Kako su "Oni koji krvare zeleno" postali "Men in black"

Malo je NBA Draftova u povijesti u kojima je prvi izbor toliko iznenadio, gotovo pa šokirao. Prognoze velike većine najuglednijih (ili barem najrazvikanijih) NBA analitičara smještale su Nerlensa Noela, visokog, mršavog tipa dugih, mršavih ruku na vrh liste "jedne od slabijih Draft klasa u posljednje vrijeme". Tim više što je prvi izbor pao u ruke Cleveland Cavaliersa, koji su visokim izborima nekoliko minulih Draftova dugoročno ojačali svoju vanjsku liniju (Kyrie Irving, Dion Waiters), kao i poziciju krilnog centra (Tristan Thompson, uz borbenog i pouzdanog Andersona Varejaa, kojeg imaju još dvije sezone pod ugovorom).

Činilo se logičnim da toj mladoj grupi dodaju i "kopiju" prošlogodišnjeg prvog izbora Anthonyja Davisa, koji će se raskriliti pod košem i od kojeg će pokušati napraviti dominantnog centra sklonijeg defanzivnim, nego napadačkim zadaćama.

No, Cavsi su se iznenadno okrenuli još jednom krilnom centru Anthonyju Bennettu i proizveli upitnike iznad glava većine analitičara. Tim više što su osim Noela u ponudi bila još dvojica solidnih centara koji vjerojatno neće biti elitne zvijezde (kao uostalom ni velika većina Draft generacije 2013.), ali bi u aktualnoj momčadi Cavaliersa činile puno više smisla. Oleksiy Len (ako su već kao prvog Draftali Kanađanina, mogli su i Ukrajinca) i Cody Zeller, čijeg dvije godine starijeg brata Tylera već imaju na platnoj listi.

A da je nešto "divlje u zraku" što se tiče predviđenog prvog izbora Nerlensa Noela, zorno je pokazala činjenica da su ga osim Clevelanda zaobišla još četiri kluba. Orlando (borbeni branič Victor Oladipo) i Washington (krilo Otto Porter s lokalnog sveučilišta Georgetown) su ionako popunjavali neke druge pozicije, no na kraju su ipak ispred Noela završili i Zeller (Charlotte) i Len (Phoenix).

A novo iznenađenje mršavka koji se već mjesecima oporavlja od operacije koljena tek je čekalo. New Orleans Pelicansi su ga ipak uzeli, kao svoj prvi izbor u povijesti pod novim imenom i bojama, ali ne zato da bi ga uparili s "blizancem" Davisom, nego tek da bi ga proslijedili dalje - u Philadelphiju. U razmjeni u kojoj su dobili prošlogodišnjeg All-Star razigravača Jruea Holidaya.

Jadni Noel sve se teže nosio s informacijama, pa je od čovjeka okog kojeg su se kamere najviše motale uoči početka Drafta, završio nabrajajući kako je "sretan što će igrati u tandemu s Anthonyjem Davisom", pa zatim kako će "biti lijepo igrati uz Jruea Holidaya". A neće vidjeti ni jednoga ni drugoga u svojoj svlačionici.

Pelikani su dovođenjem Holidaya stvorili prilično zanimljivu razigravačku trojku u kojoj su još Eric Gordon i Grievis Vasquez. Za svu trojicu će teško biti dovoljno mjesta, pa se može očekivati daljnji "promet" ili Gordona (koji je već pokazivao nezadovoljstvo) ili Vasqueza, za kojeg bi se lako pronašlo tržište.

S druge strane, Philadelphia je puno više riskirala jer je žrtvovala jednog od glavnih igrača za potencijalno jednu od glavnih nagrada. Njih ionako ne zanima previše naredna sezona, a budu li dovoljno loši mogu se nadati još jednom dobrom mladom igraču na narednom, očekuje se vrlo "bogatom" Draftu.

