Nogomet

Na sigurnom mjestu

Marin Vuković • srijeda, 17.08.2011.
Na sigurnom mjestu
Foto: EPA

"Sve je opet kako treba biti", nasmiješio se Arsene Wenger po prvi put u posljednjih nekoliko mjeseci. Stajao je na svom sigurnom mjestu i dopuštao zrakama zalazećeg sunca da u suradnji s mediteranskim povjetarcem miluju njegovo izborano lice. "Sve će opet biti u najboljem redu", uvjeravao je samoga sebe.

Često je onamo odlazio skriti se od nakaza i monstruma koji nemilosrdno proždiru njegov unutarnji mir. Netko bi se na njegovom mjestu sklupčao u ostavi i s palcem u ustima među teglicama krastavaca i ajvara čekao da prođe opasnost, ali ne i Arsene Wenger. Ne, on je imao svoje sigurno mjesto.

Zatvorenih je očiju stajao u plićaku i stopala ukopanih u topao pijesak duboko udisao slani zrak. Sitni su se valovi razbijali o obližnje stijene i skladali najljepšu glazbu za njegove uši, a on je čvrsto u rukama stezao golemi srebrni trofej.

Poput slijepe osobe koja uživa u ljubavnom romanu, vrhovima prstiju zaljubljeno je milovao obrise lavlje figure s nogometnom loptom i tko zna kako bi dugo trajao taj zavodnički ples s metalnom posudom da ga nije prekinuo poznati dječji glas.

"Tata, tata, vidi što smo napravili", cvrkutao je crnokosi dječak kojemu nije moglo biti više od 24 godine. Arsene je otvorio oči i pogledao oko sebe; tek nekoliko koraka dalje u pijesku su se igrali Cesc i Samir. Ponovno se nasmiješio.

Ne ispuštajući srebrni trofej iz ruku, niti osmijeh s lica, došetao je do mjesta gdje su dvojica kreativnih dječaka već neko vrijeme radili na svom pješčanom projektu. Uvijek su ga iznova impresionirale njihove ideje i u njima je istinski uživao.

Ovaj put, međutim, ostao je šokiran.

"Što… što ste to…", uspio je prozboriti Arsene Wenger, ledenog pogleda u kojeg se uvukao strah.

"Zar ne vidiš, tata? Ja sam napravio grb Barcelone, a Samir…", počeo je Cesc.

"… a ja grb Manchester Cityja, moram još samo dodati one zvijezde gore", dovršio je Samir.

Arseneovo sigurno mjesto odjednom je postalo tijesno i hladno. Mediteranski je povjetarac ustupio mjesto ledenom sjevercu, a sunce se skrilo iza tamnih oblaka. "Ostao je jedino šum valova", pomislio je Arsene i pogledao prema pučini, gdje se velikom brzinom prema obali kotrljala golema šumeća planina.

"Djeco, volim vas…", uspio je šapnuti Arsene samo trenutak prije nego što ga je progutala vodena neman.

...

"Zemlja zove gospodina Wengera. Gospodine Wenger, opet ste odlutali", zborio je policijski istražitelj držeći u rukama čašu čiji je sadržaj upravo pljusnuo o začuđeno lice Arsenea Wengera. Polako je gubio strpljenje.

"Gdje sam i što radim ovdje? Što ste mi učinili s djecom? Cesc? Samir? Nemojte ići, imamo ljepši grb", buncao je Wenger brišući lice rukavom.

"Kao što sam rekao prije nego ste ponovno odlutali, ovdje smo zbog nereda u Londonu", uzvratio je ispitivač izrazom lica koji je dao naslutiti kako istu priču ponavlja već treći ili četvrti put.

"Neredi? Ah, da. Gledao sam na televiziji, kakav užas. Kakvi su to ljudi", upitao je retorički Wenger, njegove oči dva sitna procijepa, još uvijek nenaviknuta na jako fluorescentno svjetlo.

"Gospodine Wenger, i vi ste u njima sudjelovali, zato ste i ovdje u mom društvu. Ja sam istražitelj Scotland Yarda...", zaustio je još uvijek iznenađujuće strpljivi čuvar zakona.

