Silenzio stampa

Naravno, sve što sam rekao u uvodu – kao uostalom i veći dio onoga čime obično otvaram ovu tjednu pošiljku ironije i sarkazma – je potpuna laž i izmišljotina. Da se ispred mog imena i prezimena ponosno kočoperi titula "Sir", možda bih svoje kolege u redakciji i mogao nagovoriti na "silenzio stampa", no ja sam tek pripadnik puka, sluga narodu, kojega je priroda obdarila u današnjem novinarstvu rijetkim talentom nizanja rečenica bez ijedne uporabe riječi poput "pogledajte", "sise" i "guzice".

Liverpool je, dakle, natamburao Manchester United, a Sir Alex Ferguson kojega plemenita titula odvaja od nas, običnog puka, odlučio je ne razgovarati s medijima. Bit ću fer i spomenuti da odluka nije rezultat poraza, već je medijima odaslana i prije derbija na Anfieldu, što ne umanjuje niti amnestira potez koji me kao pripadnika sedme sile nimalo ne impresionira.

Fergie je potom u maniri kakvog diktatora i preostalim članovima Unitedove delegacije, uključujući pomoćnog trenera Mikea Phelana, sve igrače i vodonošu, zaprijetio posljedicama odluče li svoje mišljenje o tamburanju na Anfieldu, pa i Stamford Bridgeu, podijeliti s novinarima. Diktatorskim je potezom sasvim sigurno razveselio milijune obožavatelja Manchester Uniteda u Kini, koji su jedva dočekali da se klub, osim crvenom bojom, i svojom politikom barem malo približi tradicionalnim kineskim vrijednostima.

Za Fergusona takav potez nije ništa novo, već je poznato da gotovo sedam godina ne razgovara s BBC-jem i uredno plaća novčane kazne koje mu Engleski nogometni savez ostavlja pod brisačima vjetrobrana. Takvu je odluku donio nakon dokumentarca koji se drznuo napasti poslove njegova sina, a uz nju stoji sve do današnjeg dana.

Ovaj put, međutim, Ferguson je otišao i korak dalje, pa se naljutio čak i na MUTV, televiziju u vlasništvu kluba, jer je upravo zbog izjave koju je dao za klupsku televiziju nakon poraza od Chelseaja protiv njega pokrenut disciplinski postupak. Dakle, logično je zaključiti da za izjavu nije kriv sâm Ferguson, već televizija koja ju je odlučila emitirati?

MUTV je tako, strpan u istu vreću zajedno sa svim ostalim medijima, ostao bez ekskluzivnog materijala vezanog za najveći engleski derbi, što bi se možda i moglo tolerirati da se ne radi o kanalu za koju vjerni fanovi Uniteda željni informacija iz voljenog im kluba mjesečno izdvajaju šest funti. Ferguson im je svima poslao veliku figu, sličnu onoj kada je na navijačke prosvjede zbog drastičnog podizanja cijena ulaznica nepromišljeno i drsko odgovorio: "Idite onda gledati Chelsea."

Sir Alex Ferguson je besmrtna legenda kluba, o tome nema spora. Na Old Trafford je tijekom njegove ere sletjelo više od 30 trofeja i nitko mu ne može osporiti činjenicu da je rođen za uspjehe i da će zlatnim slovima ostati upisan u hodnicima Kazališta snova.

Sir Alex Ferguson, međutim, ima i drugu, mračniju stranu koja ne voli gubiti i koja često pada pod utjecaj nagle naravi (je li tko rekao David Beckham?), te nepromišljenim reakcijama nerijetko vodi do neželjenih posljedica. Kako po Fergusona samoga, tako i po klub i njegove igrače.

Je li u trenucima kada se Manchester United grčevito bori za ostanak na vrhu ljestvice i uoči devet odlučujućih dvoboja klubu potrebnije da mu najtrofejniji menadžer sjedi na klupi ili pak na tribinama, prosudite sami. Borba protiv saveza i sudačke organizacije je borba koju ne može dobiti, dok onu na travnjaku dobiva već više od dva desetljeća.

Usporedbe radi, proteklog je tjedna teško oštećen i Arsenal, poništen mu je regularan pogodak zbog nepostojećeg zaleđa, a mnogo toga moglo bi se reći i o nedosuđenom jedanaestercu na Andreju Aršavinu. Arsene Wenger ni sam nije zlato, sa sudačkom se organizacijom dohvatio već bezbroj puta, no ovaj je put, svjestan da je titula bliže nego ikad u posljednjih šest godina, interese kluba stavio ispred vlastite taštine.

