Drugi "pick": Kako je Portland "prokockao" Jordana i Duranta i zašto je važno (ne)zvati se Williams

Kad netko mijenja igrača kojeg je izabrao kao drugi izbor Drafta, onda je jasno da priznaje pogrešku. Kad to napravite samo dvije godine nakon što se ga uzeli, a da ovaj u te dvije sezone nije baš bio kronično ozlijeđen, onda je ta pogreška još dramatičnija.

Rasprava o tome je li Derrick Williams zaista bio kapacitet za drugo mjesto NBA Drafta 2011. vjerojatno će dati i jedne i druge odgovore, ali nepobitna je činjenica da je u dresu Timberwolvesa dobivao jako malo prigoda. Na njegovom mjestu Wolvesi jesu imali nekoliko opcija zbog čega je dodatno nelogično što su na tom Draftu uopće uzimali takav tip igrača.

Moj osobni dojam je da je za njega bilo mjesta u rotaciji, ali Rick Adelman ove je sezone očito odlučio "izraubati" svoju ionako boležljivu početnu petorku već do Božića. Zašto? Vajda smo on zna. Kao što sam on zna zašto je Dražena Petrovića držao na klupi.

Tomu svjedoči i podatak da je stražnjicu za klupu zalijepio i Aleksej Šved, koji je imao sasvim solidnu "rookie" sezonu prošle godine. Nemam potrebu skrivati svoje antipatije prema Adelmanu još iz vremena "onoga" Portlanda i "onoga" Dražena, pa mogu izraziti i stav da bi puno pametnije bilo da je uključio Williamsa u rotaciju i time mu "dignuo cijenu". Ako ga je i želio razmijeniti tijekom sezone, mogao je sigurno dobiti nešto bolje od Kamerunca s nekoliko prezimena. No dobro.

Derrick Williams je tako postao već treći igrač koji je na posljednjih pet Draftova (ne računajući prošloljetni) izabran kao drugi najbolji mladi igrač generacije, koji je promijenio momčad. Ili da budem precizan - od kojega je momčad koja ga je draftala odustala.

Od 2008. do 2012. drugi izbori Drafta bili su Michael Beasley, Hasheem Thabeet, Evan Turner, Derrick Williams i Michael Kidd-Gilchrist. Samo su Turner i Kidd-Gilchrist još u klubu koji ih je odabrao, Philadelphia 76'ersima i Charlotte Bobcatsima, bez da su ih napuštali.

Sjećamo se kako je Draft 2008. mjesecima proglašavan kao "borba između Michaela Beasleya i Derricka Rosea". Chicago Bullse je poljubila sreća i odabrali su Rosea. Beasley je završio u Miamiju, koji ga se odrekao radeći prostor za LeBrona Jamesa i Chrisa Bosha. Potom je preko Minnesote i Phoenixa završio na ulici zbog problema s drogom, da bi se opet na mala vrata vratio u Miami kako bi pokušao "oživjeti".

Thabeet je još uoči Drafta 2009. deklariran kao "vrlo visok i vrlo sirov", što je u principu ostao i do danas. Memphis Gizzliesi su poput mnogih svojih prethodnika odlučili "ulagati u centimetre, jer šutere uvijek možeš nabaviti" i time se lišili mogućnosti da ugrabe jednog Jamesa Hardena, Rickyja Rubija, Stephena Curryja ili Jruea Holidaya, koji su danas glavni nositelji igre svojih momčadi.

A Thabeet? On se u međuvremenu "zavrtio" do Houstona, Portlanda i Oklahoma Cityja uvijek s istom ulogom. Mahača ručnika i prvog čestitača suigračima pri minuti odmora.

Prvi izbor NBA Drafta uvijek ima samo dvije opcije. Ili će postati superzvijezda ili će razočarati. Jer biti prosječan nije opcija. Pa iako se svako toliko pojavi nekakav Michael Olowokandi ili Kwame Brown (da ne kažem Anthony Bennett), prvi "pickovi" u najvećem broju slučajeva postali su "netko i nešto" u ligi.

Drugi "pick", pak, nosi daleko manji pritisak očekivanja javnosti i medija, iako su i dalje svjetla reflektora uperena u "drugu najbolju opciju". Neki su drugi izbori postali daleko veći igrači od onih koji su im bili pretpostavljeni (znate li uopće tko je bio prvi izbor Drafta na kojem je kao drugi izabran Bill Russell?), ali neki su, poput spomenutog Thabeeta, bili potpuni promašaj.

Ne samo zbog činjenice da su klubovi odabrali njih, nego još više zbog činjenice da nisu odabrali neke druge koje su mogli.

