Packe

Ocjena ne čini igrača

Tomislav Pacak • četvrtak, 27.09.2007.

Iako su odavno postale standard koji koriste svi pisani, a u današnje vrijeme i internet mediji, individualne ocjene igrača zapravo su nerealne, previše subjektivne i nepotrebne, da ne govorimo o mogućnostima zloupotrebe istih. Učinak nekog igrača možda je i moguće kvantificirati sa 6 ili 7,5, no jedan novinar ne može "pohvatati" kako su odigrala 22 igrača...

Tko god misli da nakon 90 minuta može realno i objektivno u "pola ocjene" pogoditi kako je netko odigrao - zavarava se. A putem onda zavarava i čitatelje, navijače, na kraju krajeva i igrače.

Znate kako funkcionira dodjeljivanje ocjena? Slušam prije nekoliko tjedana kolegu iz pisanog medija (nećemo o imenima), koji je daktilo-birou slao izvještaj utakmice Zagreb - Rijeka (2:2) prije nego je utakmica završila (a to je česta pojava).

Ne ulazeći uopće u problem objektivnosti izvještaja koji je napisan prije nego je utakmica završila (Zagreb je, inače, izjednačio u posljednjim minutama), ovako je spomenuti novinar korigirao ocjene nakon izjednačujućeg gola Zagreba: "Daj svima u obrani Rijeke pola ocjene manje, svima u Zagrebu pola ocjene više, i strijelcu daj 7 umjesto 5,5."

Objektivno? Teško. Ipak nije svaki igrač Zagreba sudjelovao kod postignutog pogotka, niti je svaki igrač obrane Rijeke kriv za primljeni pogodak. Niti je Parlov odigrao za ocjenu i pol bolje zato jer se naklonio glavom i zabio gol.

Problema s objektivnošću i smislom tih ocjena ima puno, pa navedimo samo neke:

1. Niti jedan novinar, pa niti nogometni stručnjak, ne može nakon jednog gledanja utakmice realno procijeniti kako su minimalno 22 igrača odigrala. Niti taj novinar može znati što su bila nečija zaduženja. Ako je trener naredio "Ivanu Markoviću" da kao lijevi bočni ne prelazi centar i samo čuva protivničko krilo, i on to dobro odradi, vjerojatnost je da će dobiti "šesticu" jer nije išao dovoljno naprijed.

Jednostavno, nemoguće je zapamtiti svaki dobar ili loš potez svakog igrača na terenu, pa se na kraju utakmice obično generički dijele ocjene cijelim linijama ovisno što rezultat pokazuje, a nekome se doda pola ocjene zato jer je imao efektan dribling, ili cijela ocjena ako je zabio gol iz jedanaesterca, odnosno, skine se ocjena ako je netko skrivio penal. To što je možda netko prije toga zakasnio izaći u ofsajd zamci - vjerojatno većina nije primijetila.

2. Nije li važno i protiv koga igraš? Luka Modrić dobit će istu ocjenu za jednako dobru partiju protiv Slavena i protiv Argentine, a je li to realno? Vrijedi li ta sedmica jednako?

3. Nepravedno je da u ocjenu budu uključena i očekivanja. Naime, ako Dinamo ili Hajduk odigraju neriješeno s nekim autsajderom, pogledajte ocjene - Dinamovci i Hajdukovci dobit će petice, protivnici bar za ocjenu više u prosjeku, samo zato jer se očekivalo da će izgubiti. Ali - ako je utakmica završila neriješeno, kako su onda igrači jedne momčadi (i to vjerojatno dominantne) za cijelu ocjenu odigralo lošije od protivničkih?

4. Golovi, asistencije i skrivljeni jedanaesterci u potpunosti iskrivljuju sliku nekog igrača. Primjerice, Darijo Srna je protiv Bugarske u Kranjčarovom mandatu zabio dva pogotka (jedan iz slobodnog udarca, jedan iz jedanaesterca), i u svakom je mediju bio igrač utakmice s minimalnom ocjenom 8. Istovremeno, Bugari su upravo po Srninoj strani, i uz njegovu prilično lošu defanzivnu igru, prijetili gotovo cijelu utakmicu, a "Srnin" Petrov donio je Bugarima bod. Očito, to u ocjenu nije bilo uračunato. Takvih primjera, dakako, ima bezbroj, poanta je da postignuti pogodak, čak i ako je on s bijele točke, igrača praktički amnestira za sve "grijehe", sedmica mu ne gine.

5. Ocjene se često dijele "na ime". Kad neki igrač zareda dobrim partijama, često ima povlašten status, pa kad i ne igra "za sedam", dobiva dobre ocjene. Teorem vrijedi i obrnuto, kad je netko na zubu mora igrati bolje od drugih da bi dobio istu ocjenu.

6. Na kraju utakmice pamte se potezi, golovi, pete, tuneli, a zaboravljaju trka, taktička odgovornost, oduzete lopte, dobiveni dueli. Pogotovo u Hrvatskoj. Pa su igrači poteza uvijek u povlaštenom položaju u odnosu na "radnike".

Ocjene su, dakako, čitateljima zanimljive, služe kao argumenti u raspravama "tko je bolji" ili "zašto je ovaj dobar/loš". No, kada se koriste u raspravama, treba imati na umu upravo ove probleme zbog kojih je ovakav oblik ocjenjivanja nerealan.

Dakako, ovdje nismo ulazili u probleme koji su puno dublje naravi. Primjerice - osobni interesi ili osobna poznanstva pojedinih novinara. Nema sumnje da će novinari često navući pola ocjene više za one igrače koji s njima "dobro surađuju", ili skinuti pola ocjene onome koji "nema tako dobru pozadinu". Srećom pa život nije Championship Manager, pa da skauti igrače biraju po ocjenama u medijima. Znaju bolje od toga.

Na Sportnet.hr izvjestitelji imaju slobodu, imaju mogućnost dodjeljivati ocjene ako žele, ali nisu obveza. Većina se zapravo slaže da je tu teško biti objektivan, a svakom igraču individualno velika je razlika između 5,5 i 6; zašto ih onda nepravedno ocjenjivati po principu "daj svima u obrani 5,5 jer su primili tri gola". Danas stoga ocjene najčešće dijelimo samo na utakmicama reprezentacije, gdje uz individualnu ocjenu imamo i tekst s opisom učinka svakog igrača, koji je ipak realniji. Pa onda vama prepuštamo odluku da li je netko odigrao za 6 ili za 7...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!