S tim u vezi - još uvijek nisam siguran je li odluka Darija Šarića da ne izađe na ovogodišnji Draft (ne nužno i odlazak u NBA već ovog ljeta) bila ispravna ili ne. Draft 2014. već se danas najavljuje kao jedan od najboljih u zadnje vrijeme i kojeg će popuniti puno ekstra talentiranih aktualnih srednjoškolaca na čelu s "novim LeBronom" Andrewom Wigginsom.

Bi li Dario bolje prošao s ovogodišnjom "tankom" konkurencijom (prošle ga je sezone gledalo nekoliko klubova, najviše interesa su pokazivali Cleveland, New Orleans i Dallas) ili će kroz narednu sezonu toliko "eksplodirati" da će prisiliti Amerikance da ga uguraju negdje između 10 najboljih igrača s njihovih sveučilišta - znat ćemo dogodine u ovo vrijeme.

Upravo zbog te činjenice da se u narednoj klasi prognozira nekolicina budućih zvijezda iz "A klase", mnoge će momčadi ovog ljeta raditi "nelogične" i "čudne" poteze. Iako nitko neće otvoreno "tankirati", sigurno je da će se neke loše momčadi potruditi biti još lošije kako bi ugrabili što bolji "komadić budućnosti".

Sasvim je realno da će dvije godine zaredom Kanada dati prvi izbor Drafta. Nakon ovogodišnjeg iznenađujućeg u Bennettu, naredni u liku i djelu Andrewa Wigginsa (1995. godište) već je dvije godine "siguran", bez obzira koji klub poljubila lutrija. Naravno, ukoliko ne dođe do neke teže ozljede ili se Wiggins iznenada ne predomisli i odluči još godinu duže školovati. U što nekako sumnjam.

Ipak, bez obzira na iznenađenje na poziciji broj 1, vijest Draft večeri ipak nije imala veze s Draftom. Boston je definitivno "razbucao" momčad koja je u proteklih šest sezona osvojila jedan naslov i svake od tih sezona slovila kao "momčad koju treba pobijediti na putu do titule". Paul Pierce i Kevin Garnett, uz dodatak Jasona Terryja, preselit će u Brooklyn za "kikiriki" u vidu Geralda Wallacea, Krisa Humphriesa, Keitha Bogansa, Krisa Josepha i MarShona Brooksa, te "glavnu nagradu" u vidu tri izbora prve runde Drafta između 2014. i 2018.

Otkako je prošlog tjedna Doc Rivers dobio zeleno svjetlo za preuzimanje Los Angeles Clippersa, bilo je jasno da Boston više neće izgledati onako kako je izgledao zadnjih godina. Bez obzira što su i Pierce (jedna) i Garnett (dvije sezone) bili spremni odraditi svoje ugovore s Celticsima do kraja, GM Danny Ainge konačno je odlučio presjeći neodlučnost i napraviti ono što je vjerojatno morao i ranije. Tako to u NBA ligi ide.

Očekujući sličan rasplet, prošlog sam tjedna na facebook stranici "predložio" Aingeu da Piercea i Garnetta zamota ukrasnom mašnom i pošalje u Miami, za Chrisa Bosha i Mikea Millera. Boston bi dobio 29-godišnjeg All-Stara kompatibilnog Rondu, Bradleyu, Greenu i ostalima s kojima kreće u "rebuilding", Miami bi dobio dva iskusna "ratnika" za dva nova šampionska pokušaja i riješio se Boshova 43 milijuna za sezone 2014/15 i 2015/16.

Komentari su bili različiti, iako je bilo jasno da nema ni zrno šanse da se takva razmjena dogodi. Iako Bostonu Miami nije neki veliki povijesni rival, prošlogodišnji odlazak Raya Allena na Floridu i činjenica da su dvaput u posljednje tri sezone upravo LeBron i društvo stajali na putu posljednjim šampionskim pokušajima ovih Celticsa nategnuli su niti odnosa između svlačionica te dvije organizacije.

