Zicer nije što je nekad bio

Dok sam prije dva tjedna šiljio olovku i s posebnim se žarom u očima pripremao složiti križaljku završnice prvenstva i dodijeliti bodove najizglednijim kandidatima za naslov prvaka, mudriji od mene pokušavali su me odvratiti od takvoga plana.

"Nemoj, budalo", govorili su oni pristojniji među njima.

"Zašto ne?", upitao sam, rišući vodoravne linije po čistom listu papira, upirući se da ih i bez dva trokuta učinim paralelnima.

"Kako zašto ne?", nastavio je glas razuma. "Ako postoji sezona u kojoj je nezahvalno bilo što prognozirati, onda je to ova. Samo ćeš se osramotiti."

"Ja? Osramotiti? Pf!", frknuo sam nosom, sada povlačeći okomite linije, umjereno ponosan na križaljku koja poprima svoj konačan izgled. Pravi posao tek je bio preda mnom, valjalo joj je dati dušu.

"Ja sam Engleski pacijent, ja ne griješim", širio sam perje dok sam u netom stvorene kućice upisivao imena klubova.

"Pacijent jesi, s tim se slažem", uzvratio bi moj sugovornik, trenutak prije nego će uzeti kaput. "Nemoj poslije reći da te nisam upozorio, ali past ćeš već u prvom kolu", odaslao je kritičar otrovnu strelicu i zamahnuo izlaznim vratima.

"Prvom kolu? Tja!", uspio sam izustiti prije nego su se vrata uz tresak zatvorila, srušivši sa zida priznanje za kolumnu godine, razbivši ga proročanski u stotinu komadića.

Ignorirao sam zvuk razbijenog stakla, okrenuo očima i kroz smijeh reternirao: "Pa, barem mi je prvo kolo zicer!"

Zicer

Kada matematičari, fizičari, kemičari ili kakva druga vrsta znanstvenika mukotrpnim radom dođu do neke zemljotresne teorije, u nastavku svog profesionalnog znanstvenog života istu nadograđuju i koriste kao temelj za nove, još zemljotresnije zaključke.

Kada Engleski pacijent ne toliko mukotrpnim radom, koliko donošenjem zaključaka iz ponuđenih mu rezultata, dođe do teorije da Arsenal ne može dobiti klubove koji igraju u prugastim crno-bijelim dresovima – čak i kada u poluvremenu ima četiri pogotka prednosti – on istu prilikom izrade prognoze završnice prvenstva u potpunosti odbaci i pravi se pametan.

Umjesto da sam ostao vjeran vlastitoj teoriji da crno-bijele zatvorske pruge pogubno djeluju na nogometne vještine i samopouzdanje igrača Arsenala (hint: Arsenal – WBA 2:3, Arsenal – Newcastle 0:1, Newcastle – Arsenal 4:4), povjerovao sam Arseneu Wengeru i uvjeravanju kako njegova momčad ima karakter i otpornost, ignorirao da uz sve to ima i Manuela Almuniju i Sebastiena Squillacija, te u svojoj tablici Topnicima ubilježio pobjedu.

"Jens Lehmann će Manuelu Almuniji svakoga dana pokazivati da je spreman zauzeti njegovo mjesto", rekao je Wenger uoči utakmice, a mogao je Lehmannu došapnuti da Španjolca usput nauči i na koje lopta valja, a na koje ne valja istrčavati. Ne tako davno, sjećam se, Almunia se nutkao kraljici za državljanstvo, a Fabiju Capellu za mjesto u England XI. Sljedeće sezone bit će sretan ostane li braniti u prvoligaškom društvu.

Arsenal je na kraju iščupao bod, opet zaostao za Manchester Unitedom, a Wenger je milijune topničkih sljedbenika, ako je suditi po forumima i komentarima, naživcirao izjavama kako su njegovi igrači još jednom pokazali – karakter. "Fućkaš karakter, daj ti nama titule", povikali su uglas, ali Wenger im nije odgovorio. Bez obzira na sve, reći će on, Arsenal nekim čudom ishod prvenstva i dalje drži u svojim rukama.

Sve u svojim rukama drži i Manchester United, koji me jedini nije iznevjerio. Sukladno mojim prognozama, Crveni vragovi riješili su utakmicu s Boltonom u svoju korist i povećali prednost na vrhu ljestvice, no niti ovaj put nisu oduševili igrom i usput su se uvalili u dodatne obrambene probleme.

