Nogomet

Čudesni broj sedam

Marin Vuković • srijeda, 16.03.2011.
Čudesni broj sedam
Foto: EPA

Od svih silnih brojeva kojima su nas naši vrijedni i strpljivi nastavnici učili dok smo još kao djeca slijepo vjerovali da je svijet odraslih nešto čemu treba težiti, broj sedam oduvijek je imao posebno značenje. Mnogima sretan i dobrodošao, drugima nesretan i omražen, broju sedam kroz povijest nitko nije dao mira. Tu sirotu i izgledom naoko neatraktivnu i nestabilnu znamenku, koja djeluje kao da će se svakoga trena prevaliti na nos ili leđa, ljudski je rod rabio i razvlačio kako je god znao, pridajući joj često i nadnaravne sposobnosti.

"I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini", napisaše tvorci Biblije još davnih dana, neznatno prije nego će potpisnik ovih redaka ugledati svjetlo dana.

Osim što je Stvoritelju trebalo baš sedam dana da od ničega stvori nešto, smrtnih se grijeha također sjetio baš sedam. Isti je broj sakramenata, isti je broj pečata, a sedam će anđela zapuhati u isto toliko truba kada svijetu kakvog sada znamo dođe kraj.

Sedam je islamski broj savršenstva, sedam je nebesa stvorio Alah, o sedam su mora pisali Arapi, a sedam svjetskih čuda diljem ovog našeg plavog planeta veliča čovjekova dostignuća u arhitekturi i građevinarstvu.

Sedam je patuljaka pomoglo Snjeguljici, sedam se kozlića plašilo zlog vuka, sedam je samuraja uposlio Akira Kurosawa, a sedmoricu veličanstvenih na bandite poslao John Sturges.

Sedam je obrambenih igrača Alex Ferguson poslao na travnjak u susretu četvrtfinala FA kupa protiv Arsenala, dobio utakmicu rezultatom 2:0 i odveo svoju momčad u rekordno 27. polufinale toga natjecanja.

Ako je vjerovati numerolozima, zbrojite li znamenke datuma svog rođenja i dobijete broj sedam, u životu će vam trebati vjere. U suprotnom, čeka vas život cinika, koji će bijeg od stvarnosti ispunjavati drogom, alkoholom ili pretjeranim radom.

Menadžer Manchester Uniteda vrlo vjerojatno ne uzima droge, ali znamo da voli raditi i da neće odbiti dobru kapljicu, no kada je svojim igračima u svlačionici prezentirao momčad sa sedmoricom braniča, kao čovjek rođen 31. prosinca (3+1+1+2=7) morao je imati i vjeru.

Ne samo da je morao imati vjeru, već je nepresušno vrelo optimizma i samopouzdanja morao podijeliti sa Wesom Brownom, Chrisom Smallingom, Nemanjom Vidićem, Patriceom Evrom, Rafaelom, Fabijom i Johnom O'Sheaom i uvjeriti ih da će bez ijednog kreativca u momčadi – jer Darron Gibson teško se može svrstati u tu kategoriju, čak i ako mu u ruke stavimo drvene bojice – parirati najkreativnijoj momčadi Premiershipa i na kraju izaći kao pobjednici.

Iskoristivši dijelom psihološke posljedice noćne more na Nou Campu, ali i činjenicu da Arsenalu gori tlo pod nogama i prijeti mu izbačaj iz trećeg od četiri kolosijeka u manje od dva tjedna, Ferguson kao da je svom kolegi Wengeru htio poručiti kako "ne može osvojiti ništa s djecom", premda je upravo on kao menadžer Uniteda srušio taj teorem kojeg je sredinom devedesetih izrekao nekadašnji igrač Liverpoola Alan Hansen.

Brazilskim blizancima Rafaelu i Fabiju dao je dosad najofenzivniju ulogu i potpuno pogodio, premda je malo tko od nas znao da mogu odigrati dobro na krilnim pozicijama. Dvojica mladića razletjeli su se po travnjaku Old Trafforda, često boravili i u kaznenom prostoru Arsenala i asistirali jedan drugome, pa stoga ne čudi da je upravo Fabio načeo mrežu Topnika.

