Fanatik

Priča o "showtimeu" LA Lakersa: kako su sreća i dva nepoznata tipa slučajno promijenili povijest

Bernard Jurišić • četvrtak, 19.12.2013.
Priča o "showtimeu" LA Lakersa: kako su sreća i dva nepoznata tipa slučajno promijenili povijest

Parker - Ginobili - Duncan. Allen - Pierce - Garnett. Wade - James - Bosh. Westbrook - Harden - Durant. Velike trojke postale su zaštitni znak dvijetisućitih, kao što su zaštitni znak devedesetih bili ubojiti tandemi. Jordan - Pippen. Stockton - Malone. Drexler - Porter. Houston - Ewing. Payton - Kemp. Bryant - O'Neal. Međutim, prvu "veliku trojku" imali su Los Angeles Lakersi tijekom osamdesetih. Trojku koja je promijenila status NBA košarke. I to prilično slučajno i s(p)retno.

"Showtime". Priznajte, kad god čujete tu riječ odmah vam se u glavi vizualizira osmijeh na licu i asistencija bez gledanja u munjevitoj kontri Magica Johnsona, dugački let i zakucavanje u stilu Kipa slobode Jamesa Worthyja, naočale i horok preko grupe čuvara Kareema Abdula-Jabbara. I oduševljeno mnoštvo hollywoodskih zvijezda i zvjezdica koje se guraju što bliže parketu kako bi se dokumentiralo kako i oni "love this game".

"Jer osamdesete su bile godine..." Čitavo desetljeće vladavine žute boje, pet naslova NBA prvaka, osam puta naslov pobjednika Zapadne konferencije, rekordi, All-Star nastupi, trijumfi i potezi koje je teško i pobrojati. I što je najvažnije od svega - dizanje NBA košarke na potpuno drugačiju razinu od one na kojoj je dotad bila.

"Showtime" je u marketinškom smislu bio nešto najvažnije što se NBA ligi dogodilo od njezina osnutka. U Magica i Lakerse zaljubila se cijela Amerika, a o njihovoj spektakularnoj košarci počela se širiti priča i po ostalim košarkaškim zemljama poput Jugoslavije i SSSR-a.

A zamislite, sve se dogodilo gotovo pa slučajno. I svemu su kumovala dva igrača za koja većina NBA zaljubljenika današnjice nikad nisu ni čuli. Prvi je Gail Goodrich, drugi Don Ford.

No, vratimo se najprije malo u sedamdesete. Kareem Abdul-Jabbar u šest početnih godina svoje NBA karijere u Milwaukee Bucksima prometnuo se u jednog od najdominantnijih igrača lige. Potpisao je i jedini NBA naslov Bucksa 1971., bio ljubimac navijača, stožerni igrač momčadi koju je i 1974. doveo u finale, koje su izgubili u sedmoj utakmici protiv Boston Celticsa.

Nakon šest godina živopisni musliman Abdul-Jabbar, rođen kao katolik Lew Alcindor, zasitio se male i sadržajima ograničene zajednice u Milwaukeeju i tražio da ga Bucksi razmijene u New York ili Los Angeles gdje će moći "zadovoljiti i svoje kulturne potrebe". Bucksi nisu imali drugog izbora, pa su ga 1975. poslali u Los Angeles Lakerse za četvoricu igrača.

Abdul-Jabbar uspio je u LA-u "zadovoljiti svoje kulturne potrebe", no sportske baš i nisu išle. Momčad Lakersa nije bila konkurentna za vrh Zapada i četiri godine se mučila i ispadala u doigravanju od kasnijih pobjednika Zapada Portland Trilblazersa i Seattle Supersonicsa.

A onda je u Los Angeles s neba pala čarolija. I tu na scenu stupa prvi od dva gorespomenuta gospodina.

