Košarka

Francuskih jedan za sve

Branimir Korać • utorak, 08.09.2009.
Francuskih jedan za sve
Foto: EPA

Dobro je. Prvi dan je gotov, prvi je uvijek najteži, kako reprezentacijama tako i nama novinarima. Ona pozitivna nervoza akumulira se dugo i svi jedva čekaju da krene. Svi jedva čekaju taj prvi dan, prve utakmice, a u njima rijetko tko briljira, još uvijek su češće pogreške. Tako je na parketu, pa je tako i kod nas i ako smo gdje kiksali prvi dan, slijedimo Dražena Anzulovića i njegovo - "sutra možemo i moramo i bolje"...

Nakon prvog dana mnogi će se morati dobro zamisliti i zapitati gdje su pogriješili. Kao i naša reprezentacija koja je odmah priznala kako nije igrala dobro, postoji još pobjednika koji nema baš nikakvog razloga uljuljkivati se u dobro raspoloženje zbog jedne pobjede.

Bilo je teško popratiti sve utakmice, ali preskakanjem s terena na teren, osjećaj kao da gledaš Volim nogomet, moglo se uočiti tko je u kojoj fazi i što kod koga valja/ne valja.

Priča dana je Srbija koja je uništila Španjolsku. Sjajnom igrom posebice u obrani posve su ukočili Španjolce koji su ostavili razočarane svoje navijače. Sergio Scariolo sjajno se pripremio za utakmicu, frizura je bila na mjestu, košulja ispeglana, bio je spreman za šetnju Stradunom ili splitskom rivom. Stilist je odradio posao, ali igrači nisu. Nekako ostaje dojam u zraku da su Španjolci ušli u utakmicu razmišljajući više o tome kako će se Srbija sama pobijediti, računajući na neiskustvo i svoj renome.

Doživjeli su pravi šok. Vanjski igrači, poglavito Navarro, raspucavali su se iako su bili šuterski posve van utakmice, Pau Gasol s večerašnjom utakmicom teško da bi dobio priliku i dodavati ručnike Odomu i Bynumu. Klinci Raduljica, Mačvan, Tepić, Teodosić, Veličković izgledali su poput iskusnih rutinera većim dijelom susreta pokraj španjolskih zvijezda. Na kraju im se to i vratilo, Španjolci su dobili po glavi i imaju 24 sata za razmišljanje.

Priča dana mogla je biti i Njemačka da se nije ukazao Tony Parker. Bez ijedne zvijezde, s hrpom igrača koji ne mogu ući u istu rečenicu s većim brojem igrača na ovom Eurobasketu, Njemačka je bila na pragu iznenađenja. Koliko je to sad zasluga Njemačke, prema viđenom u ovom susretu ne baš potpuna, Francuska je izgledala neočekivano loše. Francuzi su mi bili u uskom krugu kandidata za medalje, na papiru ta reprezentacija izgleda uistinu moćno, ali na terenu je to bilo loše.

Kako izgleda igra francuske reprezentacije? Vjerni pratitelji NBA lige dobro su upoznati s načinom igre dobrog dijela NBA momčadi popularno nazvanim "lopta je moja, tvoja će biti kada ju sam uhvatiš". U najvećem broju slučajeva onaj sretnik koji prenese loptu preko centra, nema niti Parker stalno tu privilegiju, bit će u njezinom posjedu 15-ak sekundi, a onda ako ne može proći na ulaz ili šutnuti, tek tada će razmisliti o dodavanju. I suigrači u tome svesrdno pomažu, kretanja u napadu apsolutno nema, svi stoje i dive se tehničkim mogućnostima čovjeka s loptom. Posebna priča su centri. Bez obzira u kako teškoj situaciji se nalazili, bez obzira vide li uopće obruč, pokušat će pogoditi. Ali Traore je u nekoliko navrata u malih šest minuta na parketu pokazao što i kako se ne smije igrati. Svaka čast Parkeru koji ih je u finišu izvukao, ali ime koje treba posebno pratiti je Nicolas Batum. U njemu leži golem potencijal, šteta što nema veće povjerenje suigrača.