"Cilj opravdava sredstva, ali kako opravdati da se protiv Arsenala doma igra na kontre", pitao se jedan od mojih cijenjenih čitatelja na Facebook grupi Engleskog pacijenta, a ja bih rekao da upravo ova pobjeda oslikava United nakon odlaska Carlosa Teveza i Cristiana Ronalda.

Njihovim odlaskom Alex Ferguson je na neki način morao odustati od sustava igre koji je često razbijao protivnike ili im ulijevao strah u kosti. Iskusni je Škot zbrojio dva i dva i, svjestan da više nema momčad koja će uvijek plijeniti atraktivnošću svoje igre, shvatio da i pobjeda od 1:0 vrijedi kao i ona od četiri ili pet pogodaka razlike.

Unitedov će strateg biti posve zadovoljan uspije li naslov osvojiti i na taj način, i to u godini u kojoj po mnogim čimbenicima – primjerice, Chelsea u naletu i na vrhuncu snage – nije trebao doći do toga trofeja. Prijelazno razdoblje stvaranja momčadi koju će jednoga dana ostaviti nasljedniku mogao bi neočekivano zasladiti i slavljem, a sve zato što je spoznao da u nogometu postoji i "plan B".

Za razliku od Uniteda 2011. godine, Wengerov Arsenal često djeluje kao da nema "plan B". U većini utakmica plijeni atrakcijama, izvanserijskom kontrolom lopte, stvaranjem prilika i postizanjem velikog broja pogodaka. Na žalost Arsenalovih navijača i Arsenea Wengera, koji uporno sebe i svoju momčad pokušava uvjeriti da su dovoljno zreli za iskorak, već šest godina pada na istom ispitu.

Uz potpuno oslobođen kalendar i deset utakmica u ciljnoj ravnini, uz samo tri boda zaostatka za vodećim Unitedom, Wenger polako ostaje bez izgovora. Prođe li kroz cilj kao drugoplasirani, iskusni francuski strateg morat će naučiti lekciju od svog nešto starijeg kolege. Nije sramota posegnuti za "planom B", makar on značio dovođenje nekolicine iskusnijih nogometnih profesionalaca, jer Arsenalovi "Dani ispadanja iz svih natjecanja" mogli bi uskoro postati i kakvim praznikom.

"Season over, dislocated shoulder", rekao je Wenger odmah nakon utakmice na pitanje što je s ozljedom Johana Djouroua, a je li sezona zaista završena i za Arsenal, pokazat će preostala dva mjeseca sezone. Manchester United je, ako ništa drugo, poslao jasnu poruku da će Topnici, žele li osvojiti naslov prvaka, to morati učiniti negdje drugdje, ne na Old Traffordu.

Što se Djouroua pak tiče, on će do povratka na teren imati više vremena snimati ovakve video uratke. Kontekst? Ne pitajte me, nemam pojma.

Ne komentiramo suđenje, ali...

Da je Stanko Mršić kojim slučajem menadžer West Hama ili Stoke Cityja, pressicu nakon četvrtfinalne utakmice tih dvaju klubova započeo bi riječima: "Nikad ne komentiram suđenje, ali..." ili bi se iz protesta polio benzinom i zapalio. Da, upravo toliko loš bio je sudac Mike Jones u susretu na Britanniji, a ne može ga amnestirati ni podatak da je pritom podjednako oštetio i jednu i drugu momčad.

Nesretni Jones prvi je put posrnuo u 30. minuti, kada je našem ljubimcu Frédéricu Piquionneu dopustio da u jednoj akciji objedini sveto nogometno trojstvo. Kao posvetu Maradoni rukom je kontrolirao loptu, potom Messiju posvetio suptilno prebacivanje vratara, a zatim odao počast samom sebi i zakomplicirao završnicu, gdje je uz jedva postignut pogodak zaradio i ozljedu koljena.

Kako bi se odužio domaćinu, Jones je već u petnaestoj sekundi drugoga dijela dosudio nepostojeći jedanaesterac na Matthewu Etheringtonu, koji je bio uvjeren kako se gluma isplati pa je krenuo i izvesti kazneni udarac. Na njegovu žalost, nerijetko prespora ruka pravde ovaj put djelovala je promptno.

Stoke City je na kraju izborio plasman u svoje prvo polufinale nakon 39 godina, a tamo će ga čekati Bolton, koji je stao na put Birminghamu i njegovim ambicijama da drugi put u kratkom vremenu istrči na Wembley.

