Neboderi, ptice selice i (sto)Per Mertesacker

Ali kako, pitat ćete, pa ni listovi još uvijek nisu žuti! Eno ih po parkovima, zubima se tvrdoglavo drže za grane i mjerkaju rivale sa susjednoga drva, nastojeći biti posljednji koji će slobodnim padom poljubiti tvrdo tlo.

Samo je pitanje dana, prijatelji moji, kada će miris kestena na svakom ćošku vašega grada podsjetiti na neminovnost smjene godišnjih doba, a želite li potvrdu da je jesen zaista tu i da jedva čeka propuhati nam kosti i smočiti kožu, dovoljno je baciti makar kratak pogled na uvelo lice Luke Modrića.

Prije dva tjedna, kada smo se posljednji put našli na ovom istom mjestu i obećali si vjernost do današnjeg čvenka, vrata prijelaznog roka drsko su se zatvorila pred nosom našeg reprezentativca, označivši konac sapunice koja je opasno prijetila popularnosti sabranih djela Jelene Veljače, ali i početak Modrićeve depresije koja će jenjati približavanjem siječanjskog prijelaznog roka.

Posljednji dan europske nogometne tržnice poklopio se s datumom izlaska kolumne, a kako su se nogometaši, barem oni dovoljno dobri, potom razbježali Starim kontinentom kako bi uz ruku na srcu i pogled na barjak revali nacionalnu himnu, prilike da sjednemo i popričamo kao ljudi nije ni bilo.

Sada, kad smo se ponovno okupili u respektabilnom broju, vrijeme je za podvlačenje crte, plaćanje PDV-a i pogled na najzanimljivije promjene u vlasničkim papirima igrača, a kako je već odigrano i četvrto kolo, ocijenit ćemo kako su se nova lica (ne nužno i pojačanja, zar ne, Bendtneru?) snašla u novim odorama.

(Sto)Per Mertesacker

Zapravo, najviše koristi od dvotjedne pauze imao je Arsene Wenger, koji se nakon debakla na Old Traffordu pomirio s činjenicom da će svoje zagrobne dane provesti pirjajući se u paklu.

"U mom poslu patnja je očekivana i zato jednoga dana, kada odem u pakao, bit će mi manje bolno nego vama jer ja sam navikao na patnju", ispalio je strateg Topnika novinarima, nakon što je posljednjeg dana kolovoza uobičajenu ulogu prodavača zamijenio nekarakterističnom rolom kupca.

S lisnicom punom raznobojnih novčanica okretao se oko sebe i svako malo povlačio prolaznike za rukav uz pitanja poput "zar su svi stoperi rasprodani" ili "ima li napadača na sniženju". Do kraja dana, omamljen potrošačkom groznicom istresao je tridesetak milijuna funti i svoj obrambeni i vezni red pojačao petoricom pridošlica, ukravši Evertonu i Mikela Artetu, ako zbog ničeg drugoga, onda zato što pod određenim kutom rasvjete izgledom podsjeća na Cesca Fabregasa.

Subotnje poslijepodne na Emiratesu bilo je stoga prava prilika da prinove pokažu što znaju i opravdaju barem dio milijuna stečenih rasprodajom svega što u Arsenalu vrijedi, te isplaćenih za njihove usluge. Protivnik je bio po mjeri. Kada u prethodnoj utakmici primite osam pogodaka, tada vam je zadovoljstvo ugostiti momčad koja, barem prema dosadašnjem učinku, namjerava osigurati opstanak tako što cijele sezone neće postići niti jedan.

Swansea ni ovaj put nije zatresao mrežu, ali ne bi ni Arsenal da do subote fantastični vratar Labudova Michel Vorm nije odlučio pokloniti loptu Andreju Aršavinu i usput odgovoriti na najpopularnije pitanje iz prethodna tri kola: "Pa kako tako dobar vratar nije u nekom boljem klubu?" Eto kako.

Što se gore spomenutih novaka tiče, o Andreu Santosu i Chu Young Parku znamo tek da znaju pristojno sjediti na klupi i mirno odgledati utakmicu do kraja, dok je Yossi Benayoun imao premalo vremena za ostavljanje značajnijeg utiska, no o njemu ionako sve znamo.

S druge strane, Mikel Arteta već je u početnim minutama pokazao da bi igri Topnika mogao dati toliko potreban okus i miris, premda je već u godinama u kojima bi ga Wenger iz prethodnih sezona već odavno metlom potjerao iz svlačionice. Znao je povući loptu, podvaliti je iza leđa obrambenih igrača i svakako će u značajnoj mjeri popuniti prazninu nastalu odlaskom Nasrija i Fabregasa.