Apsolutni "prvak" bez konkurencije u ovoj kategoriji su Portland Trailblazersi. Imali su Blazersi svojih "žutih minuta" na mnogim Draftovima, ali ono što su "promašili" 1984. i 2007. zauvijek će ostati zabilježeno kao neke od najvećih Draft pogrešaka u povijesti. Iako su oba puta imali nekakve relativno logične razloge "zašto", posljedice njihovog "nečinjenja" su po njihovu organizaciju ispale - katastrofalne.

1984. su Blazersi imali drugi "pick" i potrošili ga na - Sama Bowieja. Koji je imao solidnu NBA karijeru i ne može nikako ući u kategoriju najlošijih igrača koji su odabrani na drugoj draft poziciji. Njegov, a i Portlandov najveći problem je što je mjesto iza njega izabran - Michael Jordan. Da, imali su Drexlera, da potrebniji im je bio visoki igrač, da, bilo je tu neke logike.

Ali ljudi moji, propustili su najboljega koji je ikada igrao ovu igru.

23 godine kasnije Blazersi su se vodili istom logikom. Greg Oden izgledao je monstruozno (ne samo u licu, nego i na parketu) igrajući za Ohio State i svi su se slagali da je jedino pitanje uzeti njega ili - Kevina Duranta. I Blazersi su išli taktikom "ulagati u centimetre, jer šutere uvijek možeš nabaviti" i Duranta prepustili susjedima iz Seattlea. Što se dogodilo nakon toga - dobro je poznato. Portland je zbog centara propustio prigodu imati Michaela Jordana i Kevina Duranta, što je uz sva objašnjenja i opravdanja, iz pozicije NBA povijesti - katastrofa.

No, da se navijači Portland Trailblazersa ne bi osjećali usamljeni u svojoj boli, valja spomenuti još neke promašaje epskih razmjena na drugom "picku". Kako li se danas osjećaju navijači Detroit Pistonsa kad se sjete "jednog od najboljih NBA Draftova u povijesti"? I kad je Joe Dumars "šampionskom materijalu" umjesto Dwyanea Wadea ili Carmela Anthonyja priključio - Darka "Ćerku" Miličića?

Žao mi je dragi navijači Blazersa (među kojima je i Sportnetov izvršni urednik Branimir Korać) ako vas nisam baš utješio jer su Pistonsi čak i s takvim Miličićem (na klupi) u narednoj sezoni uzeli titulu prvaka. Ali vjerujem da nema navijača kluba iz MoTowna koji i danas ne žali za tim drugim "pickom".

Najveću tragediju vezanu za drugi pick NBA liga je proživljavala 1986. Samo dva dana nakon što su na drugoj poziciji Boston Celticsi ugrabili Lena Biasa, koji je trebao biti kamen temeljac novih Celtica nakon Larryja Birda, Kevina McHalea, Roberta Parisha i društva, Bias je pronađen mrtav uslijed zastoja srca kojeg je potaknulo korištenje kokaina na proslavi sa svojim studentskim kolegama.

Bias je u studentskim danima bio jedan od najdominantnijih igrača i mnogi su njegov ulazak u ligu dočekali s najavama o desetljetnom rivalstvu kojeg će voditi s Michaelom Jordanom za prevlast. Nažalost, nikad nije zaigrao u NBA društvu.

Drugi izbor Drafta bio je i "logotip" Jerry West, kojeg su 1960. uzeli Los Angeles Lakersi, kao i Isiah Thomas koji je kasnije vodio Pistonse do dva naslova prvaka. Drugi "pick" su bila i dvojica "naših". Rudy Tomjanovich, igračka i trenerska legenda Houston Rocketsa i Steve Stipanovich, s kojim se Indiana Pacersi nisu previše usrećili u par sezona u kojima je za njih igrao nakon Drafta 1983.

U zadnjih četvrt stoljeća znameniti "drugi pickovi" bili su Rik Smits, Gary Payton, Alonzo Mourning, Jason Kidd, Marcus Camby, Tyson Chandler, LaMarcus Aldridge, ali i potpuni promašaji poput Shawna Bradleya, Stromilea Swifta ili Marvina Williamsa.

Još jedan Williams? Nažalost, nije i posljednji. I Jay Williams je bio drugi "pick" 2002. od strane Chicago Bullsa, nakon što je Houston izabrao Yao Minga. U NBA karijeri odigrao je samo jednu sezonu, nakon koje je doživio prometnu nesreću vozeći motor i više se nikad nije vratio na NBA parkete. Stigao je, pak, u svojoj kratkoj profesionalnoj karijeri upisati i nastup u dresu reprezentacije SAD-a. I to onoj koja je osramoćena porazom od Srbije i Crne Gore u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Indianapolisu.

Ako je zaista povijest učiteljica života, svi NBA klubovi mogli bi ubuduće izbjegavati na drugoj poziciji Drafta birati bilo koga tko se preziva Williams. Bez obzira koliko nadaren djelovao.