Drugi polufinalni par prava je poslastica, Manchester City je pobjedom nad Readingom izborio ogled s gradskim rivalom Manchester Unitedom, a ako je povijest učiteljica života tada se Fergusonovoj ekipi ne piše dobro. Naime, posljednji put kada je ždrijeb u polufinalu FA kupa spojio United i City, a bilo je to davne 1926. godine, svijetlo-plavi su slavili s 3:0 i potom u finalu izgubili od Boltona.

Ovakav rasplet četvrtfinala samo je zakomplicirao situaciju i na ljestvici Premier lige, jer po svemu sudeći niti šesto mjesto više neće biti dovoljno za plasman u Europsku ligu.

Mladost – ludost

Kao što mačke danom dolaska na svijet znaju da miševe valja loviti, a od pasa bježati, tako i mladi igrači Liverpoola i Manchester Uniteda od najranijih dana svoje karijere gaje netrpeljivost prema najvećem rivalu.

Dokaz tomu je i četvrtfinalni susret FA Youth Cupa kojeg su na Anfieldu odigrale mlade momčadi Redsa i Crvenih vragova. Nakon što su gubili s 2:0, gosti iz Manchestera preokrenuli su rezultat i s 3:2 se plasirali u polufinale, no utakmica će ostati zapamćena po nizu incidenata kakvih se ne bi posramili ni stariji kolege.

Četiri su igrača, po dva sa svake strane, zaradili crvene kartone, Liverpoolov kapetan i krvav nos, a nije bilo mirno ni na tribinama, gdje se s obzirom na rang natjecanja okupio zaista respektabilan broj navijača, premda im nisu dijelili ni besplatne dresove.

Šest ih je s tribina udaljeno zbog paljenja baklji, a trojica su uhićena zbog alkoholiziranosti. Posebno debilno ponašali su se navijači Uniteda, koji su tijekom utakmice skandiranjem o tragedijama na Heyselu i Hillsboroughu, što se zaista ne može ničim opravdati.

Trenutak koji bih izdvojio svakako je neviđeno glup potez Unitedove mlade nade Paula Pogbe, koji je izvođenjem udarca s bijele točke na meni neshvatljiv način uspio zaraditi drugi žuti karton i isključenje.

Sudačka nadoknada

Sudačku nadoknadu uvijek je lijepo započeti – sucem. Ako ste video koji slijedi već negdje vidjeli, ne zamjerite, jer smiješni se događaj zbio nakon objave prošlotjedne kolumne. Moja je dužnost informirati narod i pritom ga pokušati nasmijati, pa kako onda propustiti nasmijati se Peteru Waltonu jer je u svlačionici zaboravio sredstva za rad. Shvativši kako u džepovima nema nijednog kartona, Jordonu Mutchu morao je pokazati zamišljeni žuti karton. Sva sreća, pomoćni su se suci sjetili ponijeti zastavice.

Premda je Manchester City prošao u polufinale kupa, na travnjaku im nije išlo tako glatko kako su očekivali. Takav razvoj događaja najteže je pao Cityjevoj tasmanijskoj nemani, Carlosu Tevezu, koji je kroz cijelu utakmicu pokazivao znakove nervoze.

Naguravao se s protivnicima, reagirao i kada nije trebalo, ali i prigovarao sucu Leeju Probertu, što je ovoga pak natjeralo da mu u jednom trenutku priđe, pokaže na kapetansku traku i upita ga: "Što ovdje piše? Respekt."

Ističući Ryana Giggsa kao igrača koji u 37. godini života još uvijek odlučuje utakmice, nerijetko zaboravljamo i zapostavljamo neke druge premierligaške legende koje još uvijek djeluju poput dobrog vina. Jedan od njih svakako je Kevin Phillips koji i u 38. godini pokazuje kako je, uz vožnju bicikla, postizanje pogodaka nešto što se ne može zaboraviti. U susretu s Boltonom postigao je pogodak tjedna, koji na nesreću navijača Birminghama nije bio dovoljan za prolaz u polufinale.

Baš kad se s nekoliko dobrih nastupa počeo vraćati u formu i kad je pomislio da je cijeli svijet zaboravio na njegove skandale, Wayne Rooney ponovno se našao na stranicama tabloida, no ovaj put ne svojom krivicom.

