Kako je Dwight Howard zalijepio Lakersima najveći šamar u njihovoj povijesti

Priznajem, do zadnjeg trenutka sam vjerovao da će Howard i dalje ostati u Lakersima. Sva logika je, zapravo, upućivala na to. Njegov zabavljački karakter trebao je imati odličnu "prođu" u Hollywoodu", Lakersi su njega odabrali da bude "prijemosnica" između Kobeovih i "neke nove zvijezde koja će uskoro doći", Lakersi su mu mogli ponuditi 30 milijuna više nego itko drugi.

I najviše od svega - pa tko to, kvragu, svojevoljno odlazi iz Los Angeles Lakersa!?

Dwight Howard. Očito. Vjerojatno najbolji centar današnjice najspektakularnijoj košarkaškoj organizaciji na svijetu udijelio je "košaricu" sugerirajući im da jednostavno "nisu dovoljno dobri". Opalivši im time najveći šamar u njihovoj povijesti.

Nikad ni jedan igrač takve klase nije došao u Lakerse, proveo tamo jednu sezonu i odlučio "odnijeti svoje talente negdje drugdje". U svojim najboljim godinama. Umjesto Los Angelesa Howard je odabrao Houston, umjesto Kobea Bryanta Jamesa Hardena, umjesto sigurnih 118 uzeo 88 milijuna. I tim potezom pokazao da ipak nije samo "showman" koji žudi za Hollywoodom, nego košarkaš koji želi pobjeđivati.

Jer realno, koliko god to nekome zvučalo čudno, Houston u ovom trenutku jest sigurnija oklada za pobjeđivanje nego Los Angeles Lakersi. A to što se Dwight Howard odlučio za organizaciju koja je tek dvaput u svojoj povijesti osvojila naslov i to samo zahvaljujući bejzbolskim budalaštinama Michaela Jordana, naspram organizacije koja više jedva da ima mjesta za objesiti sve svoje trofejne zastave, umirovljene dresove i osvojene nagrade puno toga govori o aktualnom stanju u Lakersima.

Kad se prije četiri i pol mjeseca Staples Center opraštao od legendarnog vlasnika Jerryja Bussa, "oca i majke" Lakersa kakve poznajemo, mnogi su se sa suzom u oku zapitali hoće li Lakersi ikad više biti isti. A odgovori su počeli stizati vrlo brzo. Šokantno brzo. Ne. Neće. Možda će biti i uspješni i dobri, ali više nikad to neće biti oni Lakersi.

Najprije iz razloga što su posljednji kolektivni ugovori strahovito "poskupili" sav novac koji NBA klubovi potroše iznad dogovorenog Salary Capa. Lakersi su uvijek bili organizacija koja ne štedi i koja je praktično svake sezone među tri najveća potrošača u NBA ligi. 20, 30, 40 milijuna dolara "luksuza" Lakersi bi bez problema potrošili i uživali u svom "showtimeu. No, ono što je prije koštalo 30 milijuna ubuduće će koštati blizu 100. Što više nije baš "luksuz koji si svatko može priuštiti".

Drugi je problem, međutim, još značajniji. Zove se Jim Buss. "Sin razmetni" starog vizionara pokojnog Jerryja nikad, nikoga svojim životopisom nije uvjerio da ima "ono nešto" što je imao stari Jerry. Odavno je mlađi Buss predmet sprdnje američkih medija, ponekad doduše malo i pretjerano, ali često i s razlogom. On je trenutno osoba koja vodi sportsku politiku Los Angeles Lakersa.

Jedan od prvih njegovih poteza bio je biranje Andrewa Bynuma na Draftu 2004. "Zaljubio sam se u tog momka nakon samo pet minuta", kazao je tada "junior Buss", koji se prije toga "proslavio" rečenicom kako "procijeniti talent nekog košarkaša nije težak posao". To je svojim djelima nastojao i dokazati.

Bynum je tako dugo vremena bio "nedodirljiv" u Lakersima, a u jednom je trenutku i Kobe Bryant zbog te činjenice skoro napustio Lakerse. Buss je uporno želio dokazati svima da je u pravu, bez obzira koliko problema je Lakersima godinama stvarao trokut Bynumovih punih džepova, krhkih koljena i prazne glave.

