Sudac je presudio

Hoćemo li isprike opet tražiti u nesreći ili ćemo priznati da Dinamo (još) nije dovoljno dobar za Ligu prvaka? Štiti li Uefa male klubove pa je poslala "plaćenika" da obavi posao? Ako je tako, kako će najbolje europske klubove ove sezone gledati, primjerice, praška Slavija, a ne četverostruki prvak Europe, amsterdamski Ajax?

Pobjednici, kažu, ne smišljaju isprike. I zato Dinamo nakon novog neuspjeha ne treba trošiti vrijeme na 'svjetske zavjere', na priču o norveškom djelitelju pravde, na proklinjanje Fortune koja "opet nije bila na Dinamovoj strani".

Foto: Davor Sajko

Dinamo je pred 'europski sud' iznio nekoliko dobrih argumenata - kvalitetu Luke Modrića, potencijal Sammira, Pokrivača i Mandžukića, iskustvo Balabana; kombinatornu igru, nepobjedivost u HNL-u, izvrsne navijače.

Međutim, Dinamov 'slučaj' imao je još jednom previše rupa - od jednostavno nedovoljno dobre obrane za Europu, preko neiskustva važnih igrača do manjka jakih utakmica. Sudac, a ove godine to je bio bremenski Werder, nije mogao progledati kroz prste tim rupama.

Onaj pravi sudac, Terje Hauge, nije dobro fućkao. Prvi jedanaesterac, koliko god objektivni pokušali biti, jednostavno je teško prihvatiti jer se takvih uistinu može svirati pet na svakoj utakmici. Ponekad su i procjene prekršaja, zaleđa i kartona bile tendeciozne i, sveukupno, ne čudi što Hauge više nije u društvu najboljih sudaca jer jednostavno sudi loše. Nema ni spora da je taj prvi jedanaesterac usmjerio utakmicu, pa je tako Hauge odigrao značajnu ulogu u ovom susretu.

Međutim, bilo bi se lakše ljutiti na suca da je Dinamo pokazao više. Drugo poluvrijeme, dok je rezultat ipak davao nekakvu nadu, Modri su odigrali za zaborav, puno slabije od prethodna tri poluvremena protiv njemačke momčadi. Osim par dalekometnih nepreciznih pokušaja, te prilike Guele kad su Nijemci već mislima bili kod kuće, Dinamo nije složio baš ništa te se u takvoj situaciji zaista ne može vaditi na suca.

Foto: Davor Sajko

Mogu se nabrajati Dinamove prilike, u dvije utakmice vjerojatno ih je bilo više nego Werderovih, no ukupan rezultat sve će reći - 3:5. Koliko puta gledamo da Juventus, Milan ili Chelsea prođu nekoga tko je čak imao više prilika, više od igre? Previše puta da bi bila slučajnost, zar ne? Isto tako, nije slučajnost, niti sreća, da je Werder prošao Dinamo.

U dvije utakmice, Werder je bio bolji. Istina, ne puno bolji, štoviše, Nijemci su od svih Dinamovih protivnika u 3. pretkolu Lige prvaka (od 1999.) djelovali najmanje uvjerljivo, pa stoga i ne čudi što je Dinamo zapravo bio najbliže prolasku. Da je Dinamo bio bolji, zreliji, kvalitetniji - Nijemci bi pali.

Dinamo je jednostavno napravio previše pogrešaka da bi zaslužio prolaz, pogrešaka za koje nisu krivi ni Hauge ni Werder ni sreća ni nesreća, već Dinamovi igrači. Od dva kobno slaba Mandžukićeva dodavanja, preko slabog markiranja pucača izvan 16 metara, nepotrebnog povlačenja kod prvog jedanaesterca (na kraju krajeva, i posve nepotrebnog prekršaja Carlosa koji je rezultirao tim slobodnjakom), nepotrebnog prekršaja Ettoa za drugi jedanaesterac do slabe realizacije i slabe fizičke pripreme.

Neprihvatljivo je da Sammir, koji neosporno ima potez, u drugom poluvremenu više ne može trčati, da se nakon izgubljene lopte uopće ne vraća pokriti svoju poziciju. Neprihvatljivo je da Diego ima toliko prostora za povući kontru kod drugog gola. Nažalost, Europa to ne oprašta.

Foto: Davor Sajko

Ta je floskula toliko puta napisana da je već i vrapci na trulom Maksimiru znaju, ali Dinamu to nije bilo dovoljno upozorenja. Činjenica je, u HNL-u protivnik kontru 3 na 3 ne bi pretvorio u pogodak, dok Werder bi, odnosno - jest. I tu je ta razlika, razlika na koju se Dinamu jako teško priviknuti bez obzira koliko Ivanković i stručni stožer pričali o tome.

Nogomet, to već zaista svi znaju, nije samo potez. Da se igralo tko može više tehnicirati, tko može složiti više tunela i napraviti bicikala - Dinamo bi vjerojatno išao u Ligu prvaka. Međutim, nogomet je danas brzina, snaga, fizička priprema, taktika, organizacija igre, linije kretanja, pokrivanje, markiranje, koncentracija, pamet... A u tim elementima, Werder je bio bolji. I tu je sva mudrost.

Dinamo je po kratkom postupku još jednom saznao da se europska i HNL realnost poprilično razlikuju. Dva remija s Hazarom (i prolaz u produžetku), dva poraza od Werdera - nisu slučajnost, niti su plod nekakve nesreće i sudačke urote. Ako primite 16 utakmica zaredom pogodak, ne samo protiv Werdera i Arsenala, već i protiv Ekranasa, Hazara i Domžala - nešto ipak ne štima. Ako u trećem pretkolu Lige prvaka redovito izgubite obje utakmice - vjerojatno ipak niste blizu tog elitnog razreda europskog nogometa.

Foto: Davor Sajko

Modrima ostaje Kup Uefa i nada da će ždrijeb biti relativno milosrdan, makar je lista mogućih protivnika vrlo ružna. Liga Uefe bila bi za ovu momčad lijep domet, prilika za još nekoliko europskih utakmica što je zagrebačka publika definitivno zaslužila.

Ne bude li slučajno nositelj (ovisno o večerašnjim susretima pretkola), Dinamo čeka jako težak zadatak u kojem neće biti favorit. I u klubu toga trebaju biti svjesni, a ne upustiti se prognoze kakvima je lani baratao Kuže uoči Auxerrea, kada je konstatirao da "Dinamo sigurno prolazi ako se dobro spremi".

Želi li polučiti europski uspjeh, Zdravko Mamić morat će biti strpljiv, ali i rastrošniji. Dinamu za Europu trebaju pojačanja, posebno u obrani, a pred stručnim stožerom je ogroman posao. Od talenata treba napraviti igrače, a istodobno ispod nekih igrača podvući crtu i priznati - oni nisu za Dinamo. A takvih ima...