"Reći ću samo da sam previše zgrožen da bih pričao o tome", procijedio je Wenger namrštenog čela sa tisuću bora i ispao bolji strateg od Fergusona, pa će zaogrnut svojim perjem ispunjenim i četiri broja prevelikim zimskim plaštom, za razliku od menadžera Uniteda, svojoj momčadi podršku davati s klupe.

Ferguson je pak osporio disciplinsku optužnicu, dokazavši da uz ljudsku sposobnost počinjenja grešaka ne raspolaže i vrlinom da ih ponekad valja i priznati. Dok čeka odgovor i vjerojatnu kaznu nogometnog saveza, možda bi se trebao pozabaviti činjenicom da je Manchester United prvi put nakon 2004. godine izgubio tri od posljednjih pet utakmica.

Sretan rođendan, King Kenny

Prepuni je Anfield u završnici utakmice s Manchester Unitedom u savršenom zboru pjevao rođendansku pjesmu Kennyju Dalglishu, koji je dirnut pažnjom veselo odmahivao, svjestan da je njegova momčad na pravom putu.

Istu mu je pjesmicu slobodno na uho mogao otpjevati i Alex Ferguson, koji se odlukom da na klupi ostavi Darrena Fletchera – i time bez borbe preda sredinu terena – pridružio još dvojici Unitedovih čestitara: Nemanji Vidiću, koji se crvenim kartonom eliminirao iz sastava i Naniju, koji je savršenom asistencijom poslužio Dirka Kuyta.

Luis Suarez i društvo to su znali iskoristiti, a upravo Urugvajac već nakon nekoliko utakmica u crvenom dresu pokazuje da bi mogao postati još jednom legendarnom Liverpoolovom "sedmicom", dok će oporavljeni Andy Carroll tek imati priliku pokazati zašto je osmi najskuplji igrač svih vremena.

Liverpool je ove sezone oba puta nadigrao Chelsea, a sada posramio i Manchester United, i postaje jasno kako bi već sljedeća sezona mogla ponuditi posve drugačiju priču. Glavni problem Kennyja Dalglisha i dalje su "male utakmice", a još bolniji gostovanja, s kojih se Liverpool rijetko vraća punoga plijena.

Prilike za analizu i rad će biti jer ova je sezona ionako izgubljena, barem što se Lige prvaka tiče, no novi vlasnici i novi menadžer s nekoliko su poteza i dobrih rezultata navijačima poslali "pismo namjere" i Anfieldom polako, ali sigurno počinju puhati neki drugi vjetrovi.

Neki drugi vjetrovi, ali u suprotnom smjeru, pušu i na Old Traffordu. Momčad koju su dobre vile čuvale tijekom većeg dijela sezone odjednom više ne djeluje kao najizgledniji kandidat za naslov prvaka, premda stanje na ljestvici i dalje nudi takav dojam. United do kraja sezone ima teži raspored od Arsenala, koji uključuje i ogled na Emiratesu, pa nas bez ikakve sumnje čeka paklenih 810 minuta završnice sezone. I sudačka nadoknada.

Ovo je stoga najbolje vrijeme da se, kao i prošle sezone, pozabavimo rasporedom vodećih klubova do kraja sezone, kojeg ću ovaj put začiniti i vlastitom prognozom i već sada vam otkriti tko će biti prvak. Poslužit ću se pritom prošlosezonskom ilustracijom, kako bih sebi sačuvao dragocjeno vrijeme i ujedno dokazao da sam lijenčina.

Po iskušanom receptu, na priloženoj sam ilustraciji kronološki poredao preostale utakmice vodeće četvorke Premier lige. Velikim su slovima ispisane utakmice na domaćem terenu, a malim slovima gostovanja. U zagradi je pak moja prognoza ishoda navedenih utakmica, odnosno broj bodova koje će pojedini klub odnijeti iz toga ogleda. Radi se o jedinoj relevantnoj prognozi temeljenoj na bogatom iskustvu, trenutnoj formi klubova, bacanju novčića i znanstvenoj metodi poznatoj pod nazivom "špurijus".

Za one kojima je potrebno objašnjenje, dobro ste vidjeli, Engleski pacijent je upravo predao titulu Arsenalu. Topnici će prvi put nakon šest godina osvojiti trofej, a ja već sada mogu žaliti što ni pobjeda nad Blackpoolom u posljednjem kolu, koja će vrlo vjerojatno Mandarine poslati u niži rang natjecanja, neće biti dovoljna jer Fulham će na Craven Cottageu "skinuti gaće" pred Arsenalom.