U kategoriju razočaranja ide ime Andrisa Biedrinsa. Latvijski centar došao je s vrhunskim pedigreom u Poljsku, a na prvoj utakmici nije bio prisutan. Dosta se pisalo o svađi prvih zvijezda Biedrinsa, Kambale i Valtersa s izbornikom zbog izbacivanja Berzinsa iz reprezentacije nakon tulumarenja u Grčkoj i baš Biedrins i Valters izgledali su poprilično indisponirano na terenu. Kambala se mučio i borio s Rusima, no ova dvojica su bili odsutni. Biedrins je vrhunski igrač, posebno je nezgodan u skoku, no fizički slabiji Mozgov i Sokolov držali su ga na distanci.

Razočarali su i Poljaci, ne reprezentacija već "lokalci". Neke utakmice igrane su pred više praznim nego polupraznim dvoranama, bilo je pomalo neugodno gledati ionako neimpresivno zdanje u Poznanu tijekom susreta Makedonije i Grčke. Kružne tribine neuobičajeno daleko od parketa zjapile su prazne i tek nešto makedonskih i grčkih navijača odavalo je kako nije riječ o treningu već utakmici.

Par riječi i o Turcima i Litavcima. Nakon što su razbili Španjolce u pripremnom dvoboju, očekivali smo kako će Litavci izaći lako na kraj i s Turcima. Nije to baš bilo tako. Stari vuk Boša Tanjević namamio ih je u klopku, progutali su udicu i izuzev Petravičiusa nitko nije zaslužio prolaznu ocjenu.

I za kraj - Hrvatska. Reče Sportnetov kolumnist Nikola Vujčić u posljednjem javljanju iz Poljske prije dvoboja s Izraelom: "Toplo se nadam da zbog nas nećete morati koristiti ni jedan od rekvizita koje svaki pravi hrvatski navijač ima pored sebe kad gleda velike utakmice: pepeljara za televizor, par sočnih psovki za ženu ili leteću šlapu za maloga jer trči ispred televizije u povijesnom trenutku." Nadanja su se ispunila, šlape su ostale na nogama.

Još jedna infarktna utakmica, ali mi Hrvati već smo malo istrenirali živce kada je sport u pitanju. Nogomet, rukomet, košarka, vaterpolo, ne možemo mi lako, kada su se osvajale medalje nikada nije bilo lako. Živaca i živaca je potrošeno, ali na kraju su se pripremali dočeci. Nekako se ne mogu sjetiti neke velike medalje u momčadskim sportovima gdje nije bilo kidanja živaca, dakle, ovo je dobar znak, iako ne bi bilo loše malo eksperimentirati i lagano dobiti narednih osam utakmica pa da vidimo kako je to uzeti medalju bez pametovanja pred malim ekranom zašto nije odigrano ovako, čemu to, mijenjaj... Čisto da vidimo kakav je osjećaj.

Danas su na meniju Grci. Izuzetno jaki Grci iako bez Papaloukasa, Diamantidisa i Vasilopoulosa. Bilo mi je pomalo žao Makedonaca koji su došli u Poljsku gledati ovo što su prvog dana gledali. Makedonija je izgledala kao skupina rekreativaca pokraj zahuktalih Grka koji su udijelili besplatnu košarkašku lekciju. Možda im ništa nije polazilo za rukom, ali prije da je ipak razlika u kvaliteti tako velika. Uvijek su kasnili korak, sekundu, misao. Bilo je samo pitanje kolika će na kraju razlika biti, a bila je ogromna. Ponižavajuća. Neki su igrači odigrali odista tragično loše i ako nemaju angažmana mogu se nadati kako ih nitko nije prvog dana gledao... I nagradno pitanje - tko se to maskirao u Todora Gečevskog? Zašto Makedonci nisu doveli Todora na utakmicu?

Prvi dan ispunio je očekivanja, Više od šest sati manje-više kvalitetne košarke i tako narednih gotovo dva tjedna. Praznik za ljubitelje ovog sporta. Ako ste propustili prvi dan, nema veze, imate vremena priključiti se nizu košarkaških "znalaca", nama koji ćemo svakodnevno uživati i pratiti hrvatske pobjede i ostale susrete...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!