Povratak otpisanih

Najmanje pet puta ove sezone iz utrke za naslov prvaka otpisao sam Arsenal, a jednako toliko puta i Chelsea. Liverpool sam neko vrijeme sarkastično trpao među kandidate za ispadanje ili donji dio ljestvice, a Manchester Cityju tri ili četiri puta otpustio trenera i momke s Eastlandsa vraćao u prosjek u kojem su taborili protekla tri desetljeća.

Zagrebemo li površinu i potražimo zajednički nazivnik svim mojim "prognozama" i "procjenama", nije teško doći do zaključka da se radi o povijesnoj zbirci promašaja koja će sasvim sigurno nakon što napustim ovaj svijet naći mjesto i u Hrvatskom muzeju sporta. Slijedom toga, za očekivati je da će sljedeće sezone Engleskog pacijenta pisati i risati iz šešira nasumce odabrani pripadnik puka, čije će jednako nasumične prognoze i procjene biti uspješnije od mojih, tobože temeljenih na znanju i iskustvu.

Štoviše, kao po kakvoj kazni što umjesto ognjem i mačem po nedužnima udaram sarkazmom, oni u pravilu uzvraćaju ironijom, pa se nakon mojih posve subjektivnih i nimalo objektivnih kritičkih osvrta kao za inat vraćaju i pokušavaju me uvjeriti u suprotno. Odlučio sam stoga napraviti korak na kojeg se ove sezone još nisam odlučio. Štovani čitatelji, iz utrke za naslov prvaka otpisat ću – Manchester United.

Jer, vrag je odnio šalu. Osvajanjem 25 od posljednjih 27 bodova nogometaši Chelseaja približili su se vrhu ljestvice na samo tri boda i stigli na prag nemogućeg. Od bezizlazne situacije i čak 15 bodova zaostatka krajem veljače Ancelottijevi su se plavi momci doveli u situaciju da na Old Traffordu sljedeće nedjelje mogu preuzeti vrh ljestvice.

Dođe li do toga – a nakon dva poraza u Ligi prvaka na njihovoj je strani čak i stara izreka o trećim pokušajima i sreći – teško je vjerovati da će u ovakvoj formi u posljednja dva kola, bez obzira na teško gostovanje na Goodison Parku, ispustiti i jedan jedini bod.

Dapače, veća je vjerojatnost da će se u pobjedničkom naletu sa svojim suparnicima obračunati kao s Wiganom krajem prošle i početkom ove sezone. Zabio bi tada čak i Fernando Torres.

Ne umanjujući impresivan niz sjajnih rezultata, nemoguće je govoriti o subotnjem londonskom derbiju, a ne spomenuti sudačke odluke koje bi tek na kraju sezone mogle imati posebnu težinu. Pomoćni su se suci zaigrali i dva neregularna gola Chelseaja proglasili važećima, a igrom slučaja bili su to i jedini pogoci domaće momčadi.

"Hoćemo tehnologiju", zavapili su nogometni djelatnici i simpatizeri engleskog nogometa diljem planeta. Svi osim navijača i igrača Chelseaja, kojima su slabe procjene pomoćnih sudaca možebitno vratile u ruke već odavno oplakani trofej, pogledali su u smjeru Francuske gdje je Michel Platini i dalje odmahivao glavom, odbijajući po prvi put uključiti nikad otvoreno prijenosno računalo, koje su mu uvalili po službenoj dužnosti, i provjeriti brojne prosvjedne note poslane mu putem elektronske pošte.

Ruku na srce, Platinijev strah od uvođenja tehnologije posve je razumljiv. Upregnemo li plodove tehnološke revolucije u korist nogometa, možda smo pokrenuli teško predvidljiv slijed događaja kojeg više nikada nećemo biti u stanju promijeniti.

Tko od nas može jamčiti da se u žarištu jednog od tih mnogopikselnih objektiva na nogometnim vratnicama jednoga dana neće upaliti crvena lampica i naglo probuđenom umjetnom inteligencijom pokrenuti ustanak strojeva?