Gail Goodrich zapravo i nije bilo marginalac. Štoviše - ljevoruki šuter ostavio je duboki trag u povijesti Los Angeles Lakersa. Na njegovu žalost, ispalo je da je puno veći trag u povijesnim knjigama ostavio svojim odlaskom, iako je bio najbolji strijelac Lakersa, bolji i od Jerryja Westa, u sezoni 1971/72, u kojoj su Lakersi osvojili svoj prvi losangeleski NBA naslov.

Peterostruki All-Star i kasniji član Kuće slavnih u Springfieldu u 14 godina NBA karijere bio je na dvoznamenkastom prosjeku u svim sezonama osim u prvoj. Završio je karijeru s prosjekom od 18.6 poena i to uz činjenicu da u njegovo vrijeme nije bilo trica.

Uoči sezone 1976/77 Goodrich je odlučio potpisati za New Orleans Jazz. S obzirom na njegovu vrijednost u Lakersima, Jazzeri su za njega u Los Angeles morali poslati čak četiri buduća "picka" na Draftu, među njima i onaj iz prve runde Drafta 1979.

I tako, dok su Abdul-Jabbar i društvo "štrapali" tijekom sezone 1978/79, paralelno su navijali i da New Orleans Jazzeri budu što lošiji. Jer Draft je tog ljeta nudio čovjeka koji će "promijeniti košarku". Earvina Magica Johnsona.

Jazzeri su završili s najgorim omjerom u sezoni 1978/79 i ponudili Lakersima mogućnost da s Chicago Bullsima bacaju novčić za prvi "pick". Jerry Buss je bio sretne ruke, a Bullsi su se morali zadovoljiti Davidom Greenwoodom. Za "ušicu igle" Chicago je izgubio Magica, ali je zato pet godina kasnije dobio Michaela Jordana.

New Orleans Jazzeri, koji su baš tog ljeta 1979. postali Utah Jazz, ostali su bez ičega. Uz dužno poštovanje Gailu Goodrichu, koji se istog tog ljeta oprostio s igračkom karijerom, svi znaju što je Magic napravio za Lakerse i košarku uopće. Bi li ikad bilo "showtimea" da je Magic završio u Salt Lake Cityju?

Bi li se NBA liga ikad toliko popularizirala i raširila da je Magic završio među Mormonima, umjesto u Hollywoodu?

Pitanje je to na koje ćemo dobiti odgovor istog onog dana kad dobijemo odgovor na pitanje kakva bi liga bila da je Portland umjesto Sama Bowieja uzeo Michaela Jordana.

Magic je već u svojoj "rookie" sezoni donio Lakersima naslov i pokazao Abdulu-Jabbaru kako je, uz dužno poštovanje prema najboljem strijelcu u povijesti lige, u LA stigao novi šef.

Paralelno dok su se spremali za Magica, Lakersi su u pozadini odradili još jedan "poslić" koji će svoju magnitudu pokazati tek nekoliko godina kasnije. Pričuvno krilo Dana Forda poslali su u Cleveland Cavalierse za njihov "pick" u prvoj rundi Drafta 1982.

Pogađate - baš kao i New Orleans Jazz 1978/79 i Cleveland Cavaliersi su imali najgori skor u ligi u sezoni 1981/82. I još jednom omogućili Lakersima da se, ni krivi ni dužni, nađu tek za "poljubac novčića" od prvog "picka" na Draftu. Konkurenti su im bili - San Diego Clippersi. Njihovi današnji gradski rivali.

Tu priča postaje još zanimljivija.

Na Draftu 1982. Lakersi su žarko željeli Ralpha Sampsona, dominantnog centra sa sveučilišta Virginia, koji je s Kareemom trebao stvoriti nezaustavljivi "Twin Towers". Sampson je bio oduševljen tom idejom, za razliku od mogućnosti da završi u lošim Clippersima, za što je bilo 50% šanse pri bacanju novčića.

Uz Sampsona, drugi najtraženiji mladić na Draftu 1982. zvao se - James Worthy. Koga god dobili - ni Clippersi, ni Lakersi nisu mogli pogriješiti. No, postojao je problem. I Lakersi i Clippersi su željeli Sampsona, ali on je sugerirao kako neće izaći na Draft te godine ako ne dobije garanciju da će ga uzeti Lakersi, a ne Clippersi.