Kad su GM-u Mitchu Kupchaku i ostalima koji znaju što rade već otekla koljena od klečanja pred "junior Bussom" u molitvama da uključi Bynuma, a ne Gasola u razmjenu za Dwighta Howarda, ovaj je nekako ipak pristao. Lakersi su na kraju "popušili" i Howarda, ali barem su se otarasili Bynuma. Iako nemojte biti šokirani ako u bliskoj budućnosti čujete kako su ga Lakersi opet vratili.

Jim Buss je toliko želio biti u pravu s Bynumom da je šokirao Kobea i društvo angažirajući Mikea Browna i dajući mu zadatak da "napravi igru za njega". A još više ih je šokirao kad je prošle sezone odbio vratiti "zeta" Phila Jacksona na klupu i umjesto njega odabrao Mikea D'Antonija.

Trenera koji ni u jednoj momčadi koju je vodio nije znao što bi s centrima. Pa tako ni s Howardom.

Dwight se u Lakersima nije osjećao dobro. D'Antoni nije imao namjeru svoju košarkašku filozofiju mijenjati radi njega, a Howard je brzo shvatio ono što i mnogi drugi. Za navijače Lakersa nažalost ne i Jim Buss. Da se ta D'Antonijeva filozofija "košarke bez obrane" i "košarke bez centra", koliko god ugodna oku i simpatična površnim pratiteljima košarke željnim "puno koševa i puno akcije" - nikad neće okititi šampionskom titulom.

Pomogla je i činjenica da Dwight ni s Kobeom nikad nije "kliknuo" poput Paua Gasola. Bryant je karakterno sušta suprotnost Howardu, koji je po Kobeovim mjerilima bio "previše opušten". Kobea je često iritirao Dwightov vječni osmijeh, posebno nakon poraza. Kojih je prošle sezone bilo mnogo.

Dvogodišnje priče oko njegove budućnosti napokon su završene, sad ga čeka dokazivanje da zaista jest "šampionski kadar". U mladoj, svježoj i motiviranoj svlačionici u društvu Jamesa Hardena, Chandlera Parsonsa, Jeremyja Lina, zacijelo će stići i još poneki zanimljiv "komadić" (spominju se Josh Smith i Ryan Anderson, a u Omeru Asiku imaju vrlo zanimljiv "trade-material"), Howard sigurno neće morati razmišljati o tome je li pravo vrijeme za osmijeh ili ga Kobe "strijelja pogledom" negdje iz kuta svlačionice.

U Houstonu će, pritom, imati najboljeg mogućeg "mentora" u Hakeemu Olajuwonu, a Rocketsi imaju dugu tradiciju građenja momčadi oko dominantnih centara (Moses Malone, Ralph Sampson, Hakeem Olajuwon, Yao Ming, Dikembe Mutombo). I aktualni trener Kevin McHale je centarski velikan i kao igrač je imao puno onih stvari koje Howardu nedostaju.

Kad se sve zajedno posloži na jednu hrpu, puno je jasnije zašto je Dwight Howard bolju budućnost za sebe vidio u Houstonu, nego u Los Angelesu. Bez obzira što ga bije pogrešan glas čovjeka koji više voli zabavu nego pobjede, Howard je ovim potezom pokazao hrabrost i odlučnost i pobio javno mišljenje kako ga zanima isključivo "veliko tržište" zbog nekih nekošarkaških razloga.

"Superman has left the building", razočarano su oglasili žuto-ljubičastom dijelu Los Angelesa. Da, Lakersi su dobili šamarčinu koja će im dugo zujati u ušima. A Kobe Bryant najbolju moguću "hranu" za što brži i što bolji povratak na parket. Ako mu je trebao pravi motiv za novi povratak - dobio ga je i to s kamatama.

Budite sigurni da je činjenicu da je netko umjesto njega odabrao Jamesa Hardena kao osobu s kojom će lakše osvojiti titulu prvaka shvatio vrlo, vrlo osobno. Uspije li do kraja zaliječiti tetivu, frcat će iskre između Lakersa i Rocketsa žešće nego ikad dosad.

Osim, naravno, ako Jim Buss ne uskoči u priču nekim svojim novim vizionarskim potezom. Bryant, naime, kao i Gasol, ima još samo jednu godinu ugovora s Lakersima.