Tko može biti tako siguran da tehnologija koju tako žustro zagovaramo neće uzeti strojnicu, otputovati u prošlost i umjesto Sare Connor i njezina sina potražiti mlađahnog Michela Platinija, pred kojim se tek nalazi bogata nogometna i dužnosnička karijera?

Tko bi tada zabio pogodak u finalu Europskog prvenstva 1984. godine? Ne znate? Tako sam i mislio. Sjašite s Platinija, zna čovjek što radi.

Elem, kako niti drugi jest-nije-jest-nije pogodak Franka Lamparda u samo godinu dana nije potaknuo promjene i nedjeljni smo derbi Arsenala i Manchester Uniteda dočekali u tradicionalnom ruhu, s jednim glavnim, dva pomoćna i četvrtim sucem, kojemu je jedini zadatak slušati jadikovke menadžera i tu i tamo igračima provjeriti krampone.

Niti njih četvorica, međutim, nisu primijetili da je Nemanja Vidić igrao rukom i skrivio nikad dosuđeni jedanaesterac, ali i crveni karton. Nađe li se srpski reprezentativac sljedeće nedjelje na putu sigurnom pogotku Didiera Drogbe ili Nicolasa Anelke, znat ćemo da je i ovaj sudački propust imao značajan utjecaj na rasplet sezone.

Srećom po Manchester United, u Nemanji Vidiću menadžer Alex Ferguson je našao nasljednika Edwina van der Sara, a srećom po Arsenal, spomenuti gaf nije imao utjecaja na konačan ishod derbija, jer domaćin je upisao pobjedu i naznačio da se još uvijek ne želi predati. Doduše, ni danas mi nije jasno zbog čega je Aaron Ramsey u čistoj situaciji za šut doista i šutirao po golu, umjesto da je pokušao pronaći suigrača na krilu ili petom probao uposliti nekoga na sredini terena.

Razlika je sada šest bodova, a pobijede li u sljedećem kolu i Chelsea i Arsenal, tri će se kluba naći u rasponu od samo tri boda. Bilo kako bilo, ostajem uz konstataciju izrečenu u uvodnom dijelu kolumne: Manchester United je porazom na Emiratesu izgubio sve izglede da osvoji naslov prvaka i kraj će sezone dočekati bez ijednog trofeja. Litanije Alexa Fergusona kako je njegova momčad na vrhuncu forme i zna kako se ponašati u ovakvim završnicama tek su prazne priče kojima je jedini cilj uvjeriti igrače da su bolji nego što zaista jesu.

Teren je pripremljen. Sada mi preostaje tek zavaliti se u naslonjač i pratiti kako još jednu moju prognozu odnosi potok neuspjeha.

Tko radi, taj i griješi

Nisu suci jedini koji su se proteklog vikenda istaknuli kardinalnim pogreškama. Što zbog nervoze koju nosi završnica jedne od najnapetijih sezona kojima je vaš autor svjedočio, a što zbog jednostavnog manjka kvalitete, niz se igrača pobrinuo da ove srijede nađu svoje mjesto u crnoj bilježnici Engleskog pacijenta (bilježnica je u stvarnosti plava i nosi Sportnetov logotip, no nećemo cjepidlačiti).

Peter Odemwingie je ovoga vikenda postao prvi igrač u povijesti West Bromwich Albiona koji je u četiri uzastopne utakmice postigao pogodak, a time je svojoj momčadi pomogao na putu do prve pobjede nad Aston Villom nakon punih 26 godina.

"Reci im tko je odmogao West Bromwich Albionu", dobacuje mi slučajni prolaznik, bacivši kriomice pogled preko moga ramena na kolumnu u nastajanju. Reći ću im, drski špijunu: Baggiesima je jednim od najsmješnijih autogolova sezone odmogao Abdoulaye Meite.