Kad su se u jednom dijelu prošle sezone na stoperskim mjestima našli Darren Fletcher i Michael Carrick, nadao sam se kako takvom prizoru više nikada neću morati svjedočiti. Kako sada stvari stoje, Manchester United uspio bi onesposobiti gotovo sve obrambene igrače, čak i da ih na raspolaganju ima dvadesetak.

Rio Ferdinand odavno već više vremena provodi na Twitteru nego na treninzima i utakmicama, Nemanja Vidić još uvijek vuče ozljedu, Gary Neville se – hvala nebesima – umirovio, Rafael da Silva zbog zadnje lože izbivat će tri tjedna, John O'Shea vjerojatno pet, Johnny Evans crvenim se kartonom suspendirao na tri utakmice a Wesa Browna na mjestu stopera valja izbjegavati jer nerijetko zna preuzeti ulogu protivničkog napadača.

Uz takvu havariju u obrambenom redu nezahvalno je prognozirati Unitedov nastavak sezone. Temelj svake momčadi dobra je obrana, pa će mnogo toga ovisiti i o povratku Vidića nakon reprezentativne pauze. Chris Smalling pokazao je zrelost, no daleko više pokazuje u paru s Vidićem nego s ostalim kolegama.

Dodajmo tome da je u subotu prvu od pet utakmica suspenzije odradio Alex Ferguson, koji je s tribina Old Trafforda (kad vidite telefon, jasno vam je zašto Old Trafford) telefonskim putem dijelio upute svojim pomoćnicima. Da ne trošim paragrafe na prepričavanje što se dogodilo, slike govore više od tih pedesetak riječi.

Fergusonova suspenzija neće tako ozbiljno naštetiti Unitedu jer kod kuće uživa maksimalan komfor, a niti inače ne troši koljena i rijetko odlazi uz travnjak dijeliti upute. Na gostovanjima vjerojatno neće imati luksuz telefonske linije, no moderne tehnologije vjerojatno će naći rješenje.

Za razliku od Alexa Fergusona, Carlo Ancelotti si ne dozvoljava ispade u medijima i zbog toga će svoju momčad do kraja sezone pratiti s klupe. Jedini način procjene stupnja Ancelottijeve iritacije je lijeva obrva, koja poput kakvog lakmus-papira svojim plesom zna otkriti koliko je talijanski stručnjak pogođen nekom sudačkom odlukom ili ishodom utakmice.

Lijeva je obrva nakon susreta s Manchester Cityjem mogla biti mirna, iz ne jednog, ne dva, nego tri razloga. Prvi je razlog, naravno, pobjeda nad izravnim rivalom za "top 4", drugi pak prva pobjeda Ancelottija nad Robertom Mancinijem, s kojim je poluotok zamijenio otokom i nekadašnje dvoboje iz Serie A prebacio na britansko tlo.

Treći je razlog povratak Chelseaja u pobjedničku formu u najbolje moguće vrijeme, uoči dvaju ogleda s Manchester Unitedom u Ligi prvaka, viceprvaka, trećeplasiranih i četvrtoplasiranih i uoči završnice prvenstva u kojemu Chelsea odjednom više i nije toliki autsajder kakvim ga se smatralo prije samo nekoliko kola.

Susret na Stamford Bridgeu je, osim dokaza da Chelsea nikada ne treba otpisati, ponudio i razlog zašto Manchester City svi, pa i sami dužnosnici kluba, otpisuju u priči o naslovu prvaka, premda bi po bodovnom saldu i rasporedu do kraja prvenstva svakako morao biti njezin dio.

U derbiju kola, naime, samo je jedna momčad željela pobijediti, dok je druga došla po bod. Od dvije najskuplje momčadi u engleskom prvenstvu samo je jedna znala iskoristiti svoje resurse, dok se druga može pohvaliti najskupljom obrambenom formacijom u povijesti nogometa.

Gotovo u svakoj važnijoj utakmici Cityjeve se igračke snage u posljednjih pola sata rasporede u osmeročlanu obrambenu formaciju, a koliko je ona uspješna reći će podatak da su 41 posto svih primljenih pogodaka ove sezone primili u posljednjih 15 minuta.

