Grant Premium

"Dobar dan, moje ime je David Sullivan i suvlasnik sam nogometnog kluba West Ham, kako vidim u papirima ispada da smo vaši korisnici od početka ove sezone", predstavio se pozivatelj, još uvijek ošamućen veselim nastupom predstavnice tvrtke.

"Gospodine Sullivan, hvala vam na vašem pozivu", ciknula je još jednom telefonistica. "Pričekajte samo trenutak i proslijedit ću poziv jednom od naših prodajnih agenata, unaprijed zahvaljujem na vašem strpljenju", dodala je, a telefon je napravio klik i počeo nizati očito pomno birane uspješnice sa zagrobnim motivima.

"I don't wanna be buried in a pet sematary", vrištali su Ramonesi, "I just died in your arms tonight", pjevao je Cutting Crew, "Don't fear the reaper", poručio je Blue Oyster Cult, a tek što su započeli prvi taktovi hita Bon Jovija "I'll sleep when I'm dead" i Sullivan krenuo spustiti slušalicu, telefon je ponovno napravio klik.

"Dobar dan gospodine Sullivan, ovdje Sandra, vaša agentica. Oprostite što ste čekali, kako vam mogu pomoći?", još jedan ljubazan ženski glas poželio je dobrodošlicu svom sugovorniku.

"Slušajte, zovem u vezi vašeg paketa usluga 'Grant osnovni', ja ne znam tko ga je naručio...", zaustio je Sullivan, no Sandra ga je odmah prekinula.

"Svakako, gospodine!", melodično je zapjevušila. "Samo trenutak… da, eeeevo ga. Ovako gospodine: u paketu 'Grant osnovni', jedinstvenom na našem tržištu, nudimo angažman menadžera koji će vaš klub jamačno i bez iznimke odvesti u niži rang natjecanja."

"Ali, vi ne razumijete…", pokušao je uskočiti Sullivan.

"Uz ovu uslugu nudimo i posebno jednogodišnje jamstvo i vraćamo novac ukoliko klub usprkos svim našim naporima i ekspertizi zbog nepredviđenih okolnosti ili neplaniranog zalaganja igrača ipak ostane u istom nogometnom razredu", objasnila je ljubazna djelatnica poduzeća.

"Ali, mi već imamo usl...", nije se dao Sullivan, no iskusna agentica prodaje odmah je nanjušila pokušaj prekida rečenice.

"Gospodine, ali nije to sve! Ako se za našu uslugu odlučite još danas, nudimo sezonsko sniženje: za cijenu paketa 'Grant osnovni' u promotivnom razdoblju nudimo vam 'Grant osnovni Plus' paket, koji uz sva jamstva eliminacije iz lige nudi bezbrižnu sezonu bez napuštanja zone ispadanja i najmanje trećinu utakmica u kojima ćete primiti minimalno tri gola", izgovorila je Sandra u jednom dahu.

"Vi mene uopće ne slušate!", frustrirano je povikao Sullivan, iskoristivši sekundu-dvije dok je agentica prodaje hvatala zamah. "Ja uopće ne želim vašu ponudu 'Grant osnovni', ne želim ni 'Grant osnovni Plus', mi već imamo paket 'Grant osnovni' i pokušavam doći do podatka koja ga je budala od ostalih suvlasnika naruč…"

"Gospodine Sullivan, ja vam se iskreno ispričavam, trebala sam odmah znati da ste zainteresirani za naš 'Grant Premium' paket", prekinula ga je Sandra potezom prekaljene agentice spremne na svaki pokušaj eskiviranja kupnje.

"'Grant Premium' paket je perjanica naše ponude i iznimno smo ponosni što vam možemo ponuditi uslugu bez prave konkurencije. 'Grant Premium' paket – osim već spomenute eliminacije u niži rang natjecanja, bezbrižnu sezonu bez napuštanja zone ispadanja te jamstvo primanja najmanje tri pogotka – nudi i prekrasno avanturističko putovanje u sigurni bankrot, te usluge stečajnog upravitelja za 50 posto nižu cijenu od uobičajene!", rafalno je ispalila Sandra, u djeliću sekunde udahnula i nastavila.

"Štovani gospodine Sullivan, ni to nije sve. Odlučite li se za 'Grant Premium' paket u promotivnom razdoblju na poklon dobivate i Frédérica Piquionnea, napadača bez perspektive i golgeterskog njuha, koji će u suradnji s jednako nesposobnim menadžerom vaš put u niži razred natjecanja učiniti još ugodnijim i sigurnijim!"