"Sudjelovao? Moi? C'est impossible!", branio se Arsene i krenuo u protunapad. "Ne možete samo tako uhićivati ljude, ja sam francuski državljanin, ovo je diplomatski incident!"

"Uvjeravam vas da smo izvijestili vašeg veleposlanika, a sada me saslušajte. U ranim jutarnjim satima policijska ophodnja zatekla vas je kako spavate na klupi u Hyde Parku, ogrnuti tek Arsenalovom zastavom. Pored vas bila je otuđena imovina: trofej koji se dodjeljuje prvaku Premier lige", upitnim pogledom istražitelj je preko naočala pogledao Wengera, koji je šutke gledao u pod.

"Svjedoci tvrde da ste prethodne večeri iskoristili ulične nerede, razbili staklo na ulaznim vratima sjedišta Premier lige i nekoliko minuta kasnije izašli držeći u rukama spomenuti trofej. Očevici dalje tvrde da ste pritom…", usporio je na tren i kažiprstom pratio riječi po papiru. "... da ste pritom na sav glas pjevali 'Campeones, campeones, ole, ole, ole'."

Wenger više nije mogao izdržati, briznuo je u plač i sakrio lice među svoje dlanove. "Vi ne znate kako mi je teško", procijedio je kroz suze.

"Gospodine Wenger, znam. Zato smo i ovdje. Slušajte me pozorno, ja sam navijač Arsenala i spreman sam sve ovo pospremiti pod tepih kao da se nikada nije dogodilo, ali pod jednim uvjetom", glas istražitelja pretvorio se u šapat. Wenger mu je uputio nepovjerljivi pogled.

"Ignorirat ćemo čak i to da ste džepnim nožićem na popis pobjednika na trofeju urezali '2012 Arsenal FC', no morate mi obećati da ćete u sljedećih petnaest dana sjesti na telefon i napokon dovesti konkretna pojačanja", dotad kameno istražiteljevo lice napokon je razbio pokušaj osmijeha. "Što kažete, jesmo li se dogovorili?"

Wenger se uspravio u stolici, s lica obrisao suze i očistio grlo. "Ali, mi smo već sada zaista jaki…", zaustio je reći, kada ga je u pola rečenice prekinuo prasak. Istražitelj je opalio šakom po stolu, demonstrativno ustao i okrenuo se prema zidu kojim je dominirala velika staklena površina.

"Dečki, predajem se, ovo je izgubljen slučaj, vodite ga u pritvor", odbrusio je kolegama s onu stranu ogledala, pokupio svoje stvari i izašao iz prostorije.

Dobrodošli u Premier ligu

Dame i gospodo, vjerni prijatelji engleske Premier lige, najboljeg nogometnog natjecanja na jedinom planetu kojeg nam je Bog povjerio na uništavanje, dobrodošli u novu sezonu. Nadam se da ste (pre)dugačku ljetnu pauzu potrošili na što više sunca i roštilja, a što manje matematike, te da spremni, odmorni i punoga želuca dočekujete desetak mjeseci čiste nogometne nirvane.

Posebnu dobrodošlicu želim onima koji se prvi put susreću s Engleskim pacijentom i još uvijek se nisu oporavili od uvodne priče, čija je podudarnost sa stvarnim likovima i događajima posve namjerna. Svima vama dobronamjerni savjet: sve što pročitate uzmite sa zrnom soli, papra ili kakvog drugog omiljenog vam začina. Bit će lakše i vama, ali i vašem uskoro omiljenom autoru.

Iskrenu dobrodošlicu želim i nogometašima Queens Park Rangersa i Swanseaja, koji su već u uvodnom kolu popili po četiri pogotka i shvatili da Premiership ne mari za heroje ulice. Ovdje opstaju samo najjači, najuporniji i najizdržljiviji, te oni koji do kraja sezone uspiju nagomilati najmanje 40 bodova.

Što prije to shvati i menadžer Rangersa Neil Warnock, bit će lakše i njemu i frustriranim navijačima. Warnock je, naime, uoči sezone kazao kako igrači koji su drugoligaškim naslovom prvaka izborili promociju zaslužuju priliku i u Premiershipu. Nakon ogleda s Boltonom možda se i predomisli...