Kako narednih nekoliko sezona neće biti kompetitivni u šampionskoj borbi, Celticsi su se potrudili to razdoblje otežati svojim istinski najvećim rivalima Lakersima i Knicksima. Kad su već negdje morali, Celticsi su svoje šampionske komadiće poslali u Los Angeles i New York. "Ako se mi već moramo mučiti s "rebuildingom", onda se vi malo mučite s gradskim rivalima".

Ne treba sumnjati da su Clippersi i Netsi napravili dobar posao, jer njima je rezultat potreban sad i odmah. Koliko će koštati? Nije važno. Kućnom budžetu ruskog milijardera Mihaila Prohorova više od 160 milijuna dolara (uključujući porez na luksuz) koje će naredne sezone potrošiti na plaće znači otprilike koliko i nama "običnim smrtnicima" 160 kuna. A i kronično škrti gazda Clippersa Donald Sterlingosjetio je trenutak kada može bar na par godina zavladati Los Angelesom i neće dozvoliti da taj užitak propadne zbog par (stotina) milijuna.

Oko toga da će Clippersi s Riversom na klupi, Chrisom Paulom koji će slijedom toga potpisati višegodišnji ugovor i novim pojačanjima koji će zacijelo dolaziti biti bolji nego prošle sezone nema nikakve dvojbe. Kao ni oko toga da Netsi s Pierceom, Garnettom, Deronom Williamsom, Joeom Johnsonom i Brookom Lopezom automatski postaju jedan od glavnih izazivača Miamiju na Istoku.

Pitanje je samo - je li Boston napravio dobar posao i za sebe?

Boston je u osnovi dobio ono što je htio - "očistio" je svlačionicu od "dinosaura" i zaradio puno izbora prve runde na narednim Draftovima. Problem je "samo" što će ti izbori koje su dobili od Clippersa i Netsa bili prilično duboki, jer se od obje momčadi očekuje da će u narednim sezonama biti ozbiljni kandidati za naslov.

Problematičan je i trogodišnji ugovor Geralda Wallacea vrijedan više od 30 milijuna, no teško je i bilo očekivati da će Celticsi izvesti "savršen" trade u kojemu će sve što dobiju biti dobro. Iako se nije vinuo u elitu, Wallace nije loš igrač i svojim će kvalitetama moći pomoći u slaganju novih zelenih kockica. Naravno, pod uvjetom da se njegov ego uspije iznivelirati s onim novog Bostonovog "franšiznog igrača" - Rajona Ronda.

E, u tom "grmu" zapravo leže najveći Bostonovi "zečevi".

Je li sjajan igrač, ali ćudljiv tip kakav je Rondo spreman na svojim leđima iznijeti tešku tranzicijsku situaciju u kojoj će Celticsi biti narednih sezona? Hoće li bez kontrole kakvu je u svlačionici i izvan nje imao od strane gazda momčadi Piercea i Garnetta izrasti u vođu koji će mlade snage Celticsa odvesti prema novoj velikoj budućnosti ili će se pretvoriti u nekakvog Marburyja, McGradyja ili Montu Ellisa, koji će znati napuniti svoje statističke rubrike, ali ne i onu s pobjedama?

Kako će se Rondo ponašati u kriznim situacijama koje će se događati, u serijama poraza koje će se morati trpjeti, u sazrijevanju svojih budućih golobradnih suigrača čije će se pogreške morati progutati? I u konačnici - jesu li ovi Celticsi uopće toliko loši da bi u narednim sezonama mogli računati na visoke pickove i vrhunske mlade igrače?

Puno je pitanja u vezi Celticsa, a na odgovore ćemo morati čekati tri, četiri, možda i pet godina. Osim ako Danny Ainge ne iskemija još nekakav "trade desetljeća", kakav je izveo 2007. sklapanjem "velike trojke".

Trojke koja se šest ljeta kasnije i definitivno raspala. Ray Allen je u Miamiju već izjednačio broj prstenova koje je osvojio s Bostonom. Mogu li u naredne dvije sezone isto napraviti Pierce i Garnett u Netsima?