Stoga je veliki gazda i pokeraš Jerry Buss smislio plan. Svom kolegi i prijatelju Donaldu Sterlingu, vlasniku Clippersa, jedne večeri dok je Sampson još imao vremena za povući prijavnicu za Draft, ponudio je "win-win situaciju":

"Bacajmo novčić večeras i dogovorimo se. Ukoliko ja pobijedim, uzet ću Sampsona, tebi će ostati Worthy. Ukoliko ti pobijediš, uzet ćeš Worthyja kao prvi pick, a Sampsona prepustiti meni kao drugi, jer inače Sampson neće izaći na Draft. Ništa ne gubiš. Ali ako odbiješ - Sampsona svejedno nećeš dobiti, a umjesto sigurnog Worthyja, imat ćeš samo 50% šanse da ga dobiješ."

Sterling ga je odbio.

Pridružite se Bernardu Jurišiću na Facebooku

Sve svoje komentare, ideje ili prijedloge autoru ove kolumne možete uputiti i preko Facebook stranice: facebook.com/bernard.jurisic2006

Sampson je slijedom toga povukao draft-prijavu jer mu se nije sviđalo 50% šanse da završi u Clippersima. I umjesto s Abdul-Jabbarom u Lakersima, "Twin Towerse" je ipak dvije godine kasnije formirao u Houston Rocketsima s Hakeemom Olajuwonom.

Lakersi su, pogađate, pobijedili Clipperse u bacanju novčića i postali prvi i jedini aktualni prvak s prvim pickom narednog Drafta. I uzeli, naravno, Jamesa Worthya. Clippersima je ostao Terry Cummings i zadržao se tamo tek dvije sezone, ne dočekavši preseljenje Clippersa u Los Angeles.

U međuvremenu - James Worthy je s Magicom i Kareemom pisao košarkašku povijest Lakersa i NBA lige. I udarao taktove "showtimea" u kojem se njihao čitav Hollywood i veliki dio Amerike.

I tako posve slučajno i prilično s(p)retno - mijenjao košarkaški svijet.

S druge strane, kad biste većini ljubitelja košarke rekli kako su izvjesni Gail Goodrich i Don Ford zauvijek promijenili svijet košarke, vjerojatno bi vas pitali kakve ste to opijate konzumirali.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • Obrisan korisnik20.12.2013. u 23:44
    Mislim da bi Magic otišao u Utah da je izabran jer nisu Lakersi onda bili razvikani kao danas a njega bi vjerojatno razmjenili Jazzeri sa nekim !
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik20.12.2013. u 04:33
    Ta trojka bi se prije mogla nazvati atraktivnom i ekstremno zanimljivom nego slavnom! Realno, prvi krug play offa im je bio top. Osim toga, bio je i cetvrti clan lude vanjske linije koja je davala oko 100 koseva od ukupno 104 citavog tima...Sarunas Marciulonis!!
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik20.12.2013. u 03:08
    Što se tiče slavnih trojki, može se još spomenuti i tzv. run TMC iz kraja 80-ih i početka 90-ih godina, a kojeg su činili Tim Hardaway, Mitch Richmond i Chris Mullin u dresu Golden State Warriorsa, a vodio ih je Don Nelson.
    Obrisan korisnik
  • nido20.12.2013. u 01:39
    hahaha tooo Jurisss, ovo je odlicno :-)))
    nido
  • xavier20.12.2013. u 00:32
    istina...prije i nije bila toliko rijetka pojava da igrači preskoče draft jer im se ne sviđa ekipa koja ima prvi pick ili da izjave kako ne žele igrati za ekipi koja ih je izabrala, ali danas više nema toga. svi žure na draft kako bi što prije potpisali ugovor, bez obzira o kojoj ekipi se... [više na forumu]
    xavier