"Nevjerojatna i nestvarna je količina naguravanja i povlačenja u kaznenom prostoru, Stoke City je pomaknuo granice i možda je sucima potrebna dodatna pomoć. Možda nam treba više pomoćnih sudaca, možda može pomoći i četvrti sudac", zborio je Andre Villas-Boas nakon debija u Premier ligi iz kojega je uspio izvući tek bod.

Dorothy, možda ovo više nije Kansas, dodao bi potpisnik ovih redaka i poželio srdačnu dobrodošlicu najmlađem treneru u povijesti Premier lige i 12. strategu Chelseaja od osnutka Premier lige, koji će pokušati zadovoljiti apetite Romana Abramoviča i dočekati obnovu ugovora.

Simpatičnog su 33-godišnjeg Portugalca britanskih korijena, koji nikada nije igrao profesionalni nogomet, klupski vodiči vjerojatno dobro upoznali s Londonom, od Tower Bridgea do Stamford Bridgea, no pojedine lekcije o engleskom nogometu očito su ostale neobrađene. Nepoznat netko zaboravio je Villas-Boasa upoznati s nogometnom romantikom Stoke Cityja, no ima vremena – naučit će.

Još više vremena za učenje ostalo je 13 godina mlađem vrataru Manchester Uniteda Davidu de Gei, koji je u prve dvije utakmice u dresu aktualnog prvaka počinio gotovo jednak broj pogrešaka kao Edwin van der Sar u cijeloj karijeri na Old Traffordu.

Slabašan nastup u Community Shieldu i slabe reakcije kod oba pogotka Manchester Cityja dodatno je začinio neuvjerljivim nastupom na Hawthornsu, gdje je primio smiješan pogodak, a dobrodošlicu u peterce Premier lige domaći su mu nogometaši poželjeli batinama i naguravanjem.

Iz cijele priče De Gea može izvući dva pozitivna zaključka: upao je u momčad koja je barem zasad u stanju zabiti više nego što on može primiti i može biti sretan što već u prvom kolu na svom nejakom tijelu nije osjetio laktove Roberta Hutha, Ryana Shawcrossa, Kenwynea Jonesa i ostalih romantika iz Stoke Cityja.

Kad je već o romanticima riječ, nikako ne treba zaboraviti jednog od najistaknutijih mirotvoraca i čovjekoljubaca Premier lige, veznjaka Newcastlea Joeyja Bartona, koji je u naše ime poželio iskrenu dobrodošlicu Arsenalovom napadaču Gervinhu i drugu sezonu zaredom svojim šarmom natjerao jednog igrača Topnika da od glavnog suca zatraži crveni karton.

"Mrzim igrače koji padaju kao pokošeni kako bi prevarili suce, kao da im ionako nije težak posao", ispalio je Barton, izbrisavši iz sjećanja trenutak kasnije, u kojem je teatralno pao kako bi pred sucem ostavio dojam primanja snažnog udarca od strane nejakog napadača s Obale Bjelokosti, kojemu ni danas nije jasno s kim je imao posla.

Kao što su turistički vodiči zaboravili Villas-Boasa upoznati sa znamenitostima Stoke-on-Trenta, tako su i sirotom Gervinhu zaboravili spomenuti lik i djelo Joeyja Bartona, čovjeka koji je ne tako davno u nedostatku pepeljare ugasio cigaretu na oku svog suigrača Jamieja Tandyja, a nedugo zatim i automobilom naletio na pješaka i polomio mu noge.

Vodiči su zaboravili spomenuti i slučaj kada se uspio potući s 15-godišnjim navijačem Evertona, ili pak skinuti donji dio dresa i navijačima istoga kluba pokazati stražnjicu, a zaboravili su Tour de Barton dovršiti vrhuncem njegova humanitarnog rada, brutalnim napadom na suigrača Ousmana Daba, te višemjesečnom zatvorskom kaznom.