Chelseajeva odlična forma u završnici prvenstva ipak se neće pokazati dovoljnom za prestizanje vodećeg para, pa će Ancelottijeva momčad usprkos pobjedi na Goodison Parku morati predati titulu novom prvaku. Arsenal će do toga naslova po svemu sudeći doći upravo susretom na Emiratesu, gdje neće svladati Manchester United, ali neće ni izgubiti utakmicu.

Vašem omiljenom kolumnistu pak ostaje nada i želja da će se još jednom pokazati kako njegove prognoze ne vrijede ni pišljiva boba. Kakve sam sreće i prognostičkog umijeća, još će prvakom postati Manchester City...

Klatenburzi

Tisuću i tristo riječi, a još se nisam dohvatio ni preostalih susreta 29. kola, pa krenimo nekim redom. Već sam spomenuo kako je Arsenal poprilično oštećen dosuđenim zaleđem Andreja Aršavina, premda je Rus za pola koraka prevario posljednjeg igrača obrane Sunderlanda i potom postigao pogodak. Ne vjerujete li meni, vjerujte video snimci.

Sjetit ćete se da sam, govoreći o sudačkim pogreškama, prošle srijede konstatirao da se nema smisla baviti kojekakvim "Klatenburzima", jer će do kraja sezone baš svaki klub na ovaj ili onaj način biti oštećen od strane ljudi u crnom. Nisam se, međutim, nadao da će baš svaki klub biti oštećen upravo od strane Marka Clattenburga, koji je i ovoga tjedna osjetio potrebnim donijeti odluku o kojoj će se pričati do sljedećeg kola.

Na stranu to što je u susretu Fulhama i Blackburna mogao do 90. minute dosuditi dva ili tri jedanaesterca, on je upravo ovu situaciju u šesnaestercu Roversa procijenio dovoljno oštrom za udarac s bijele točke, čime je Bobbyju Zamori poklonio meč loptu, medijima temu za razgovor, a meni razlog za dva paragrafa i pripadajući video.

Statistika kaže da Aston Villa najviše voli gubiti utakmice u kojima prva postigne pogodak, a da ta teorija pije vodu pokazali su i na gostovanju u Boltonu. Ne samo da su poveli s 1:0, pa ispustili prednost, već su poveli i s 2:1, a zatim promašili jedanaesterac i izgubili s 3:2.

Čijim golom? Ivana Klasnića, naravno, za kojeg statistika pak kaže kako najviše voli zabijati nakon ulaska s klupe. Killeru je ovo treća utakmica zaredom u kojoj je postigao pogodak, a bude li potrebno neka tako nastavi i u dresu s crveno-bijelim kvadratićima.

Nakon prošlotjedne pobjede nad Liverpoolom nogometaši West Hama i ovoga su tjedna nastavili s procesom uskrsnuća i spašavanja prvoligaškog statusa i mora se priznati da im ide od ruke. Tri su pogotka postigli i Stoke Cityju, čiju je mrežu načeo nitko drugi nego Demba Ba, koji je bio nadomak potpisa ugovora upravo s klubom s Britannije, da bi na kraju ipak završio na Upton Parku.

Tony Pulis ovih bi dana mogao udarati glavom o zid jer Ba je u pet utakmica u dresu Čekićara ukrcao četiri pogotka i ne namjerava stati. Dodam li njemu i Thomasa Hitzlspergera, West Ham je jedan od glavnih razloga zbog kojih mislim da će Manchester United izgubiti titulu. Zašto? Zato što u 31. kolu gostuje upravo na Upton Parku. Bude li sreće, pobjednički će pogodak postići upravo Frédéric Piquionne, i to kao džoker s klupe kojeg će minutu prije ubaciti Avram Grant. Bit će to njihova slatka osveta za dvije godine besramnog ismijavanja.

Pogodak Dembe Ba, čovjeka čije je prezime nemoguće deklinirati kroz padeže, iz spomenute utakmice ujedno spada i u rubriku najsmješnijeg pogotka tjedna, jer mu je prethodila kardinalna pogreška gostujućeg vratara i stopera. Asmir Begović je imao i boljih intervencija, ali sumnjam da će Ba podnijeti žalbu zbog prelako postignutog gola.

Kakav bi to pregled zbivanja u Premier ligi bio kad ne bih spomenuo i najefikasniju utakmicu kola, ljepoticu na Molineuxu, festival pogodaka u Wolverhamptonu. Domaći Vukovi i gostujući Spursi odigrali su fantastičnu utakmicu, sa scenarijem kakvog se ne bi posramio ni holivudski blockbuster.

