Nije lako biti menadžer

Pobornik sam mišljenja kako valja snositi posljedice za svoja (ne)djela, pa sam tragom takve misli vodilje odlučio pred vama biti čista srca i otkriti kako je glavnina utakmica 18. kola engleske Premier lige odgođena iz jednostavnog razloga što me nije bilo doma.

Kao i svake godine u otprilike isto vrijeme, subotnje sam poslijepodne odlučio provesti na redakcijskom božićnom domjenku, jedinstvenom događaju za kakvog je gotovo nemoguće dobiti pozivnicu iz jednostavnog razloga jer se ne tiskaju i jer nitko osim osoba izravno povezanih s redakcijom za njega nije niti čuo.

Lagao bih kad bih rekao da znam u koliko sati, no negdje između primanja nagrade za najbolju kolumnu u 2010. godini i prvog zalogaja slasne zakuske, u hlačama sam osjetio vibracije. Ostavio sam tanjur i isukao mobitel (sram vas bilo) te pogledao na ekran.

Engleski pozivni broj.

- Halo, tko stoji između mene i ove ukusne masline?", zapitao sam sugovornika s druge strane, siguran kako će uslijediti zvuk prekida veze.

- Marine, Richard Scudamore ovdje, izvršni direktor Premier lige, oprosti što te smetam na domjenku, čuo sam sve, čestitam na nagradi iako su meni Packe favorit", čulo se s druge strane.

- "Dick! Oprosti, nisam ti prepoznao broj, što ima?", veselo sam uzvratio ignorirajući dio o Packama.

- "Ma, samo sam ti htio javiti da sam uspio odgoditi sve utakmice ovoga vikenda osim one između Sunderlanda i Boltona te Blackburna i West Hama", nastavio je Dick. "Čekićari su s gnušanjem odbili svaku pomisao na odgodu. Grant kaže da si ih oprao u nekoj kolumni i da nema šanse da ti ide "niz dlaku", a u pozadini je nešto dovikivao i Frederic Piquionne, mislim da je nešto i razbio. Da ti budem iskren, ne znam kakve veze Portsmouth ima s cijelom pričom."

- "Nema veze, znam ja, duga priča", nasmijao sam se u sebi. "Hvala ti, dugujem ti uslugu."

- "Ma kakvi, samo se javi. Ako ideš kuda, na skijanje ili odmor, čujemo se sljedećeg tjedna pa ćemo odgoditi i sljedeće kolo ili dva, nije problem", dodao je i prekinuo vezu.

Bila je to vijest koju sam čekao. Mogao sam se u miru posvetiti delicijama i, što je još važnije, potpuno se koncentrirati na pripremu taktičkih zamisli za tradicionalni malonogometni ogled Sportnetovih suradnika, u kojem sam prvi put preuzeo dužnost menadžera.

Gledajući unatrag, ne znam na čemu sam temeljio optimizam, no bio sam posve uvjeren kako će sve moje zamisli i temeljito i minuciozno isplanirane zamke za protivničku momčad biti vjerno i bez greške preslikane na nogometni teren. Kako sam se samo prevario...

Tijek utakmice neću prepričavati, ionako je sve napisano u objektivnom izvještaju, no moram priznati da mi je bilo teško shvatiti zašto nitko od mojih izabranika ne želi igrati obranu.

Skakanjem, vikanjem i mahanjem rukama privlačio sam pozornost svih osim mojih vlastitih igrača, a nakon 14. pogotka primljenog iz kontranapada na nepostojeću obranu zastao sam, prisjetio se svojih kolega iz Premier lige i rekao: "Nije lako biti nogometni menadžer..."

Ostaci prošlosti ili primjer za budućnost?

Nakon samo sat vremena u menadžerskim vodama meni je bilo dosta, a zamislite kako je tek novom rekorderu, menadžeru Manchester Uniteda Alexu Fergusonu. Nakon više od 24 godine vikanja i mahanja u smjeru Garyja Nevillea i njemu sličnih igrača, još je uvijek gladan pobjeda i žedan uspjeha.

Ferguson je upravo ove nedjelje, 19. prosinca, osigurao svoje mjesto u povijesti ne samo Manchester Uniteda, već i engleskog nogometa uopće. Karizmatični Škot prestigao je rekord Sir Matta Busbyja, nekadašnjeg menadžera Crvenih vragova, te s 24 godine i 44 dana na klupi Uniteda već sada ušao u legendu. Za razliku od Busbyja, koji je svoj staž odradio u dva navrata s kratkom pauzom, Ferguson od dolaska iz Aberdeena 1986. godine više nije napuštao Old Trafford.

Malo tko će se usuditi prognozirati kraj Fergusonove ere. Premda je 2002. godine najavio odlazak u mirovinu, shvatio je kako bez nogometa neće moći živjeti i brže-bolje svoju je odluku povukao. Sada o mirovini više ni ne razmišlja.

"Shvatio sam da sam prestar, samo mladi ljudi idu u mirovinu", izjavio je nedavno jedan od najtrofejnijih svjetskih trenera, otklonivši svaku pomisao na odlazak, barem dok organizam ne kaže – dosta.