Osim Gervinhu, De Gei, Villas-Boasu, Swanseaju, Queens Park Rangersu i kostolomcima iz Stoke Cityja, dobrodošlicu želim i trećem novom prvoligašu Norwichu, za šalu uvijek spremnom menadžeru Wolverhamptona Micku McCarthyju, obnovljenom rivalstvu Alexa Fergusona i Kennyja Dalglisha, Luki Modriću, Niki Kranjčaru, Vedranu Ćorluki i Ivanu Klasniću, novom pravilu koje klubove i menadžere ne kažnjava ako na travnjak pošalju oslabljenu ili kombiniranu momčad, navijačima svih generacija na tribinama koji neumorno pune stadione iz tjedna u tjedan, neumornim britanskim tabloidima bez čijih izmišljenih priča hrvatski portali i dnevnici ne bi imali o čemu pisati i od koga prepisati, te svim vlasnicima klubova koji imaju dovoljno zdrave pameti da trenere ne mijenjaju nakon dva prosječna rezultata.

Sudačka nadoknada

Bez obzira je li vam ljeto prošlo u radnoj atmosferi ili ste na nekoliko tjedana zaronili u hrvatsko podmorje kako bi se skrili od svakodnevice, sav vam je trud bio uzaludan. Sagu o transferu Luke Modrića niste mogli izbjeći niti na Marsu, a sigurno vas neće ohrabriti činjenica da ona još uvijek nije završena.

Savjestan kakav već jesam, i tijekom ljeta pokušavam ostati informiran o nogometnim temama koje život (ne) znače, pa sam svom prijatelju Googleu još u svibnju povjerio odgovoran zadatak. Ni slutio nisam da ću "okidačem", koji me trebao izvijestiti o svakom tekstu u kojem se spominje naš sumanuto precijenjeni veznjak, uzrokovati incident.

Od Googlea sam, naime, dobio ljubazno pismo u kojemu navode kako trenutni serverski i energetski resursi kojima raspolaže zapadna američka obala nisu dovoljni da se uz isporuku moje dnevne doze Luke Modrića tamošnjem stanovništvu istovremeno osigura i redovna opskrba električnom energijom.

Suočeni s redukcijama struje i multimilijunskim gubicima kockarskog raja u Las Vegasu, nakon višednevnog sastančenja Googleova uprava ipak je odlučila isključiti mene, uz dobronamjeran savjet da umjesto vijesti o Modriću počnem pratiti one o Lady Gagi, uz dodatak "kao i sav normalan svijet".

Usprkos nevjerojatnoj količini (dez)informacija o Luki Modriću koje su mi svakodnevno punile poštanski sandučić, nova je sezona na kraju počela bez hrvatskog veznjaka jer je zbog londonskih nereda susret Tottenhama i Evertona odgođen za neke bolje dane.

Neigranje hrvatske trojke o kojoj se najviše priča iskoristio je Hrvat u redovima Boltona o kojemu se puno manje priča i koji je ovo ljeto odlučio potrošiti na trud, rad i muku, zbog čega je na kraju nagrađen mjestom u početnoj postavi. I ne samo to, Ivan Klasnić već na početku sezone svom je menadžeru Owenu Coyleu, kojemu po količini skakutanja, mahanja i mikromenedžmenta uz aut liniju s pravom dajem nadimak Kruno Jurčić, dao slatke muke i uknjižio pogodak i asistenciju.

Odgođenu utakmicu Tottenhama i Evertona osim Klasnića na svoj je način iskoristio i Phil Neville, pa iznenadni neradni proveo sa svojim potomkom, ali i ocem nevjerojatnog imena Neville Neville, te uživo pogledao utakmicu između West Bromwich Albiona i Manchester Uniteda.

Slika 2 od 2.

U cijeloj priči ne bi bilo ničega vrijednog spomena da Neville, inače kapetan Evertona, umjesto lože nije odabrao tribinu namijenjenu gostujućim, Unitedovim navijačima, natjeravši me na pomisao kako bi sličan potez nekoga od kapetana hrvatskih prvoligaša već gore spomenutoj i besmislica željnoj hrvatskoj medijskoj mašineriji dao materijala za barem tjedan dana mahnitog preuveličavanja.