Dramu koja je umjesto 3:3 mogla završiti i rezultatom 7:7 najbolje je nakon utakmice opisao menadžer Wolverhamptona Mick McCarthy: "Znate, meni je samo 35 godina, ovako izgledam samo zbog ovakvih utakmica", rekao je novinarima nakon još jednog boda osvojenog protiv momčadi sa samog vrha ljestvice.

Sudačka nadoknada

U sudačkoj nadoknadi nikad nije dosadno! Osim ako gledate utakmicu Prve HNL i jedva čekate da završi, no to je neka druga priča. Ovotjedno izdanje otvaram nevjerojatnom video snimkom s utakmice šeste engleske lige između Havanta & Waterloovillea i Dorchester Towna, koju je u jednom trenutku prekinuo obnaženi streaker.

Odjeven tek u Boratov "kupaći kostim" i s perikom na glavi izazivao je igrače i snažno osiguranje koje je brojilo čak tri ne pretjerano živahna policajca. Vidjevši kako policijski službenici ne namjeravaju pružiti korak i krenuti u potjeru za perverznjakom, branič Dorhcester Towna Ashley Vickers hrvačkim je zahvatom srušio streakera, a kao nagradu od glavnog suca za to je dobio – crveni karton.

"Preneražen sam i bez riječi, učinio sam im uslugu i moja jedina želja je bila da nastavimo utakmicu", rekao je začuđeni Vickers nakon utakmice. "Najsmješnija stvar u cijeloj priči je što su mi djelatnici osiguranja čak i zahvalili, no sudac me svejedno odlučio isključiti."

Što je najbolje, ni trener protivničke momčadi nije se složio s odlukom suca, pa je čak ponudio da dobrovoljno iz igre povuče jednoga igrača kako bi se momčadi brojčano izjednačile. Prekrasno!

Hrvatska radiotelevizija ima Lanu Banely, a Sky Sports Millie Clode (uštedjet ću vam nešto vremena i pronaći vam video). Ljepuškasta voditeljica vijesti tog popularnog britanskog sportskog kanala proteklog je tjedna greškom ostala u eteru i potom milijunskom auditoriju otkrila da – mrzi seks.

Mišljenja su podijeljena, dok neki tvrde kako je rekla upravo "I hate sex", druga se polovica trsi ne bi li dokazala da je simpatična djevojka prekinuta usred rečenice "I hate to say it cause I got..." Ja? Ja ne tvrdim ništa, ja sam ovdje da prenesem informaciju.

Iako su i Jamie Carragher i Rafael da Silva legitimni kandidati za najgori prekršaj kola, taj ću trofej ovoga tjedna uručiti obrambenom igraču Manchester Cityja Micahu Richardsu. Nikad suptilni Micah, koji svojim prekršajima zna posramiti čak i majstora promašenih klizećih startova Paula Scholesa, često nije svjestan svoje snage i potencijala da protivnike slomi kao grančicu, što je na svojoj koži, odnosno kostima, najbolje osjetio Wiganov veznjak Tom Cleverley.

Kako je Richards izbjegao crveni karton teško je shvatljivo, a kažem li da je Cleverley u Wiganu na posudbi iz Manchester Uniteda, motiv terorističkog napada možda je nešto jasniji.

Da na nogometnim terenima ima mjesta i nekim drugim borilačkim vještinama osim onih koje prezentira Micah Richards, pokazali su branič Birminghama Liam Ridgewell i veznjak West Bromwich Albiona Paul Scharner. Radi li se o hrvanju grčko-rimskim ili pak englesko-austrijskim stilom, odluka je na vama.

Na kraju ovotjednog izdanja Engleskog pacijenta, vrijeme je i za malo razbibrige. Prošlotjedne vojne vježbe Ashleyja Colea u trening kampu Chelseaja nisu mogle proći nekažnjeno od strane ljudi s kroničnim viškom slobodnog vremena. Netko od njih pustio je u pogon svoje kreativne mogućnosti i načinio igru "Cole of Duty", u kojoj preuzimate ulogu Chelseajevog snajperiste i zračnom puškom pokušavate pogoditi svoju bivšu suprugu ili pak Cesca Fabregasa i Rija Ferdinanda, a za to ćete na kraju dobiti i prikladnu novčanu kaznu.

Ako ste zaintrigirani, slijedite ovaj link i okušajte se u napucavanju nedužnih, a mi se ponovno čitamo sljedeće srijede na istom mjestu ili pak na Facebooku.