"Na kraju, gospodine Sullivan, dopustite da vam istaknem novost u našoj ponudi, naše usluge sada možete naručiti i putem SMS-a. Sve što trebate učiniti je poslati poruku s ključnom riječi 'Portsmouth' na broj 666 i loser friendly svijet Gubitničkih rješenja Grant otvorit će se pred vama!", pompozno je zaključila svoje dobro uvježbano izlaganje i prvi put od početka razgovora osluhnula drugu stranu.

...

"Gospodine Sullivan?", upitala je tišinu.

Klik.

Whatever will be, will be, they're going to Coventry...

Dogodilo se, dakle, ono što sam predviđao još od početka sezone. Avram Grant je, nakon uspješne prodaje "Grant Premium" paketa Portsmouthu, sa svojim vjernim pobočnikom Frédéricom Piquionneom sličnu stvar učinio i s West Hamom, s tom razlikom što se David Sullivan, David Gold i dvije suvlasničke tvrtke ipak nisu odlučile na promotivno putovanje u bankrot i stečaj.

Kolo prije kraja West Ham je tako rezervirao kartu za Championship, a nekoliko minuta po završetku utakmice čelnici kluba otkazali su Grant osnovni paket i svom menadžeru prislonili potplat cipele o stražnjicu. Uspije li Grant i sljedeće sezone "ubosti" mjesto menadžera u nekom od premierligaških klubova, dat ću ostavku na dužnost Engleskog pacijenta, odbaciti nikad mi ponuđeno britansko državljanstvo te se odreći plemićke titule kao što se Ben Foster odrekao nastupa za englesku reprezentaciju.

Dva su mjesta u vlaku za Championship ostala nepopunjena, a čak se ni ja više ne usudim prognozirati tko će ih od pet gotovo izjednačenih kandidata popuniti u nedjelju oko 19 sati. Wigan je prije šest godina zajedno s West Hamom došao u Premiership, a sada bi mogao zajedno s njim i ispasti premda posljednja tri nastupa, a posebno sjajan preokret protiv Čekićara, daju nadu momcima Roberta Martineza.

Navijači West Hama pri vodstvu od 2:0 pjevali su "You're going down with West Ham" i "Que sera sera, whatever will be, will be, we're going to Coventry", no u Coventry bi na kraju mogli samo Čekićari jer Wigan je preokrenuo na 3:2 i prvoligaški mu status ovisi o ishodu utakmice na Britanniji sljedeće nedjelje.

Nešto se valjda pita i Micka McCarthyja, koji je tjedan ranije sa svojim Wolvesima došao na mjesto na kojem prema vlastitom priznanju želi biti 22. svibnja u 19 sati. Krajem travnja Vukovi su izgledali poput sigurnih putnika u drugu ligu, a onda nanizali osam od mogućih dvanaest bodova i odjednom se našli u sigurnoj zoni. Što je najbolje od svega, u posljednjem kolu sami rješavaju svoju sudbinu, i to pred svojim navijačima.

To se ne može reći za Blackpool, koji je s Boltonom odigrao jednu od napetijih i zabavnijih utakmica sezone, vrativši se svom motu "zabit ćemo više nego što će naša obrana primiti". Na kraju su primili tri, zabili četiri, a usput se u nabrijanoj atmosferi i potukli s Boltonom kojemu ova utakmica nije značila ama baš ništa.

Ako me pitate za razlog zbog kojeg želim Blackpool u Premier ligi i sljedeće sezone, odgovor leži u 82. minuti utakmice na Bloomfield Roadu. Pri rezultatu 4:3 i u situaciji u kojoj bi devet od deset menadžera zatvorilo utakmicu i pojačalo vezni ili obrambeni red, menadžer Mandarina Ian Holloway izabrao je biti onaj deseti.

Iz igre je izvukao veznjaka Puncheona i napadača Taylora-Fletchera te ubacio ni manje ni više nego – dvojicu napadača, Jamesa Beattieja i Bretta Ormeroda. Tko želi izgubiti gotovo samoubilačko napadačku momčad koja nam je cijele sezone pružila toliko potrebni odmak od kalkuliranja? Ja sigurno ne.

Iz tog razloga svečano obećajem da ću u posljednjem kolu umjesto za Manchester United navijati za pobjedu Blackpoola.

Pila naopako

Reći će mnogi: "lako ti je sad navijati za Blackpool kad su tvoji osigurali naslov prvaka" i bit će u pravu, jer da nije bilo boda na Ewood Parku, moje simpatije prema Blackpoolu ipak bi morale ustupiti mjesto primarnoj navijačkoj orijentaciji.