"U jednom trenutku jednostavno shvatite da – dok god vas služi zdravlje i dok god se osjećate spremni – trebate nastaviti raditi svoj posao", rekao je Ferguson uoči svog 69. rođendana.

Ferguson je imao rijetku priliku raditi za klub čiji čelnici njeguju politiku kakvu je sve teže naći u surovom profesionalizmu. Jedna, dvije ili tri godine bez trofeja ili ostvarenog cilja danas je luksuz kakvog si mogu priuštiti tek malobrojni menadžeri Premier lige, a Ferguson je punih sedam godina uživao takvo povjerenje uprave kluba.

Krajem osamdesetih i početkom devedesetih United je prvenstva završavao u sredini ili čak donjoj polovici ljestvice i dok su mediji i navijači zahtijevali ostavku, čelnici kluba vjerovali su u svoj izbor. Svoj prvi naslov s Unitedom Ferguson je osvojio 1993. godine, a ostalo je povijest.

Jedan od onih kojima je pružena rijetka prilika za sustavan rad i kontinuitet svakako je i Arsene Wenger, čovjek koji već 14 godina sjedi na klupi Arsenala i jedan je od najizglednijih kandidata da, posluži li ga zdravlje i bude li imao jednaku strast za nogometom, jednoga dana možda i sruši Fergusonov rekord.

Wengerov put u Arsenalu ponešto je drugačiji od onog njegova kolege iz Uniteda. Nakon njegova dolaska u Arsenal navijači nisu morali dugo čekati na prvi naslov prvaka. Već u svojoj drugoj sezoni Wenger je odveo Topnike do duple krune, a isto je ponovio i četiri godine kasnije. Povijest je pak ispisao 2004. godine, kada je njegova momčad ostvarila fantastičan pothvat, osvojili su Premier ligu bez ijednog jedinog poraza.

Na žalost navijača, bio je to i posljednji trofej Arsenala, pa danas, u svojoj 62. godini života, francuski stručnjak prolazi kroz sličnu krizu kroz kakvu je Ferguson prolazio početkom svog mandata na klupi Manchester Uniteda.

Premda su apeli za njegov odlazak ipak daleko tiši od, primjerice, transparenta "Tri godine obećanja i opet ništa, doviđenja Fergie", koji je 1989. godine osvanuo na Old Traffordu, sve je više simpatizera Arsenala koji bi lijep i tehnički gotovo savršen nogomet mijenjali za poneki trofej.

Još više od Arsenalovih navijača, trofeja su gladni navijači Evertona, no bez obzira na manjak srebrnine u klupskim vitrinama, jedno je lice već punih osam godina također nezamjenjivo na Goodison Parku.

Dugotrajan opstanak na klupi momčadi koja nema sastav za najviše domete, ali usprkos tome ostvaruje solidne rezultate, David Moyes također može zahvaliti strpljivosti klupskih čelnika i prije svega izostanku nerealnih očekivanja koja nisu u skladu s ulaganjima u momčad.

Moyes već osam godina s više ili manje uspjeha vodi klub koji u prijelaznim rokovima kupuje malo, kupuje pametno, prodaje skupo, a usput nerijetko uspijeva stvoriti i izvanserijski talentirane igrače. Nije tajna da je Wayne Rooney Evertonov proizvod, a mnogi se zaklinju kako je pred mladim engleskim reprezentativcem Jackom Rodwellom također blistava karijera.

Ferguson, Wenger i Moyes trenutno su najdugovječniji menadžeri u Premier ligi, u to nema nikakve sumnje, no proširimo li potragu na niželigaško društvo, između tri velika imena smjestit će se jedno praktički nepoznato.

John Coleman trenutno je treći najdugovječniji još uvijek aktivni menadžer u Engleskoj s više od 11 godina na klupi četvrtoligaša Accrington Stanleyja. Pod njegovim vodstvom klub je već preskočio tri stepenice engleskog nogometa i trenutno zauzima 19. mjesto na ljestvici League Two.

Koliko su doista spomenuti stručnjaci rijetka pojava u današnjem nogometu najbolje govori podatak da se u svim engleskim ligama trenutno još samo 12 menadžera može pohvaliti stažem duljim od tri godine u jednom klubu.

Kako vrijeme prolazi i kako nogomet kreće nekim sasvim novim smjerom, bojim se da će imena poput Sir Matta Busbyja, Sir Alexa Fergusona, Arsenea Wengera, Davida Moyesa, ali i Grahama Turnera (Hereford United, 14 sezona), Stevea Coppella (Reading, šest sezona), Stevea Tilsona (Southend, šest sezona), Johna Stilla (Dagenham & Redbridge, pet sezona) i Rafaela Beniteza (Liverpool, pet sezona), postati relikti neke davne, bolje prošlosti.