Istina, Cityju je itekako nedostajao Carlos Tevez, no i Chelsea je više od sat vremena igrao bez napadača jer Ancelotti još uvijek ne zna što napraviti sa svojom najnovijom igračkom. Fernando Torres pruža lošije partije nego što je to činio u Liverpoolu, premda se to činilo nemogućim. U pet utakmica koje je počeo, kao napadač vrijedan 50 milijuna funti uputio je jedan jedini, neuspješni udarac u okvir gola.

Na putu prema dolje

Iz kola u kolo nadam se i predviđam kako će se situacija na dnu ljestvice iskristalizirati do te mjere da ću barem jedan klub sa sigurnošću moći poslati u drugu ligu i iz kola u kolo postajem svjestan da će ova nevjerojatna i nezabilježena neizvjesnost potrajati do samoga kraja. Kako će točno izgledati posljednje ovosezonsko kolo teško je predvidjeti i renomiranim prorocima poput Babe Vange, a ja se nadam da ću uz sebe imati dovoljnu količinu sredstava za smirenje.

Već i kratkotrajni pogled na ljestvicu Premier lige otkriva poredak kakvog ne bi uspio skuhati ni scenarist kakve dobre sportske drame, jer čak osam klubova – od trinaestog Birminghama s 33, do dvadesetog Wigana s 30 – nalazi se u razmaku od samo tri boda. Dodamo li tome da nitko ne može jamčiti sigurnost ni dvanaestom Fulhamu s 35 i jedanaestom Newcastleu s 36 bodova, jasno je da se polovica Premier lige grčevito bori za – opstanak!

Na tome između ostalog možemo zahvaliti i ovom predivnom kolu, u kojem je Wigan uspio svladati Birmingham i pobjednika Carling kupa nakon velikog slavlja natjerao na razmišljanje da će europske utakmice sljedeće sezone igrati kao drugoligaš. Istim putem mogao bi čak i njihov gradski rival Aston Villa, koja je na domaćem terenu uspjela izgubiti od izravnog suparnika u borbi za opstanak, Wolverhamptona.

Blackpool je i dalje priča za sebe. Teško se sjetiti je li ijedna utakmica Mandarina ove sezone završila bez sustizanja ili gubitka velike prednosti i bez epske priče o naporima jedne limitirane momčadi pune srca i inata da se usprkos svim realnim poteškoćama ipak zadrže u prvoligaškom društvu.

Ako ništa drugo, Ian Holloway imat će "štofa" za knjigu, kako i ne bi kad je Blackpool momčad na čijim utakmicama pada uverljivo najviše golova, bilo da ih zabijaju ili primaju. Ovoga su vikenda dali dva, izgubili tu prednost i primili dva, a njihovi su premierligaški susreti u 30 kola ove sezone pravi rekorderi, ukupno su iznjedrili čak 105 pogodaka.

Dok jednom ne smrkne...

Kako moderna medicina još uvijek nija našla načina kako osposobiti Rija Ferdinanda ili spriječiti ga da ne ukoče leđa prilikom izlaska iz automobila, Englesku je proteklih dana potresao događaj koji Englezima puno znači, a meni puno zrači – besmislicom.

Naime, Fabio Capello odlučio je oduzeti kapetansku traku Ferdinandu i predati je novom/starom kapetanu Johnu Terryju, od kojeg ju je uzeo nakon što se s djevojkom Waynea Bridgea igrao mame i tate.

U međuvremenu, Ferdinand je za Englesku mogao igrati samo na Playstationu, pa se Terry opet učinio logičnim izborom za kapetana. Kao i sve što ima veze s engleskim nogometom, i ova je tema u engleskim medijima izazvala polemike, Terryja napunila ponosom, a Ferdinanda mržnjom.

Ako vas je, kao mene, priroda proklela umom koji baš sve mora preispitati i ništa nije uklesano u kamen, pitate se – zbilja, ima li kapetanska traka zaista toliku važnost da zaslužuje dan, tjedan ili mjesec medijskog napuhavanja?

Osim što vam daje čast da izaberete pismo ili glavu i rukujete se s protivničkim kapetanom, kao nositelj vrpce na nadlaktici imate Uefinu i Fifinu uvjetnu dozvolu da se sucu u ime svojih reprezentativnih kolega unesete u lice i dahom mu date do znanja što ste toga dana jeli i pili, te mu pritom istaknete propuste u njegovoj presudi i uložite pravovremenu žalbu, koja baš nikad neće biti riješena u vašu korist.