Ako se itko pitao zašto sam prethodnu kolumnu naslovio "Osamnaest plus jedan", umjesto jednostavno "Devetnaest", susret na Ewood Parku dao mu je odgovor na to pitanje. Kao da sam znao, umjesto goropadnog Manchester Uniteda istrčao je onaj isti koji je ove sezone na gostovanjima dobio samo pet utakmica i zagrabio u moju ionako slabu zalihu živaca.

Iako se činilo da su na 90 minuta posudili vratara Arsenala, te da nitko nije primijetio da Kuszczak i Szczesny usprkos neljudskoj uporabi slova S i Z ipak nisu jedno te isto, Crveni vragovi su iz jedanaesterca ipak došli do boda i zacementirali rekordni 19. naslov prvaka.

Teško je ipak opisati što je sve prolazilo kroz glavu vašeg kolumniste dok je Blackburn vodio 1:0, pogađao vratnicu i prijetio da odluku o prvaku premjesti na posljednje kolo. Slagao sam u glavi rečenice kojima ću u ovoj kolumni još jednom "piliti naopako", vrtio globus i zabijao kažiprst u države na južnoj hemisferi, tražeći najprikladnije odredište za skrivanje nakon što Chelsea osvoji još jedan naslov.

Skovao sam plan kako ću promijeniti ime i pod pseudonimom Njemački ovčar, Španjolska mušica ili Francuski ključ skućiti se usred prosječnog pakistanskog grada i vrijeme provoditi bez televizije i interneta. Zašto? Svako mjesto gdje vas ni CIA ne može pronaći punih šest godina sasvim bi poslužilo svrsi.

Srećom, nije bilo potrebno. Odluka o prvaku je pala, a pala je i odluka o pobjedniku kupa, koji se prvi put u povijesti na sveopće ogorčenje engleskih ljubitelja nogometa nije igrao na poseban dan, bez ostalih nogometnih zbivanja. U takvom bogohulnom okruženju Manchester City je osvojio svoj prvi trofej nakon 35 godina, da bi im ono što je trebao biti njihov dan pokvario gradski rival United proslavom svog 19. naslova.

Tom proslavom najmanje je bio zadovoljan Liverpool, koji je pak izgubio domaći susret s Tottenhamom i predao mu peto mjesto koje baš nitko ne želi jer sa sobom nosi Europsku ligu i utakmice četvrtkom, kad se baš nikome ne igra.

Tottenham je sada u nezavidnoj situaciji: dobio je utakmicu u kojoj nitko nije želio pobijediti i dohvatio to mrsko peto mjesto i što god učinio u posljednjem kolu kako bi izbjegao Europsku ligu moglo bi biti uzaludno.

Liverpool svoju sudbinu drži u vlastitim rukama, sve što trebaju učiniti je izgubiti ogled s Aston Villom i Europska liga neće pokucati na vrata Anfielda. S druge strane, Tottenhamu ni poraz od Birminghama na White Hart Laneu ne jamči pad na šesto mjesto, a čak da u tome i uspiju, iz Uefe je stigla nova prijetnja.

Naime, Engleska se nalazi na drugom mjestu Uefine fair-play ljestvice, odmah iza Norveške, a kako će prve tri zemlje na toj ljestvici dobiti dodatnog predstavnika u Europskoj ligi, Tottenhamovi pokušaji da se riješi Europe imaju sve manje izgleda.

Na engleskoj fair-play ljestvici trenutno vodi Chelsea, koji se ionako plasirao u Ligu prvaka, a slijedi Fulham koji se također želi riješiti Europske lige. S tim u cilju čine nadljudske napore kako bi u zadnja tri kola izgubili to drugo mjesto i prepustili ga Tottenhamu, pa su se u susretima s Liverpoolom i Birminghamom nakrcali s ukupno deset žutih kartona, a za posljednje kolo vjerojatno planiraju i poneki crveni.

Čini se kako Tottenhamu nema spasa, Harry Redknapp će po svemu sudeći morati otkazati svoj teniski meč četvrtkom, a igrači se naviknuti da svoje prvenstvene utakmice umjesto subotom odsad igraju nedjeljom.

Sudačka nadoknada

Vratimo se na trenutak već opjevanom i u drugu ligu ispraćenom West Hamu, kojemu su sretan put u Championship tijekom utakmice u Wiganu poželjeli i navijači najžešćeg rivala Millwalla. Baš u trenucima kada je Wigan izjednačio rezultat na 2:2, nad stadionom DW preletio je zrakoplov koji je za sobom vukao transparent na kojem je pisalo: "Avram Grant, legenda Millwalla".

