Ledeno doba

Robert Green i Fabio Capello vječno će nositi oznaku glavnih krivaca za eliminaciju Engleske sa Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi, no čak niti taj omraženi par nogometnih djelatnika nije mogao ponijeti krivicu za novi debakl Engleza, osam godina prije nego je svjetsko prvenstvo uopće i započelo.

Premda bi neki od članova engleske delegacije vrlo rado krivicu prebacili na nekoga drugoga, činjenica je da se nisu znali nositi s uvijek spremnim Rusima, barem kada se o mitu i korupciji radi. Fifinom panelu od 22 dužnosnika poslali su prijestolonasljednika, premijera i planetarno popularnog nogometaša i grdno se prevarili, shvativši da im je trebao tek "vješt manipulator plavim omotnicama" ili jamstvo rješavanja globalnog zatopljenja klimatiziranjem otvorenih stadiona i okolice.

Englezima nisu pomogli niti domaći mediji, koji su se zasitili Rooneyjeva skandala i zavirivanja pod suknje britanskih pop zvjezdica, te odlučili nakon dugo vremena pozabaviti se kvalitetnim novinarstvom. Najveći "problem" ponovno je BBC-jeva Panorama, zbog koje Alex Ferguson već šest godina ne razgovara s britanskom javnom televizijom, a sada s Engleskom barem osam godina neće pričati ni Fifa.

Otkriće Fife kao legla korupcije mogli su, doduše, odgoditi za siječanj. Za svaki slučaj.

Za siječanj pak nije moglo biti odgođeno 16. kolo Premier lige, odigrano u uvjetima ledenog doba zbog kakvih bi hrvatski prvoligaši vjerojatno odgodili čitavo prvenstvo. Zapravo, da budem posve iskren, velik broj utakmica nižim ligama jest odgođen, no tko im je kriv kad nemaju grijane travnjake, ne?

U Premier ligi "stradala" je tek jedna utakmica i upravo na njoj pronađen je recept za prvenstvenu nepobjedivost Manchester Uniteda. Prvi put od početka sezone, Sir Alexovi Crveni vragovi ostali su bez boda, a ono što nije pošlo za rukom Aston Villi, Evertonu, Liverpoolu i mnogim drugim Unitedovim suparnicima, ma kako loše United igrao, uspjelo je ledenom dobu, zbog kojeg je ogled s Blackpoolom na zamrznutom Bloomfield Roadu odgođen i čeka neke toplije dane.

Da nema Božića i Nove godine, zima bi bila nepodnošljivo godišnje doba. Strateški smješteni blagdani, osmišljeni tako da živopisnim bojama i lampicama, glazbenim hitovima i prebogatom blagdanskom trpezom zadovolje sva osjetila, barem nakratko olakšavaju bitku sa snijegom, ledom, hladnoćom, blatom, bljuzgom, vjetrom i svim ostalim "poklonima" koje donosi najhladnije godišnje doba.

Nekako s početkom blagdanskog ugođaja u studenom i povratkom božićnih pjesmuljaka na radio valove, Chelsea je svojim protivnicima počeo poklanjati bodove, a prema svemu sudeći ne namjerava stati još neko vrijeme. Za sljedeće kolo predlažem istrčavanje na travnjak u crvenim odorama i crnim čizmama, uz neizbježnu bijelu bradu.

Usprkos povratku Michaela Essiena i Johna Terryja, u plavoj momčadi i dalje puno toga ne štima. Iz posljednjih šest kola Chelsea je od mogućih 18 bodova osvojio samo pet, a momčad koja je razbijala protivničke obrane i nemilosrdno punila mreže prijeteći rušenjem svih rekorda, u zadnjih je 540 minuta uspjela postići tek tri (3) pogotka.

Panici mjesta nema, ako već ne ide na travnjaku dobro je znati da ti je raspored saveznik. Aktualnom prvaku slijede tri lakša dvoboja, s Tottenhamom, Manchester Unitedom i Arsenalom.

Arsenal je nastavio iskorištavati moje intelektualno vlasništvo i zahvaljujući iscrpnim uputama i savjetima iz moje kolumne nakon višemjesečnog izbivanja s vrha ponovno je zasjeo na čelo engleske Premier lige. Svjestan je toga bio i Thierry Henry, koji je uz espresso svom sugovorniku na tribinama pojasnio tko je zaslužan za renesansu Topnika.

Osim mene, naravno, neke manje zasluge idu i Samiru Nasriju, koji je postigao dva sjajna pogotka, a Laurent Koscielny i Sebastien Squillaci niti u ovoj utakmici nisu propustili istaknuti kako Arsenal hitno treba kvalitetan stoperski par, koji se neće sudarati glavama i onesposobljavati jedan drugoga.