Sve prednosti kapetanske trake ovdje prestaju. Zbog kapetanske trake nećete dobiti više novca, niti ćete zbog nje dobiti bonus na karizmu, konstituciju ili snagu volje (igrači role playing igara znat će o čemu pričam). Štoviše, izađete li s travnjaka, traku ćete morati predati nekome drugome, a budete li ozlijeđeni, nećete je smjeti nositi u bolničkom krevetu ili na tribinama, već će vam je oteti i dodijeliti nekom drugome.

Kad se sve zbroji ili oduzme, teško je opravdati razloge zbog kojih ova tema privlači takvu pozornost. Reče Engleski pacijent, nakon što je na istu upravo potrošio sedam paragrafa.

Sudačka nadoknada

Svima je poznato da je kvocijent inteligencije Cityjeva napadača Marija Balotellija u razini prosječne šlape, pa od njega ni ne očekujemo puno. Očekujemo, međutim, da se kao odrastao čovjek barem zna odjenuti kako treba. Uoči utakmice s Dynamom iz Kijeva, nažalost, ni to mu nije pošlo za rukom, pa mu je u pomoć morao priskočiti netko od pomoćnog klupskog osoblja.

Svjestan sam da se radi o video zapisu starom nekoliko dana i da ste u bespućima interneta vjerojatno već naletjeli na njega, no njime sam morao započeti priču kako bih u kontekst stavio video koji slijedi. Edin Džeko se, naime, uoči utakmice na Stamford Bridgeu našalio na račun Balotellija i odglumio slične probleme s odijevanjem.

Stuart Holden neće po dobrom zapamtiti utakmicu s Manchester Unitedom, u žestokom dvoboju s Johnnyjem Evansom zaradio je gadnu posjekotinu na nozi i po prvim procjenama mogao bi izvan terena provesti šest mjeseci. Evans je za prekršaj zasluženo dobio crveni karton, premda je i menadžer Boltona Owen Coyle nakon utakmice kazao kako mu se čini da su oba igrača išli na loptu.

Svakome tko ragbi pokušava izjednačiti s američkim nogometom (footballom) uvijek odgovaram: pravila footballa razumijem, a pravila ragbija ne. Dakle, jednom zauvijek – nisu isti sport. Međutim, to nema veze sa sljedećim videom, na kojem menadžer Birminghama Alex McLeish podzemnom željeznicom putuje na ragbi susret Engleske i Škotske i zajedno s navijačima ne štedi grlo.

Prije desetak dana nekadašnji premierligaš, a sada trećeligaš Southampton u gostima je pobijedio Bournemouth s 3:1, iako su ostali s desetoricom igrača. Oscar Gobern crveni je karton zaradio ovim zaista teško objašnjivim startom, kakvog se ne bi posramili niti najveći negativci modernog nogometa, poput Roya Keanea, Nigela de Jonga ili Pepea.

Djeco, nikad se ne rugajte nečijem neznanju, takve stvari ostavite meni. David Luiz novi je heroj Stamford Bridgea, čovjek koji je srušio Manchester United i Manchester City i probudio nadu u obranu naslova, i sve to u pola cijene Fernanda Torresa. Kada ga je reporter Chelsea TV upitao kako idu satovi engleskog jezika te može li navijačima uputiti poruku na engleskom, Brazilac je dao sve od sebe.

Lapsus voditelja s BBC Sporta, koji je emisiju Late Kick Off preimenovao u nešto puno nepristojnije, možda i ne bi bio toliko zabavan da nije reakcije ostalih sugovornika u studiju, predvođenih Robbiejem Savageom, uvijek spremnim za takvu vrstu zabave.

Na kraju 71. po redu Engleskog pacijenta pozdravljam vas uz napomenu da će zbog reprezentativne pauze u europskim nacionalnim prvenstvima sljedeće izdanje kolumne biti za dva tjedna. Osim što ću zaliječiti ozljedu karpalnog tunela koju vučem još iz gustog rasporeda u prosincu, te spreman ući u završnicu prvenstva, po komentarima na Facebooku i pitanjima "gdje je Pacijent?" saznat ću i tko ne čita kolumnu do kraja. Cheers!