Grinch nosi dres Evertona

Vratimo se mi utakmicama 18. kola, barem onima koje su odigrane meni u inat. Najzanimljivije je bilo u ponedjeljak navečer na Eastlandsu, gdje je Manchester City uložio velike napore kako bi pripremio travnjak, pobijedio Everton i prvi put od 1929. godine na Božić zasjeo na vrh Premier lige.

Kako bi u potpunosti kopirali svog susjeda s Old Trafforda u svemu, osim u rezultatima, na Eastlandsu su uoči utakmice razgovorom uspjeli riješiti i sve nesuglasice s buntovnim kapetanom i najboljim napadačem Carlosom Tevezom.

Argentinac je povukao zahtjev za transfer i sve je bilo spremno za božićno slavlje Građana, no na zabavu je ušetao Everton i odnio sve poklone, ostavivši City bez ijednoga boda i još manje odgovora na pitanje zašto su kupili Marija Balotellija.

Dva dana ranije Ewood Park je s nestrpljenjem iščekivao što će se dogoditi nakon odlaska najboljeg svjetskog menadžera Sama Allardycea. Uzgajivači piletine kojima se pametnom učinila ideja kupovine Roversa na njegovo su mjesto po svemu sudeći inaugurirali dosadašnjeg asistenta Stevea Keana i potom izjavili: "Nismo u krizi, štoviše dobro smo plasirani na ljestvici."

Vječno znatiželjnom gore potpisanom autoru nameće se logično pitanje: pa čemu onda promjena? Jedna od predsjednica Venky'sa Anuradha Desai, koja se voli slikati s malenim žutim pilićima koje će kasnije usmrtiti i za čisti profit prodati u dijelovima, objasnila je odluku: "Želimo dobar nogomet i imamo drugačiju viziju, želimo da se klub razvija." Bez uvrede, gospodine Allardyce, pritom nije dodala.

Blackburn, inače, niti ovoga vikenda nije uspio pobijediti, a neuspjeh je još veći zbog činjenice da su igrali s posljednjom momčadi lige, West Hamom. Većinski vlasnici Čekićara, koji nemaju veze s piletinom, ali su zato britanski kraljevi pornografije, Avramu Grantu navodno su dali ultimatum od tri utakmice, iz kojih mora izboriti barem jednu pobjedu. U suprotnom: http://www.youtube.com/watch?v=Q8Tiz6INF7I&wmode=opaque.

Nije mi ipak poznato može li Grant ostvariti tri neodlučena ishoda i "prodati" ih kao jednu pobjedu, uz tvrdnju da je bodovno ispunio postavljeni mu zadatak. Bilo kako bilo, ne uspije li u ostvarenju zacrtanih ciljeva, navijači West Hama ne trebaju očajavati. Glasine već kruže kako bi klupu Čekićara mogao preuzeti nitko drugi do Sama Allardycea.

Sudačka nadoknada

Nakon nogometno siromašnog vikenda slijedi i nešto siromašnija sudačka nadoknada, a započet ćemo obranom Sunderlandova vratara Craiga Gordona, koji je ovom nevjerojatnom reakcijom sačuvao prednost svoje momčadi. Obrana sezone? Ma obrana desetljeća!

Već sam spomenuo kako gazde Manchester Cityja još uvijek pokušavaju pronaći barem jedan dobar razlog zašto su potpisali ugovor s Mariom Balotellijem, koji je proteklog tjedna pokazao da, osim što mu ne ide na nogometnom planu, nema previše smisla ni za modne detalje.

Svi koje je na svijet donijela majka, a pretpostavljam da u tu kategoriju spadaju i svi čitatelji ovoga teksta, znaju da je najgore kada tu istu majku nešto naljuti. Nogometaš Liverpoola Paul Konchesky također ima majku, a nju je pak naljutilo što su određeni navijači Redsa kritizirali nastupe njezina sina.

Ne budi joj teško, sjela je pred računalo i na Facebooku, valjda da nitko ne vidi, iste navijače prozvala "scouserskim smećem", momčad Liverpoola proglasila "sr**em", a odluku svoga sina da Fulham zamijeni Liverpoolom proglasila pogreškom. Samo je jedna mama.

Već je i vrapcima na grani poznato da su se temperature u Velikoj Britaniji ovoga vikenda spuštale i do dvadesetak stupnjeva ispod ništice, natjeravši meteorologe da ovu zimu proglase najhladnijom britanskom u posljednjih stotinjak godina. Što to vrijedi kad ovaj navijač Boltona nije gledao vremensku prognozu.

Kad su me već igrači Tottenhama odgodom svoje utakmice s Blackpoolom ostavili bez materijala, za kraj ću se poslužiti video clipom iz poljskog Poznana, gdje su 12-godišnji Spursi odmjerili snage s vršnjacima iz momčadi Lecha. Prvih tridesetak sekundi ozračje na utakmici onakvo je kakvo biste očekivali od jednog susreta 12-godišnjaka, a onda...

Ostavljam vas uz nadu da ćemo sljedećeg vikenda vidjeti što manje snijega, a što više nogometa. Čekam vas na Facebooku, a ponovno smo zajedno sljedeće srijede.