Juriš

Vučevićevo prokletstvo ili nasljeđe?

Bernard Jurišić • utorak, 02.12.2008.
Vučevićevo prokletstvo ili nasljeđe?
Foto: Bruno Karadža

Ante Miše podigao je na noge cijeli "hajdučki puk". Trener koji je trebao biti "premosnica" do instaliranja nekog iskusnijeg imena poput Zlatka Kranjčara, Ive Šuška ili čak Avrama Granta, u mjesec dana svog rada uspio je u onome čemu teži svaki trener na svijetu. I pobjeđivati i igrati dobro. Odakle mu "čarobni štapić"?

Ante Miše obilježio je proteklih mjesec dana u hrvatskoj nogometnoj stvarnosti. Prvoligaški debitant, jedan iz mase "mladih stručnjaka kojima treba dati prigodu" u osam je utakmica potpuno p(re)okrenuo učmalu Hajdukovu realnost, koja je dotad strahovala od gostovanja kod Rijeke i Zadra, pa čak i "neutralnih terena" na kojima su ga dočekivali Zagreb i Croatia Sesvete.

Miše se u kratkom periodu izdvojio iz mase brojnih hrvatskih "trenera-učenika", koje naši klubovi u posljednje vrijeme tako nemilosrdno troše i bacaju u depresiju. Odakle mu "čarobni štapić" i gdje se skrivao dosad?

Kad bih vjerovao klasičnim nogometaškim floskulama kako je "smjena trenera napravljena radi pozitivnog šoka", ovu promjenu na Hajdukovoj klupi mogao bih proglasiti jednom od rijetkih koje su uistinu pozitivno šokirale svlačionicu. "Pozitivan šok" u Hajduku traje već osam utakmica i toliko je snažan da je i jedan Avram Grant morao odstupiti pred tako pozitivno šokiranom svlačionicom.

Što je Miše promijenio u odnosu na svog prethodnika Gorana Vučevića? Malo, gotovo ništa. Poneku novu vježbu na treningu, poneku drugačiju rečenicu upućenu svojim igračima. Vezni Rubil je i dalje desni branič, ljevonogi Gabrić je i dalje desno krilo, razigravač Ibričić i dalje napadač, napadač Bartolović lijevo krilo, a najbolja desna noga lige, ona Marijana Buljata, igra na lijevom boku. Sve su to Vučevićeve ideje i eksperimenti. Pardon, ideje Vučevića i njegova stožera.

"Moja je vizija da Hajduk igra napadački, da svi igrači sudjeluju i u obrani i u napadu i da osim dobrih rezultata imamo i dobru igru". Ovo su Vučevićeve riječi nakon uvodne utakmice protiv Napolija minulog ljeta. Od te strategije Vučević nije odustao sve do trenutka kad je otišao. Nitko ga nije tjerao, svi su u njegovom radu prepoznali "ono nešto" i svi su vjerovali u njega čak i kad su rezultati bili loši. Svi osim jedne osobe, zbog koje je Vučević odlučio otići.

Spomenuta Vučevićeva rečenica u potpunosti definira današnjii, Mišin Hajduk. No, za razliku od Miše, Vučević nije imao kontinuitet. Uz sve teškoće i probleme, imao je Hajduk nekoliko dobrih izdanja pod Vučevićevom palicom, prije svih veliku pobjedu u derbiju u Maksimiru. Hajduk je u dosta utakmica imao bljeskove koji su odražavali Vučevićevu napadačku ideju i viziju. No, kaskala je obrana. Zašto? Zato što Josip Skoko i Srđan Andrić nisu bili tjelesno i mentalno maksimalni. Tandem najvažnijih Hajdukovih igrača ove sezone proigrao je, slučajno ili ne, baš onda kad je došla "voda do grla". Danas je "betonski zid" kojeg ova dvojica tijekom 90 minuta grade na terenu postao osnovni temelj lijepe građevine kojom se hvali Hajdukova momčad. Danas je Hajduku teško dati gol.

Ako je današnja Hajdukova igra proizvod Ante Miše, smije li se reći da je Ante Miše proizvod Gorana Vučevića? Upravo je Vučević inzistirao na stručnom stožeru u kojem će biti Miše, Računica, Vujović i Gabrić. Upravo je Vučević prepoznao sve ono dobro što u sebi nosi mirni i lojalni Miše. Vučević je nametnuo neke standarde koji su danas u Hajdukovoj organizaciji zakon. Nakon Vučevića više nitko ne postavlja pitanje "koji menadžer sastavlja prvih 11?"

Ante Miše morao bi puno toga naučiti i iz Vučevićevog primjera. Neće Hajduk vječno pobjeđivati, doći će i padovi, nesreće, krize. Ali ne treba "bježati". Treba otrpjeti, pošteno i žestoko raditi i gledati naprijed. Hajduk sebi više nikad ne smije dozvoliti onakvu stručnu obezglavljenost i kratkoročne "trenerske zakrpe", koje su obilježile prošlo desetljeće.

Treba li Goran Vučević biti sretan što je Miše uspio ili sjetan zbog toga? Ante Miše je sljednik nečega dobrog što se u Hajduku počelo događati minulog ljeta. Nečeg što se zove "jasna vizija i kontinuitet žestokog rada". Goran Vučević nije uspio ubrati slasne plodove krvavog rada kojeg je pokrenuo sa svojim stručnim stožerom. Ali rezultati koje je Hajduk postigao nakon njegovog odlaska daju mu veliku satisfakciju i još jasnije pokazuju kako - nije trebao ni odlaziti. Danas se tek vidi koliko je dobro radio.

I ako novi i osporavani Hajdukov šef struke Fredi Fiorentini želi pokazati kako je zaista "stručnjak", a ne "činovnik", morao bi pronaći način na koji će Vučevića vratiti u Hajduk. Bez obzira na koju funkciju. Dobro odgojeni, inteligentni ljudi s vizijom i usađenim radnim navikama, koji ne robuju ni menadžerima, ni roditeljima, ni "prijateljima", ne bi smjeli biti "na ulici". Ljudi poput Gorana Vučevića puno više trebaju hrvatskom nogometu, nego ugostiteljstvu.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!