan zanimljiv dvoboj, Norveška i Mađarska. Dobri su Norvežani, već i ptice na grani znaju da je Christian Berge napravio fantastičan posao i odlično posložio i igru i kompletnu momčad. Iz igrača izvlači maksimum i većina njih igra puno bolje u reprezentaciji nego u klubu. Upravo zato Norvežani i izgledaju ovako dobro i imaju se razloga nadati polufinalu. Ostaje za vidjeti što će na to reći Sabate sa svojim Mađarima, već je riješio jedne Skandinavce i sada će htjeti i druge.