Zrakoplovi i transparenti očito su popularni način zadirkivanja lokalnih rivala, posve istu stvar prošlog su tjedna navijači Blackpoola priredili svojim suparnicima iz Prestona, o čemu ste mogli čitati u prošlotjednom izdanju Engleskog pacijenta. Bilo kako bilo, bit će iznimno zanimljivo sljedeće sezone pratiti drugoligaške derbije West Hama i Millwalla. Moje mišljenje sigurno dijele i britanske policijske snage.

Navijačke smicalice ovdje ne prestaju. Vrlo originalnu, ali i potencijalno vrlo opasnu psinu svojim suparnicima iz Liverpoola priredili su navijači Manchester Uniteda, a sve u organizaciji navijačkog časopisa "Red Issue".

Uoči utakmice s Tottenhamom, baš u trenucima kada su se Anfieldom prolomili taktovi himne "You'll Never Walk Alone", undercover navijač Uniteda na tribini Anfield Road End razmotao je transparent "MUFC 19 TIMES". Njegovi pomagači na drugoj tribini bili su spremni i fotografijom su ovjekovječili ovaj nesvakidašnji događaj, a urotnike je navodno pred Anfieldom čekao automobil za slučaj potrebe spašavanja vlastitih života.

Što se proslave 19. naslova tiče, vrijedilo je proteklog vikenda pratiti neke nogometaše Manchester Uniteda putem Twittera. Osim što se moglo naći ekskluzivnih fotografija slavlja iz svlačionice, posebnu pozornost privukla je fotografija Waynea Rooneyja, koji se odlučio na slavljeničku depilaciju prsa i ostavljanje tek toliko dlačica kako bi prezentirao brojku 19.

Suigrači su ga ismijali, ali baš nitko nije vjerovao da će napadač Uniteda sliku poslati na Twitter. Nakon što je to učinio, Michael Owen je komentirao: "Nitko nije mogao vjerovati da je Wazza poslao sliku, luđi je nego što smo mislili." Ili je lud upravo toliko koliko smo svi pretpostavljali?

Bivši trener Dinama Kruno Jurčić je u kolovozu 2009. godine imao sreće! Da navijači ne moraju nužno biti duhoviti i smišljati smicalice dokazuje i primjer iz Škotske, gdje je navijač Heartsa usred utakmice na Tynecastleu napao i šakom udario trenera Celtica Neila Lennona. Time si je vjerojatno priskrbio zatvorsku kaznu, ali i doživotni izgon s nogometnih stadiona, a Lennonu dao još jedan razlog za razmišljanje treba li mu sve to u životu. Da podsjetim, u siječnju ove godine poštom mu je na adresu stigla pošiljka metaka.

Vratimo se mi Premier ligi i ljepšim stranama nogometa. Vjerojatno ne postoji vratar svijeta koji bi mogao obraniti pogodak tjedna u režiji Charlesa N'Zogbije. Bio je to prvi pogodak Wigana u susretu s West Hamom i pogodak kojim je započeo velik preokret domaćina, kojeg je na kraju svojim drugim pogotkom dovršio upravo N'Zogbia.

Kakva bi to kolumna bila bez Marija Balotellija? U finalu FA kupa nije postigao pogodak, ali se zato potrudio opsovati u izjavi za televiziju, kazavši kako je cijele sezone njegova igra bila "worth shit". Sekundu nakon toga upitao je novinara smije li to reći na televiziji, a odgovor na to pitanje mogao bi poput Waynea Rooneyja dobiti od Engleskog nogometnog saveza.

A Balotellijev suigrač Edin Džeko imao je prijateljski susret s hrvatskom reprezentativnom četvorkom u tunelu Eastlandsa uoči utakmice između Manchester Cityja i Tottenhama. Srdačan doček bosanskohercegovačkog reprezentativca, koji se prvo riječima "vidi šta vas je, četvorica" ne može načuditi brojnosti Hrvata u Tottenhamu, a potom Stipu Pletikosu pita "jesi vidio kako zabijam" definitivno spada u rubriku – neprocjenjivo.

Kako bih u punoj mjeri obilježio 19. naslov prvaka Manchester Uniteda, red je da nove prvake na neki način ismijem, ili barem njihove navijače. Točnije, jednu navijačicu iz Sjedinjenih Američkih Država koja je toliko privržena Javieru Hernandezu i njegovom umijeću postizanja pogodaka da je prepjevala uspješnicu Beatlesa "Let It Be" i nazvala je "Little Pea". Kako sam nakon ovog videa zaista ostao bez komentara, dopustite da ga još jednom u tišini poslušam.

Toliko od mene ovoga tjedna, pozdravljam vas do sljedeće srijede i do posljednjeg ovosezonskog izdanja Engleskog pacijenta. Krajnje je vrijeme da mi se pridružite na Facebooku, gdje ćemo se družiti i tijekom ljeta.