Packe

Odbojka, ne politika

Tomislav Pacak • četvrtak, 09.08.2007.

Odbojkaši su postavili ozbiljan presedan u hrvatkom sportskom sustavu, a ekspresno su ga pokušale iskoristiti - odbojkašice. Međutim, ako su i one računale na unisonu podršku javnosti kao što je bio slučaj s odbojkašima, preračunale su se. Ucjenjivanje bilo kojeg saveza ne može biti opravdano, a slučaj Rade Malevića i njegovih pulena tek je iznimka koja potvrđuje pravilo...

Iako je apsolutno cijela javnost, pa na kraju i politički državni vrh, stao uz odbojkaše Rade Malevića, te je taj pritisak na kraju urodio plodom jer će na Europskom prvenstvu nastupiti oni koji su to i zaslužili, presedan koji se u tom slučaju dogodio predstavlja opasnost za sve sportske saveze te slične pokušaje treba što prije zaustaviti.

Naime, petljanje sportaša tamo gdje im nije mjesto - primjerice u djelovanje i odluke odgovarajućih sportskih saveza - nije ispravno niti je praksa koju bi trebalo prakticirati. Dok je posao saveza osigurati sportašima maksimalne uvjete za pripremu, posao sportaša je svoje znanje pokazati na parketu/travi/ledu. A posao im nikako nije iskorištavanje medija i javnosti za osobne interese i neke agende koje nemaju veze s onim što se događa na terenu.

Vezane vijesti

Izjave tipa "ukoliko taj i taj ne bude predsjednik/izbornik, nećemo igrati za reprezentaciju" ne mogu se nazvati nikako drugačije nego ucjenom, ne samo određenog saveza već cijele sportske javnosti.

Upravo to učinile su hrvatke odbojkašice, koje su u svom dopisu istaknule pod točkom četiri kako će "preispitati svoju odluku o nastupanju na predstojećem Europskom prvenstvu ne ostane li Popović na čelu Saveza."

Zbog koga su točno odbojkašice na pripremama? Zbog Popovića? Ili zbog sebe, zbog reprezentacije, zbog Hrvatske? Koga će zastupati? Popovića? Ili Hrvatsku? Iako su, jasno, sportaši pozvani i da komentiraju kadrove u Savezu, nije njihov posao postavljati, mijenjati ili smjenjivati ljude na mjesta izbornika ili predsjednika. Još manje je njihov posao ucjenjivati reprezentaciju (nekad su to zvali svetinja, ali izgleda da se putem izgubilo takvo značenje) izjavama ovog poput "ako izbornik ili predsjednik nije taj i taj, nećemo ni igrati". Pa nemojte.

Da svoj dopis nisu dobro osmislile niti o njemu promislile, svjedoči i peta točka odbojkašica u kojoj stoji da "mole gospodina Radovana da svoje privatne bitke vodi van granica Hrvatske". Takav nacionalistički napad definitivno se ne može opravdati, jer baš kao što je primijetio Zlatko Mateša, nema veze s olimpijskim i sportskim načelima.

Dolazimo do ključnog pitanja - ne bi li se sve ovo moglo primijeniti i na Radu Malevića te njegove "odmetnike s Bjelolasice"? Pa bi, zapravo, Malević i njegovi igrači učinili su upravo to, te u svojoj "borbi s vjetranjačama" ipak pobijedili. Pomogla je javnost, pomogli su i Mateša, Primorac i Sanader, ali najviše su ipak učinili sami - tvrdoglavošću, odlučnošću, ustrajnošću.

Iznimka koja potvrđuje pravilo. Upravo to je slučaj odbojkaša - iznimka. Odbojkaši nisu slučajno imali stopostotnu podršku medija i javnosti. U ekstremnim slučajevima, kada Savez donosi odluke koje apsolutno idu protiv sporta, protiv sportske logike i pravde, onda je jasno da se sportaši imaju pravo pobuniti.