Bez ikakvog pak preuveličavanja valja spomenuti i da je Sunderland – momčad koja po sastavu i povezanosti s engleskim prvakom neodoljivo podsjeća na englesku inačicu Lokomotive – na Anfieldu zasluženo osvojio bod, premda je cijelo jedno poluvrijeme proveo u podređenom položaju braneći se svim sredstvima od Liverpoolove ofenzive.

Najzaslužniji za bod koji je sigurno razočarao brojne poklonike Redsa bio je debitant u redovima Lokom... Sunderlanda Sebastian Larsson, kojemu ovom prilikom dodjeljujem priznanje za najljepši pogodak kola.

Larsson je odnio nagradu pred nosom Sergija Aguera i njegovog sjajnog pogotka protiv Swanseaja, isključivo zbog umjetničkog dojma i koeficijenta težine. To dakako ne znači da ne treba istaknuti i Aguerovu fantastičnu bombu kojom je već otplatio jednu malu ratu svoje visoke cijene.

Ni prvo kolo Premiershipa nije moglo proći bez razbijenih noseva, arkada, ali i ozbiljnijih ozljeda, pa je Adrian Lopez izgledao kao da je spašavao vojnika Ryana, a ne sa svojim Wiganom lovio bodove u ogledu s Norwichem.

Slika 3 od 3.

Kako se iz priložene slike vidi da je riječ o previše ozbiljnoj temi, liječnici Wolverhamptona potrudili su se naći joj vedriju stranu. Sanacija ozljede glave Kevina Doylea ubrusom iz McDonald'sa teško bi se mogla naći u udžbenicima prve pomoći.

Slika 1 od 1.

Riječ po riječ, došli smo i do kraja prvog ovosezonskog izdanja Engleskog pacijenta, ostavljam vas uz živopisne reakcije Chelseajeva menadžera Andrea Villas-Boasa, koji uz svu silnu želju ipak nije dočekao prvi prvenstveni pogodak svoje momčadi.

Čitamo se za tjedan dana, a dotad trk na Facebook stranicu Engleskog pacijenta, tamo se skrivamo između utakmica.

Premier liga

1Liverpool 612:2+1015
2Manchester City 614:6+814
3Arsenal 612:5+714
4Chelsea 615:7+813
5Aston Villa 510:7+312
6Fulham 68:5+311
7Newcastle 68:7+111
8Brighton & Hove 610:8+29
9Nottingham Forest 66:5+19
10Tottenham 59:5+47
11Manchester United 55:507
12Brentford 68:10-27
13Bournemouth 55:8-35
14West Ham  66:10-45
15Everton 67:15-84
16Leicester City 68:12-43
17Crystal Palace 65:9-43
18Ipswich 53:8-53
19Southampton 52:9-71
20Wolverhampton 66:16-101

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Premier liga

1Liverpool 612:2+1015
2Manchester City 614:6+814
3Arsenal 612:5+714
4Chelsea 615:7+813
5Aston Villa 510:7+312
6Fulham 68:5+311
7Newcastle 68:7+111
8Brighton & Hove 610:8+29
9Nottingham Forest 66:5+19
10Tottenham 59:5+47
11Manchester United 55:507
12Brentford 68:10-27
13Bournemouth 55:8-35
14West Ham  66:10-45
15Everton 67:15-84
16Leicester City 68:12-43
17Crystal Palace 65:9-43
18Ipswich 53:8-53
19Southampton 52:9-71
20Wolverhampton 66:16-101

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • Obrisan korisnik06.09.2011. u 14:31
    odlično!smijeh do suza!!!
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik22.08.2011. u 15:34
    A da su ovu kolumnu pažljivie pročitali valjda bi uočili odlomak upućen DeGeinim golmanskim vještinama. A da čitaju straije kolumne pročitali bi još koji biser o Garyju Nevilleu, Bože što mi je sad žao što je otišao u mirovinu...
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik17.08.2011. u 18:10
    a vidi Wengera :O
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik17.08.2011. u 16:27
    e napokon smo i tebe Marine docekali preduga je pauza bila sad se puno lakse dise svaka cast za text uvodni dio je dobar do bolaWelcome back Marine!
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik17.08.2011. u 15:37
    Hahhaa jesan se nasmija odlican tekst :)
    Obrisan korisnik