Manchester City pak nema problema s kadrom jer za svako mjesto u momčadi kandidira 37 igrača, no tek su ovoga vikenda, prvi put u četiri uzastopne domaće utakmice uspjeli postići jedan pogodak. Uspjelo je to Carlosu Tevezu, koji je pred kraj utakmice širem auditoriju prezentirao najveći razlog zašto City još uvijek nema momčad u punom smislu riječi.

Frustriran što je u završnici utakmice morao izaći iz igre, izgubio je živce i pred punim stadionom i suigračima kao kapetan momčadi odlučio omalovažiti trenerovu odluku. U nekom ozbiljnom klubu bila bi to i posljednja trenerova odluka koju je imao prilike preispitati, dok na Eastlandsu tek potvrđuje priče kako svlačionica Cityja nije najsložnije mjesto na svijetu.

Tevezu se ipak može progledati kroz prste, čovjek je pod velikim stresom. Proteklog tjedna već po peti put dao je izjavu kako mu je dosta profesionalnog nogometa te da se želi povući u mirovinu. Kao glavni razlog naveo je smjer u kojem ide moderni nogomet i mlade igrače kojima je na pameti samo novac.

Da dolazi od nekoga drugoga, još bih shvatio, no nije li to isti igrač koji je iz Uniteda otišao jer mu je umjesto traženih 30 ponuđeno 25 milijuna funti i ni peni više?

U sjeni Tevezova skandala ostala je vrlo dobra igra i pobjeda nad Boltonom što znači da, barem u mom zabavnom svijetu gdje ništa nije onako kako se čini i gdje naslov europskog prvaka gotovo svakoga tjedna mijenja vlasnika, slijedom Inter - Tottenham - Bolton titulu najboljeg u Europi sada nosi Manchester City.

Najsretniji takvim ishodom bit će naš odavno poznati znanac Kirk Bradley, fanatični navijač Cityja, koji je u svibnju ove godine upravo takav ishod tetovirao na svoje rame. Smatrali smo ga budalom, a čovjek je prorok novoga doba.

Da je bio pametniji, za svoju ga je sudbu mogao upitati sada već bivši menadžer Newcastlea Chris Hughton, koji je nakon poraza od West Bromwich Albiona najuren iz kluba uz objašnjenje kako je Newcastleu potreban iskusniji menadžer, i to nakon što su nesretnog čovjeka mjesecima zavlačili isprikama kako će o novom ugovoru popričati krajem godine.

Iz kluba sa St. James Parka nisu precizirali bi li taj "iskusniji menadžer" neviđenom lakoćom i uz rekordan broj bodova izborio povratak u Premier ligu, a potom u prvoj povratničkoj sezoni zauzimao trenutno 11. mjesto uz pobjedu na Emiratesu, bod protiv aktualnog prvaka i razbijanje najvećeg rivala Sunderlanda.

Ne znam zvuči li žalosnije obrazloženje Hughtonova otkaza ili pak najava kako je jedan od favorita za preuzimanje dužnosti "iskusnijeg menadžera" čovjek po imenu Alan Pardew. Sjetit će se neki da je Pardew upravo u prosincu, ali 2006. godine, već jednom preuzeo premierligaša (Charlton) i šest mjeseci kasnije ga ispratio u drugu ligu, a njegov boravak u West Hamu ostat će zapamćen po najgorem nizu poraza u 70 godina klupske povijesti i ostavljanju na klupi Javiera Mascherana i Carlosa Teveza.

Hughton će tako ogled dvije momčadi koje dijele boje dresova, ali i podatak da su obje slavile na Emiratesu, u svoj CV zapisati kao posljednju na klupi Newcastlea. Iako, krivnja za poraz leži na leđima slavljenika u toj utakmici Sola Campbella, koji je svoj 500. nastup u Premier ligi proslavio nizom početničkih pogrešaka, od kojih su neke West Bromwich Albionu poklonile i pogodak.

"Morate se zapitati zašto se ovo dogodilo jer nema nikakvog smisla", rekao je Campbell nakon saznanja da je Hughton "dobio nogu". "Igrači će se vjerojatno pitati što se dovraga događa." Otprilike jednako formulirano pitanje uputit će i Campbellu, uz upit zašto je skakutao oko Petera Odemwingieja i na kraju pao...

... ili pak zašto je odlučio da obrana može i bez njega prilikom trećeg pogotka West Bromwich Albiona...

Dani francuske kuhinje

Prošlog tjedna zahvaljujući Dimitru Berbatovu i Martinu Petrovu proslavili smo Dane bugarske kulture, a kako je ovo kolumna koja zastupa sve etničke skupine i nacionalnosti, ovoga tjedna vrijeme je za Dane francuske kuhinje.

Prije nego pomislite da ću u stilu Stephana Macchija stati vrijeđati igrače, bacati lopte, šutati kopačke i na hrvatskom jeziku s aromom francuskog naglaska vikati "ne falja, ništa ne falja, shamota", radi se ipak o tome da je Samir Nasri kao strijelac jedina dva Arsenalova pogotka zaslužio svoje posebno mjesto u kolumni.