Da se Meite ne osjeća usamljen pobrinuo se pak najbolji strijelac u povijesti Wigana, Hugo Rodallega, koji je napravio najgluplju, a potencijalno i najskuplju pogrešku sezone. Njegovoj momčadi prijeti put u drugoligaško društvo, a tek na kraju sezone postat će jasno koliko je skup jedanaesterac kojeg je Rodallega na nevjerojatan način skrivio u 78. minuti utakmice, pri vodstvu Wigana od 1:0. Dopustite da spomenem da je prethodno vratar Wigana već "skinuo" jedan jedanaesterac, no drugoga nije mogao.

Jednako kao i Wiganu, Blackpoolu također izmiče tlo pod nogama. Samo čudom (čitaj: zahvaljujući jedanaestercu Rodallege) izbjegli su da se već ovoga tjedna nađu u opasnoj zoni, no s obzirom na raspored u posljednja tri kola tamo bi se mogli naći u najgorem mogućem trenutku.

Plan protiv Stoke Cityja bio je jednostavan: sačuvati vlastitu mrežu, a sve ostalo trebalo se posložiti samo od sebe jer Blackpool je na domaćem terenu uvijek mogao računati na barem jedan pogodak. Prvi dio plana u potpunosti je uspio, pogodak nisu primili, ali ga nažalost nisu ni postigli.

Na Bloomfield Roadu završilo je 0:0, a pokaže li se taj bod presudnim, Ian Holloway će poklon paket zahvale moći poslati na adresu Kenwynea Jonesa, koji je uspio promašiti ovo:

Krunski dokaz da borba za opstanak nagriza živčana vlakna više nego 24-satni maraton pregledavanja snimki utakmica 1. HNL je i pogreška Michaela Manciennea, obrambenog igrača Wolverhamptona, koji je svoju momčad koštao pobjede nad Birminghamom.

"Odličan je igrač, ali što reći. Nema smisla da mu išta govorim kad i sam zna da nas je ovo koštalo", rekao je Mick McCarthy nakon utakmice, opisujući ovaj Mancienneov potez koji je anulirao prednost Wolverhamptona i Birminghamu donio bod.

Tko to nama ide?

Namjeravao sam u ovoj kolumni s vama podijeliti vesele vijesti i svečano priopćiti koji će novi klubovi nastupiti u sljedećoj sezoni engleske Premier lige, no na putu mi se ispriječio zeleni stol kojega uz sve svoje napore do danas nisam uspio pomaknuti.

Da se nogometni travnjak pita, sve je riješeno. Drugo mjesto u Championshipu i izravni plasman u Premier ligu u ponedjeljak su na gostovanju u Portsmouthu izborili igrači Norwich Cityja, koji su tako u samo dvije sezone preskočili dva razreda engleskog nogometa. Dva dana ranije naslov prvaka druge lige osigurali su pak nogometaši Queens Park Rangersa i nakon 15 trnovitih godina, golemih financijskih problema, stečaja i skandala, vratili se u englesku elitu, dok ćemo trećeg novog premierligaša saznati nakon doigravanja u koje su se plasirali Cardiff City, Swansea City, Reading i Nottingham Forest.

Međutim…

Proslava naslova prvaka, ali i izravnog plasmana Queens Park Rangersa u Premier ligu, odgođena je najmanje do petka, kada će Engleski nogometni savez donijeti odluku o transferu Alejandra Faurlina, odnosno odlučiti hoće li se QPR-u oduzeti bodovi ili ne.

Naime, priča s argentinskim igračem vrlo je slična onoj Carlosa Teveza, koji je također imao "trećeg vlasnika", no u tom slučaju West Ham je ipak izbjegao oduzimanje bodova i kažnjen je tek novčanom kaznom.

Queens Park Rangersima sada prijeti oduzimanje do 15 bodova, a kako su zaključno s pretposljednjim kolom Championshipa prikupili 88 bodova, u slučaju najdrastičnije kazne izgubili bi izravan plasman u Premier ligu i zauzeli jedno od mjesta koje vodi u dodatno doigravanje.

