Kviskoteka

"Znao sam to, navrh mi je jezika", zavaravali bi ukućane, svjesni da za pojmove iz pitanja nikada nismo ni čuli, "Pa da, pa to je to, znao sam, rekao sam vam", dodali bi nakon što jedan od natjecatelja otkrije odgovor.

Njegujete li iznad glave upitnik Arial Black 40 Extra Bold, tada vam je manje od 20 godina i lako je moguće da sam vas izgubio već u prvom retku. Ako ste pak iz nostalgičnih hodnika sjećanja prizvali popularnu "Kviskoteku", vrijeme je za redovni preventivni liječnički pregled, jer i vi i ja znamo da su godine već tu.

Vrtite li po adresaru tražeći broj svoga liječnika opće prakse, sigurno se sjećate i voditelja vitkoga stasa i plemićkog imena Oliver koji je, uz sive kulise studija i neizbježno sivo odijelo, arbitrirao ogledom četvorice natjecatelja odjevenih u džempere specijalno ispletene baš za tu prigodu, a u isto vrijeme vrckastim dosjetkama zabavljao puk.

Zaštitni znak cijeloga kviza, osim neizbježnog Laze Goluže (nije rukometni izbornik, djeco), bio je Kvisko, alienoliki drveni lik buljavih očiju, kojeg su natjecatelji mogli iskoristiti u trenucima kada se lomio rezultat ili onda kada su smatrali da će im donijeti prednost nad ljutim protivnikom.

Samo su najbolji znali mudro iskoristiti Kviska, a oni manje vješti od gore su spomenutog voditelja zaradili kažiprst upozorenja i pogled sažaljenja uz slijeganje ramenima i poučni komentar: "Možda je bilo prerano."

Sličnu gestu i komentar nakon desetog kola Premier lige popularni bi besmrtni voditelj vjerojatno uputio Carlu Ancelottiju i Arseneu Wengeru, jer njihove su dvije momčadi minulog vikenda - prerano ili ne, pokazat će vrijeme - iskoristile svoga Kviska i u posljednjim minutama došle do prednosti i vrijednih bodova.

Chelsea je na Ewood Parku veći dio utakmice posve neočekivano visio na rubu poraza, što se može objasniti i neigranjem Nikole Kalinića, a potom u 84. minuti kaznio trenutak nepažnje protivnika i postigao pobjednički pogodak, na sveopće razočaranje Sama Allardycea i njegovih ambicija da jednoga dana preuzme neki od klubova velike četvorke.

Arsenal je pak 88 minuta kucao na vrata Roberta Greena, u toliko jednosmjernoj utakmici da bi igrači West Hama vjerojatno platili globu da su se kojim slučajem odlučili okrenuti napadačkim akcijama.

Premda je Avram Grant gotovo čitavu utakmicu proveo pored aut linije, prožet osjećajem krivice što je u trenerskoj školi propustio lekciju kako izaći iz vlastitog šesnaesterca, Topnici nisu uspijevali probiti bedem londonskog rivala. Dvije minute prije kraja također su uložili Kviska i ipak pronašli put do mreže.

Da zaokruži priču, primjerom vodećeg dvojca u nedjelju se poveo i treći član "velike četvorke". Liverpool se u Boltonu mučio, a potom uz pomoć drvenog saveznika (ne, ne mislim na Roya Hodgsona) u posljednjim minutama pogodio za prvi ovosezonski niz od dvije pobjede.

Prerano potrošeni džokeri? Kao što rekoh, pokazat će vrijeme. Izvlačenje bodova i nakon loših izdanja odlika je vrhunskih momčadi, a jedna od spomenute tri već bi sljedećeg vikenda mogla zažaliti što je Kvisko unaprijed potrošen. U velikom derbiju sljedeće nedjelje sastaju se upravo – Liverpool i Chelsea.

Ne bi im pomogao ni Kvisko

"Spremni smo, zašto ne?", kazao je Luka Modrić uoči gostovanja na Old Traffordu, usput postavivši pitanje za koje je mislio da je retoričko, no na njega itekako postoji odgovor. Naime, kad se o ogledima s klubovima iz tzv. "velike četvorke" radi, Tottenhamu ne bi pomogao ni Kvisko, a niti sva tri džokera iz kviza nešto novijeg datuma.