Oba njegova pogotka apsolutni su kandidati za pogodak kola, a ako se prošlog tjedna nisam uspio odlučiti za najboljeg, tek sada odluka je gotovo nemoguća. Koji je od dva vrlo slična, ali i nevjerojatno atraktivna pogotka bolji, konačni sud ponovno dajem u ruke naroda.

Sudačka nadoknada

Osim što služi kao izvor vijesti lijenim novinarima hrvatskog dnevnog tiska, koji su u stanju cijeli dan provesti uz profil neke hrvatske ili holivudske zvijezde kako bi nas promptno izvijestili o njenim aktivnostima, Twitter ponekad zna biti i korisna stvar.

Arsenalov veznjak Jack Wilshere iskoristio je nepažnju čovjeka s najteže izgovorljivim imenom u Premier ligi, Wojciecha Sczesznyja, i malo se poigrao s njegovim profilom na Twitteru. Predstavljajući se kao vratar Arsenala, priznao je svoje homoseksualne sklonosti i usput, naravno, dodao da je upravo Wilshere najbolji igrač Arsenala.

Sczeszny je sljedećeg dana otkrio smicalicu i napisao kako mora kazniti Wilsherea, koji definitivno nije najbolji igrač u Arsenalu, na što je Wilshere imao spreman odgovor. "Još uvijek sam gay", smjestio je Sczesznyju istoga dana na istom profilu.

Roy Keane već dugo nije bio u centru pozornosti kao igrač, ali uvijek nađe vremena ponuditi svoje mišljenje, čak i kada ga nitko nije tražio. Bivši kapetan Manchester Uniteda, a sada menadžer Ipswicha, poručio je tako Englezima da prestanu cmizdriti zbog gubitka organizacije svjetskog prvenstva.

"Život ide dalje, nitko nije umro", reče Keane, koji smatra da je potrebno domaćinstva dodjeljivati i nogometno manje razvijenim zemljama, makar im klimatizirani stadioni kasnije služili za javna kamenovanja žena i homoseksualaca.

Kad smo već kod Keanea, spomenimo da se prošlog tjedna osvrnuo i na sve rašireniji trend nošenja rukavica i šalova tijekom utakmice. "Ne pitajte me ništa, sve je to jako čudno. Šalovi, rukavice, mislim da je jedan igrač Manchester Cityja prije par tjedana zaigrao i s kapom na glavi", rekao je Keane, otkrivši usput kakve je granice postavio u vlastitoj svlačionici.

"Mogu nositi rukavice na treningu, to mi ne smeta, a jedan ili dvojica igrača nosili su ih tijekom utakmice s Blackpoolom. Međutim, rekao sam im jasno: 'Ako ćete nositi rukavice, morate odigrati dobro inače će to biti prva stvar zbog koje ću vam prigovoriti. Ako hoćete tajice, šalove, kape i rukavice, bolje vam je da igrate dobro!'"

Vratimo se na trenutak točno tjedan dana unatrag i kup utakmicu između Birminghama i Aston Ville. Domaćin je na St. Andrewsu slavio s 2:1 i svog gradskog rivala izbacio iz daljnjeg natjecanja.

Utrčavanje navijača na travnjak, provociranje protivničkih navijača, a potom i bacanje plastičnih stolica, pa čak i baklji, scene su na koje nismo navikli na stadionima Premier lige, a Engleski nogometni savez najavio je provođenje istrage i kažnjavanje odgovornih.

Preselimo na kraju još u Wigan, gdje je u subotu odigrana utakmica između istoimenog domaćina i Stoke Cityja. Konačan rezultat manje je bitan, a mi ćemo se pozabaviti Roryjem Delapom, čovjekom s najdaljim ubačajima rukom u povijesti nogometa.

Pratite li pozornije utakmice Stoke Cityja, tada već znate da na Britanniji svaki dječak koji dohvaća lopte u svom posjedu ima i jedan ručnik, kojeg pri svakom izvođenju auta dodaje Delapu, kako bi ovaj očistio i osušio loptu i ubacio je u igru.

Problem je što na gostovanjima prijedlog Stoke Cityja s ručnicima ne nailazi na razumijevanje, pa se klub dosjetio Delapu izraditi posebnu majicu koju će nositi ispod dresa, a koja služi isključivo za brisanje lopte. Kako to izgleda, možete vidjeti na slici, a mene neodoljivo podsjeća na odjevni dodatak za majke, samo što one umjesto lopte u njemu nose - bebu.

Toliko od mene za ovaj tjedan, uz najavu kako nas u sljedećem kolu čekaju dva sjajna dvoboja, Tottenham u Londonu dočekuje Chelsea, a Manchester United u izravnom će dvoboju za vrh ljestvice na Old Traffordu ugostiti Arsenal. Nadajmo se kako će u ovim utakmicama biti boljih udaraca od onog Johna O'Sheaja iz Unitedova debakla s West Hamom.