Veznjak Rangersa Shaun Derry opisao je kako atmosfera u klubu usprkos osiguranom prvom mjestu nalikuje pogrebnoj, jer sve za što su se igrači borili tijekom sezone moglo bi pasti u vodu za zelenim stolom.

"Bila bi to katastrofa. Bili smo najbolja momčad ove sezone (QPR je upisao tek pet poraza i vodio na ljestvici još od rane faze sezone, op.a.) i na prvom smo mjestu jer smo to igrama i zaslužili. Kakav bi to udarac bio za sve u klubu, od igrača, struke, osoblja, pa sve do navijača", rekao je Derry.

Iz svega navedenog slijedi da do petka nećemo znati je li drugoligaški prvak QPR ili Norwich City, a s nestrpljenjem će odluku Saveza očekivati i trećeplasirani Cardiff City, koji bi ovisno o broju eventualno oduzetih bodova u Premiership mogao i bez doigravanja.

Na kraju, o oduzetim bodovima ovisi i tko će s kim međusobno igrati u navedenom doigravanju. Kako sada stvari stoje, postoji velika mogućnost da se u Premier ligi nađe i jedan velški klub jer oba njihova drugoligaša zaslužili su svoje mjesto u polufinalu.

Sudačka nadoknada

Minulog vikenda nije išlo ni sucima, ni Michaelu Mancienneu, ni Hugu Rodallegi, ni Abdoulayeu Meiteu, a stvari se nisu posložile ni Avramu Grantu, čija momčad nakon poraza od Manchester Cityja i dalje grebe po dnu Premier lige.

Frustriran razvojem događaja, Grant je u jednom trenutku odlučio baciti svoj blok s bilješkama, a papiri su se na vjetru nasumce razletjeli Eastlandsom, poput savršene metafore igre Čekićara.

Sudac Howard Webb vratio je Grantu ono što je od bloka ostalo, a sudeći po izrazu lica otkrio je kako menadžer West Hama sa svojim pomoćnikom igra "vješala".

Sigurno se sjećate priče o sutkinji Sian Massey, koja se ni kriva ni dužna našla na meti šovinističkih komentara dvojice komentatora Sky Sportsa Richarda Keysa i Andyja Grayja, a koji su potom dobili otkaze i neslavno završili televizijsku karijeru.

Iako se samo želi baviti poslom kojeg voli, nesretna se sutkinja ponovno našla na meti "muškarčine", točnije Cardiffova igrača Kevina McNaughtona, koji ju je frustriran rezultatom (u tom trenutku bilo je 0:3 za Middlesbrough) poput kakvog ragbijaša srušio na tlo. Recite što hoćete, ali meni ovo izgleda posve namjerno.

Dimitar Berbatov je najbolji strijelac Premier lige, no usprkos tome u zadnjih nekoliko utakmica grije klupu. Sljedeći put kad ga Alex Ferguson zamoli da uđe u igru i u posljednjih desetak minuta odluči utakmicu, Berba bi mu mogao odgovoriti ovom interesantnom imitacijom Marlona Branda. P.S. Ako i vas živcira voditelj, "premotajte" na 45. sekundu.

Ostavljam vas na kraju s video snimkom općenarodnog veselja među navijačima budućeg prvoligaša Norwich Cityja i trenutkom blamaže za jednoga od njih, čiji je pokušaj skoka na travnjak završio bolnim posljedicama. Sreća u nesreći je da većina očiju nije bila usmjerena prema njemu, već prema igračima, a nesreća u nesreći da je cijeli slučaj zabilježen kamerom, te na kraju završio na YouTubeu.

Pozdrav do sljedeće srijede, kada ćemo znati ima li Engleska finalistu Lige prvaka, doprvaka, trećeplasiranih i četvrtoplasiranih te je li Engleska bliže novom prvaku nego potvrdi staroga. Usput vas pozivam i na Facebook grupu Engleskog pacijenta koja iz tjedna u tjedan broji sve više članova koji bi me željeli vidjeti na dnu jadranskog akvatorija.