Tottenham je od kolovoza 1993. godine, dakle od prve punokrvne sezone Premier lige, na stadionima Arsenala, Chelseaja, Liverpoola i Manchester Uniteda odigrao ukupno 68 utakmica, što je prilično velik broj, dovoljno velik da Spursi zakonom velikih brojeva, ako nikako drugačije, upišu jednu, dvije ili više gostujućih pobjeda.

Šipak. Od 68 gostujućih utakmica s najuspješnijim engleskim klubovima, Tottenham nije uspio dobiti niti jednu. Samo 20 puta uspjeli su izvući bod, a čak 48 puta pognutih su glava napustili travnjak. Najgori score Spursi imaju upravo s Unitedom, s kojim su odigrali 18 utakmica, 15 izgubili i tek tri puta iz Kazališta snova odnijeli bod.

"Nani nam je postigao prljavi gol", povikat će uglas Spursi, ignorirajući činjenicu da ovako negativan, vjerojatno nezabilježeno loš score s klubovima "velike četvorke" (dovraga, čak je i West Bromwich Albion prije dva kola s Emiratesa odnio pobjedu), mora imati psihološki učinak na Redknappovu momčad.

Jednako tako, dugoročni psihološki ožiljak svakako je ostavio i spomenuti sporni pogodak. Premda nije izravno odlučio pobjednika, o njemu su već ispisani romani, a mišljenje o njemu dao je svatko tko u engleskom nogometu nešto znači.

"Učinio bih isto to na njegovom mjestu, uvijek su nas učili – igraj dok ne čuješ zvižduk", zborio je u nedjelju napadač Birminghama Kevin Philips, sklanjajući odgovornost s Unitedova veznjaka, a s njim se gotovo jednoglasno slažu brojni engleski novinari i nogometni analitičari.

Podsjećam usput i na susret istih protivnika od prije pet godina, kada je lopta nakon pogreške Roya Carrolla završila najmanje metar iza gol linije, no pomoćni sudac nije reagirao. Zajednički nazivnik obiju utakmica je glavni sudac Mark Clattenburg, koji jednom zauvijek mora naučiti kada prihvatiti, a kada poništiti odluku svojih pomoćnika.

Čak i tako očite sudačke pogreške u Engleskoj, međutim, ne smijete kritizirati. Savez je, naime, najavio kako bi mogao kazniti Harryja Redknappa, koji se nakon utakmice usudio reći kako je Mark Clattenburg dobar sudac, ali da je u ovom slučaju grubo pogriješio.

Shvativši da bi mogao završiti na tribinama, 'Arry je uoči ogleda s Interom zaprijetio: "Ako misle od toga napraviti slučaj, napravit ću ga i ja tako što nakon utakmica više nikad neću izlaziti pred kamere i pred novinare."

U međuvremenu, Redknapp je saznao da će ipak proći bez sankcija, što je vjerojatno pozitivno djelovalo na momčad koja je sinoć raščetvorila europskog prvaka i vrlo brzo zaboravila na nedaće s Old Trafforda.

Inter je na trenutke djelovao poput imenjaka iz Zaprešića, što i ne čudi s obzirom da su kao nagradu za europski naslov umjesto Josea Mourinha dobili Rafu Beniteza, koji se još uvijek, premda je mjesecima u Italiji, preko medija prepire s engleskim menadžerima.

Ostavimo mi ipak Redknappa i Spurse i posvetimo se još jednoj momčadi kojoj u nedjelju nije bilo pomoći. Da ste uoči Tyne-Wear derbija upitali navijače Newcastlea što žele na poklon, vjerojatno bi svoje želje iznijeli sljedećim redoslijedom:

1) Pet komada u mreži Sunderlanda.
2) Da kapetan Kevin Nolan postigne hat-trick.
3) Da Titus "Shambles" Bramble dobije crveni karton.

Kao da su upecali zlatnu ribicu, navijačima Newcastlea su sve tri želje ispunjene, a usput su dobili utakmicu o kojoj će pričati godinama i trljati je o nos svojim lokalnim rivalima iz Sunderlanda. Oni će, pak, biti sretni što je poraz došao baš na Noć vještica, pa su se barem te večeri mogli maskirati i pobjeći iz vlastite kože.

Premda je još prerano reći ima li im pomoći ili nema, kao i u svakom drugom velikom europskom klubu, tako su i u Manchester Cityju nakon dva uzastopna poraza počeli razmišljati o promjeni trenera. Poraz od Arsenala još se mogao pretrpjeti, ali onaj od Wolverhamptona navodno je natjerao šeika Mansoura da za dobrobit svoje igračke pronađe neko novo trenersko ime.