Da poslije "onoga" nema kajanja nogometaš koji po mnogima nalikuje Shreku shvatio je kada je u novinama pročitao da je prostitutka kojoj je plaćao 1200 funti po satu proslavila 22. rođendan. Tom je prilikom na dar dobila prigodnu tortu u obliku Shreka, odjevenog u dres Manchester Uniteda, kojemu u krevetu društvo prave dvije prostitutke.

Slika 1 od 1.

Još jednom ćemo malo zaviriti i u Ligu prvaka, odnosno sinoćnji susret Manchester Uniteda i Marseillea, tijekom kojeg je Dimitar Berbatov shvatio da su mu dani u prvoj jedanaestorici vrlo vjerojatno odbrojani. Javier Hernandez će ga uskoro dostići po broju postignutih pogodaka, a pritom ne izgleda poput čovjeka koji je protiv svoje volje gurnut na travnjak kako bi odradio "šihtu".

Blijedoga lica i pogleda upućenog u daljinu, prema pomoćnom sucu na drugoj strani terena, Berbatov je djelovao kao netko tko želi biti negdje drugdje. Njegov izraz lica primijetio je Alex Ferguson i sa svojim se pomoćnikom našalio na račun Unitedove "devetke".

Od prve sekunde sljedećeg video zapisa jasno vam je da nešto mora poći po zlu. Petljanje u obrani nerijetko se kažnjava pogotkom, a u susretu Derby Countyja i Swanseaja kažnjeno je autogolom Ashleyja Williamsa, premda se ne može poreći da dio krivice leži i u vrataru Dorusu de Vriesu.

Williamsovim autogolom pozdravljam vas do sljedećeg tjedna, kada nam se vraća i Premier liga svojim 30. kolom. Jesam li spomenuo da ste upravo pročitali jubilarno, 70. izdanje Engleskog pacijenta? Hm, opet taj čudesni broj sedam...

Premier liga

1Liverpool 612:2+1015
2Manchester City 614:6+814
3Arsenal 612:5+714
4Chelsea 615:7+813
5Aston Villa 510:7+312
6Fulham 68:5+311
7Newcastle 68:7+111
8Brighton & Hove 610:8+29
9Nottingham Forest 66:5+19
10Tottenham 59:5+47
11Manchester United 55:507
12Brentford 68:10-27
13Bournemouth 55:8-35
14West Ham  66:10-45
15Everton 67:15-84
16Leicester City 68:12-43
17Crystal Palace 65:9-43
18Ipswich 53:8-53
19Southampton 52:9-71
20Wolverhampton 66:16-101

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Premier liga

1Liverpool 612:2+1015
2Manchester City 614:6+814
3Arsenal 612:5+714
4Chelsea 615:7+813
5Aston Villa 510:7+312
6Fulham 68:5+311
7Newcastle 68:7+111
8Brighton & Hove 610:8+29
9Nottingham Forest 66:5+19
10Tottenham 59:5+47
11Manchester United 55:507
12Brentford 68:10-27
13Bournemouth 55:8-35
14West Ham  66:10-45
15Everton 67:15-84
16Leicester City 68:12-43
17Crystal Palace 65:9-43
18Ipswich 53:8-53
19Southampton 52:9-71
20Wolverhampton 66:16-101

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • Obrisan korisnik21.03.2011. u 18:49
    Super kolumna, ko i svaka dosad, samo imam par zamjerki.1. Chelsea nije u naponu snage, bio je prije par godina ako se mene pita.2. Giggs je u 38., a ne 37. godini.
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik18.03.2011. u 22:52
    Ne trebas bit Beneditk XVI da shvatis da 7. zapovjed nije "Ne pozeli zenu bliznjeg svoga" :)
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik17.03.2011. u 12:35
    Manchester je u igri za tri trofeja!! ...pa neće pisat o Arsenalu kojem je samo premier liga ostala! al ako mogu prognozirat...mislim da ni to neće dobit!
    Obrisan korisnik
  • The Phantom17.03.2011. u 00:29
    I još Manchester prvak sa 7 bodova prednosti
    The Phantom
  • Obrisan korisnik16.03.2011. u 18:41
    Isto kao i Big Brother, ako ti se brate ne cita/gleda, nemoj! Jako jednostavno. Ja ne mogu brata vidit na oci pa ga ne gledan, niti komentiran. Iako san to upravo ucinija :)
    Obrisan korisnik