Juriš

Bitka za Dalmaciju

Bernard Jurišić • ponedjeljak, 18.02.2008.

Mate Maleš stekao je ime. Zasad još uvijek ne igrama i nogometnim potezima, nego "samo" prijelazom iz Hajduka u Dinamo. Svoje kvalitete tek će morati dokazati, a zadnji dani dokaz su da će nad njegovom karijerom bdjeti puno više ljudi nego što je to bio slučaj do prošlog četvrtka. Koga okriviti? Koga pohvaliti? I kako je to Hajduk izgubio "bitku za Dalmaciju"?

Koga ste vi okrivili? Maleša što više voli 50.000 nego 10.000, Dinama što to može i želi platiti ili Hajduka što ne može? Koga ste pohvalili? Juniora koji s nepunih 19 godina govori kako "ide tamo gdje ga bolje plate", Dinama koji je spreman istresti desetak prosječnih hrvatskih plaća za nedokazanog klinca kako bi pokazao mišiće svom najvećem rivalu ili Hajduka koji je dozvolio da mu iz podmlatka pobjegne još jedan mladi igrač?

Ovog puta Hajdukovci svoju ljutnju zbog slučaja Maleš nemaju nikakvog razloga usmjeravati na Dinamo. Maksimirski klub ima posve legitimno pravo nuditi koliko može platiti. Maleš je i za Dinamo bio "poštena igra", jer je igrač bez ugovora, a zašto je to tako - treba postaviti pitanje u Poljudu, ne u Maksimiru.

Drugo je pitanje hoće li i Dinamo danas-sutra osjetiti posljedice zbog "nabijanja cijene" mladim i nepoznatim igračima. Jer kako Zagora ima svoj Šibenik, Šibenik svoj Hajduk, Hajduk svoj Dinamo, tako i Dinamo ima svoj Monaco ili Bešiktaš. Razlika je samo u tome što je Dinamo trenutno u situaciji da svoje suze može brisati papirnatim novčanicama, a ovi ostali uglavnom tek zajedničkim paketom papirnatih maramica.

Iako je ovaj slučaj najlakše i Hajdukovim navijačima najbezbonije opravdati pričom kako Dinamo iz gradskog proračuna dobiva 40 milijuna kuna, a Hajduk niti dva ili kako Dinamo prodaje igrače u Englesku, Francusku i Tursku za desetke milijuna eura, a Hajduk za svog ponajboljeg igrača i donedavnog kapetana traži (i ne može dobiti) niti pola milijuna, stvari su ipak malo slojevitije.

Zašto se Hajduku u zadnje vrijeme događaju brojni Maleši, Perišići, Strinići, Čelikovići, Kardumi, Čulići...? Da, dijelom zbog pohlepe roditelja i menadžera, ali velikim dijelom i zbog loše Hajdukove politike prema svojim juniorima. Činjenice govore da Hajdukove mlađe kategorije osvajaju prvenstva i kupove, domaće i inozemne turnire, dobivaju brojne epitete i pohvale, a onda kad trebaju zakucati na vrata prve momčadi – uglavnom završe zaboravljeni u nekom lokalnom niželigašu.

S druge strane, dovode se svakakvi poluigrači i prolaznici kao zakrpe, plaćaju im se i ugovori i premije i stanovi i automobili, dok se "Maleši" nagrađuju tapšanjem po leđima i pričama "vi ste Hajdukova budućnost". Prije samo dva mjeseca to se pričalo Oremušu, Makarinu, Peraiću, a one brojne "temelje budućnosti" koji su svoje tridesete dočekali po Solinu, Mosoru, Trogiru, Imotskom, Valu, Junaku, Dugopolju... da ni ne spominjemo.

Ne treba biti posebno bistar za primjetiti kako u Hajdukovu prvu momčad iz podmlatka u zadnje vrijeme može proći samo svjetski talenat poput Nikole Kalinića (a i on je najprije morao na kaljenje u Pulu i Šibenik) ili netko s "malo boljim vezama" poput Gabrića, Varvodića ili Čopa. Jedna Barcelona vjeruje 17-godišnjem Krkiću, a Hajduku su igrači s 19 godina – premladi.

Dinamo je angažiranjem Mirka Jozića napravio strahovito dobar posao u hrvatskim okvirima. Nije tajna da Dinamovi skauti "vrebaju" po cijeloj državi, a posebno su aktivni u donedavnoj Hajdukovoj "utvrdi" - Dalmaciji. Puno je teži poraz Hajduka to što na domaćoj utakmici četvrtoligaša Splita uvijek ima "netko iz Dinama", a Hajduk je spao na "ono što zapaze Mužinić ili Poklepović", nego činjenica da Mamić ima više novca za ponuditi jednom Kardumu ili Malešu. Takvih "Karduma i Maleša" Dinamo u svojim redovima ima već desetak, a Hajduk zbog njih nije niti obrvu podignuo.

Dok Dinamo sve više eksploatira novootkrivenu "zlatnu dalmatinsku žilu", Hajduk tek uvrijeđeno poručuje "tko god iz Dalmacije želi u Dinamo, neka slobodno ide". Kao da netko od roditelja ili menadžera koji u nogama svog nadarenog klinca vide milijunsku fatamorganu više uopće ima takve moralne dvojbe? "Snjeguljica je Snjeguljica, ali sedam puta je sedam puta"...

Svi mi koji se sjećamo vremena kad klupski dresovi nisu bili svetinja samo navijačima, a nogometaši su igrali i zbog nešto drugačijih ambicija osim vlastitog džepa, možemo samo zajedno zapjevati ispod glasa onu poznatu "Ovo nije moje vrijeme". Samo ne znam čije je uopće vrijeme ono u kojemu jedan Mate Maleš ima veću plaću od Slavena Bilića?

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!