Nekako u isto vrijeme počele su letjeti i glasine kako Roberta Mancinija i njegove zamisli gotovo nitko ne razumije, a atmosfera u svlačionici daleko je od idilične. Najbolji demanti takvih tvrdnji i dokaz momčadskog zajedništva i neraskidivih veza među svijetlo-plavima ponudili su Vincent Kompany i Emmanuel Adebayor, koji su se tijekom susreta s Vukovima porječkali na travnjaku poput dvije babe, natjeravši Mancinija da skoči s klupe i ponudi im savjet iskusnog trenerskog lisca: "Play, play!"

Sudačka nadoknada

Početne sekunde sučevog vremena iskoristio bih za ispriku navijačima Arsenala, koji su glasno prosvjedovali ogorčeni mojom odlukom da u prošlotjednoj kolumni ne spomenem sjajan rezultat izboren u utakmici na Eastlandsu. Uz posipanje pepelom i ponizno iskorištavanje Kviska, ispravljam svoju pogrešku.

Arsenal je pobijedio Manchester City s 3:0.

Ima li još onih koji mi nisu oprostili, možda ću ih razvedriti sljedećim video clipom. David Beckham se uz pomoć američke glumice i tv voditeljice Ellen DeGeneres dobro našalio s djevojkom iz salona za masažu.

In other news, samo tjedan dana nakon što je 600. utakmicu u dresu Manchester Uniteda odigrao Gary Neville, njegov mlađi brat Phil također je uknjižio 600. nastup u Premier ligi. Kao da jedna podudarnost nije dovoljna, i jedan i drugi svoje su jubileje proslavili u susretima protiv Stoke Cityja, a usput su i jedan i drugi pobijedili. Dovoljan razlog da ponosna mama Neville, ako takva postoji i dvojica braće nisu tek proizvod grube pogreške genetskog inženjeringa, pripremi tortu.

Kako je do sljedećeg velikog nogometnog natjecanja ostalo još dvadesetak mjeseci, a "Volim nogomet" odavno je nestao s malih ekrana, Mateo Beusan ostao je bez dodatnih prihoda. Plaća poštara u malenom mjestu teško može zadovoljiti apetite, pa se Oko sokolovo uhvatilo novih angažmana.

Na poziv Nikole Kalinića, čije je padove u šesnaestercu uvijek znao prikladno objasniti, popularni se Mateo otisnuo prema Ewood Parku, gdje je utakmicu s Chelseajem pogledao u društvu menadžera Sama Allardycea, a usput uz pomoć monitora strategu Roversa objašnjavao razliku između pravila nogometne igre i slobodnih sudačkih uvjerenja.

Opet smo na St. James Parku, gdje je uoči početka utakmice puno pozornosti privukao osmogodišnji dječak Jack, kojega nitko neće opisati kao sramežljivog. Mališan u dresu Newcastlea pred auditorijem je od šezdesetak tisuća ljudi pokazao da je vrlo rano naučio kako sa stilom pozdraviti navijače i kako proslaviti pogodak. Budućnost je pred njim.

Prije nego kažem doviđenja do sljedeće srijede, dozvolite i nekoliko servisnih informacija. Samo dva mjeseca nakon što je na Facebooku pokrenuo svoje službene stranice, Manchester United je prešao brojku od četiri milijuna fanova i pohvalio se podatkom da je u kratkom roku uspio prestići svog najvećeg rivala Liverpool za čak milijun fanova.

Otprilike jednaka razlika je između Uniteda i Real Madrida, koji ima preko pet milijuna obožavatelja, dok je Barcelona već prešla brojku od šest milijuna. Ničim izazvan, negdje između smjestio se i turski Galatasaray, s 4,600.000 obožavatelja.

Želite li i Engleskog pacijenta dovesti do zvjezdanog društva, trk na Facebook stranicu i stisnite na "like", ili jednostavno bacite pogled u desni stupac ove stranice i učinite isto.

Sad mogu reći "doviđenja do sljedeće srijede", uz lekciju Dinamovom marketingu kako se i na ovaj način mogu privući gledatelji na tribine. Southend United je za susret s Rotherham Unitedom predstavio posebnu ponudu paketa ulaznica, a u duhu Noći vještica svog braniča Bilela Moshnija natjerao na poniženje.