Smijeniti izbornika koji je, o tome valjda nema dvojbe, preporodio hrvatsku mušku odbojku, postigao uspjehe kakve ni izbliza nismo imali od samostalnosti, te stvorio reprezentaciju koja se ima pravo nadati čak i medalji na Europskom prvenstvu, i to dva dana prije početka osmišljenih priprema, i to bez ijednog smislenog i sa sportom povezanog razloga - to je nepravda, to je odluka koja ide protiv sporta, protiv tih odbojkaša, protiv tog izbornika. I da stvar bude bolja - taj izbornik imao je perfektnu atmosferu u momčadi, apsolutnu podršku svih igrača. Što će dovoljno reći o njegovim trenerskim kvalitetama, koliko god ih neki pokušali osporiti. Odbojkaši sada već svjetskog kalibra, poput Igora Omrčena, teško da bi dali takvu podršku Maleviću (i riskirali svoju karijeru) da Malević ne radi vrhunski.

Zamislite situaciju da HNS smijeni Slavena Bilića dva dana prije početka priprema za EP 2008., i to s objašnjenjem da "stavlja osobne interese ispred nacionalnih" i još nekoliko fraza kojima je glavni argument da je Bilić naručio previše opreme?! Čelnici HNS-a vjerojatno ne bi smjeli izaći iz Rusanove tog dana, a jasno da bi već idući dan bili "bivši".

Zbog toga se ni Popović, ni njegova "struja" pa tako ni odbojkašice ne trebaju čuditi potpori Maleviću. Izbornik (valjda to jest?) nije čovjek bez putra na glavi, njegova tvrdoglavost pa i određena doza umišljenosti/bahatosti vjerojatno mu je od potencijalnih prijatelja stvorila dosta neprijatelja.

No, Malević ima izuzetan rezultat, a bez puno kvalitetnijih razloga nikako se nije mogla opravdati odluka o smjeni dva dana prije početka priprema. Bio je to krajnje neodgovaran, prenagljen i nepromišljen potez prema odbojkašima i prema odbojci. Zbog toga su Popović i Rilović na kraju snosili posljedice, priznali onu sjednicu Izvršnog odbora ili ne; ako je ova i bila nelegalna (što vjerojatno i jest), neće biti nelegalna nakon EP-a, kad će se, nadajmo se, riješiti sva otvorena pitanja u hrvatskoj odbojci.

A u posljednjih mjesec dana takvih se pitanja otvorilo mnogo. Vidjeli smo mnogo toga ružnog, pričalo se i pisalo o stvarima koje bi trebale biti sporedne, a ne glavne teme. Bili smo svjedoci uplitanja politike u sport, što nikako ne volimo vidjeti (ali je, mora se priznati, ovoga puta to bilo potrebno), bili smo svjedoci situacije da Popović sam dodaje riječi u dopis ministra Primorca i predsjednika HOO-a Zlatka Mateše, bili smo svjedoci niza optužbi sa svih strana, za financijske i druge malverzacije, za manipulacije igračima, javnošću, medijima. Počelo je ružno - besmislenom i nesportskom odlukom Saveza da ukloni Malevića - a nastavilo se još ružnije. I ako je suditi prema dopisu odbojkašica, neće tako skoro završiti.

U cijeloj priči bilo je i dosta "kolateralnih žrtava". Tako je Leo Barić zajedno sa "svojom" reprezentacijom na kraju izvisio i ispao žrtva, mada treba istaknuti da je u tu poziciju svjesno stigao. Prihvaćajući mjesto izbornika, u situaciji kada su svi najbolji igrači vrlo jasno dali podršku Maleviću, Barić je sam sebi napisao presudu. Iako je mjesto izbornika vjerojatno san svakom treneru i "prilika koju se ne propušta", Barić je u ovom slučaju izgubio prije nego je odigrao ijednu utakmicu. Na kraju balade sigurno nije profitirao, štoviše, izgubio je određeni kredibilitet u očima igrača, barem onih koji su bili na Bjelolasici.

Hrvatska odbojka imala je medijsku zastupljenost veću nego što se mogla zamisliti, ali nažalost, ne pozitivnu. Nakon ovih mjesec dana odbojka je mnogima pala u očima, zakulisne igre, ružne optužbe i teške riječi mogle su samo udaljiti ljude od odbojke.

Nadajmo se da će odbojkaši i odbojkašice na terenu ispraviti dio tog negativnog publiciteta. S najboljim odbojkašima, najboljim odbojkašicama i najboljim trenerima. Dosta je politike, posvetite se odbojci...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!