(Sto)Per Mertesacker je pak donio potrebno iskustvo i sigurnost za kojim je vapio Arsenalov obrambeni red, ali iskazao i određene slabosti, ponajprije u manjku brzine i ponekoj zakašnjeloj reakciji. Za njega, međutim, ne bi trebalo biti straha, Mertesacker je prekaljeni profesionalac i znat će se prilagoditi novom nogometnom podneblju, nisu ga bez veze 76 puta pozvali u nacionalni dres.

Osim toga, je li itko ikad kupio nešto njemačko, a da nije radilo kako treba?

Svijet za sebe

Ne znam je li Roberto Mancini zaboravio PIN bankovnog računa ili je bio posve zadovoljan činjenicom da je prethodnih tjedana na pojačanja istresao gotovo 80 milijuna funti, no Manchester City posljednjeg dana prijelaznog roka nije potrošio niti funtu.

Poveo se Mancini primjerom Alexa Fergusona, za kojega je prijelazni rok završio još u lipnju i koji me manjkom aktivnosti iz godine u godinu iznova tjera da se posljednjeg dana kolovoza osjećam poput jedinog djeteta u razredu koje ne može dobiti nove "najkice".

Dok su ostali kupovali i slagali posljednje kockice, City i United konsolidirali su redove i proteklog vikenda priredili još jednu zajedničku prezentaciju moći, poigravši se sa svojim protivnicima uz impresivan stopostotni učinak. Dojam je da su se i jedni i drugi savršeno posložili te u zajedničku svijest poput Borga asimilirali sve prinove, pa im slijedom toga do posljednjeg kola stručnjaci prognoziraju mrtvu trku, uz tek marginalnu prednost aktualnom prvaku zbog već tisuću puta opjevanog Alexa Fergusona.

Proteklog vikenda prvi je na pozornicu opet stupio City, u čijim su se redovima već posve udomaćili Samir Nasri i Sergio Aguero, strijelac već šest pogodaka ove sezone. Kako bi nam zorno predočio o kakvom se pojačanju radi, Aguero je hat-trickom pregazio Wigan i posve zasjenio donedavnog kapetana Carlosa Teveza, koji je usput uspio promašiti i jedanaesterac.

Osim Aguera i Nasrija, City je doveo i Gaela Clichyja, te Stefana Savića i Costela Pantimilimona, ali posve neočekivano i Owena Hargreavesa, o čijoj ulozi u ovakvoj Cityjevoj momčadi možemo samo nagađati. S obzirom na vrijeme koje provodi u klupskoj ambulanti, nameće se pomisao da će liječnička ekipa Cityja na njemu testirati cjepiva i potencijalne terapijske metode, a ne vidim razloga zašto ne bi degustirao i energetske obroke.

Kao i dva tjedna ranije, uvjerljivom pobjedom u ranijem terminu City je preuzeo vrh i bacio proverbijalnu rukavicu u lice svom gradskom rivalu, u kojem su se poput bubrega u loju pak smjestili Ashley Young i Phil Jones i već nakon nekoliko kola odaju dojam kao da su rođeni na travnjaku Old Trafforda.

Čak se i David de Gea sve bolje osjeća među vratnicama svog novog kluba, pa je prvi put utakmicu završio bez primljena pogotka i bez kiksa koji zahtijeva poseban video, dok ih je United zahvaljujući Wayneu Rooneyju i Javieru Hernandezu, ali i sjajnoj roli spomenutog Jonesa postigao čak pet i još jednom prestigao svog susjeda zahvaljujući gol razlici.

United je usput srušio i rekord po broju postignutih pogodaka u prva četiri kola. Uz veliku pomoć Arsenala postigao ih je čak 18, dok su gradski rivali iz Manchestera zajedničkim snagama u dosadašnjem tijeku sezone protivnicima utrpali 33 od ukupno 91 postignutog gola, što je 36 posto svih ovosezonskih pogodaka u Premier ligi.

Zaista impresivna statistika dvaju mančesterskih klubova ostavlja još jači dojam uzmemo li u obzir lakoću kojom se poigravaju sa svojim protivnicima i način na koji su svoje sastave pojačali bez ikakve potrebe za prijelaznim razdobljem. Radi li se zaista o zastrašujućoj razlici u kvaliteti od ostatka lige ili početnom elanu kakvog je, ne zaboravimo, prošle sezone prezentirao Chelsea, pokazat će ostatak (pre)dugačke sezone.

Da dobro raspoloženje na Etihadu ipak ne potraje predugo pobrinuli su se menadžer Roberto Mancini i izvrši direktor kluba Garry Cook. Dok je Mancini načas zaboravio da je Talijan, pa je u izjavi nakon utakmice osuo drvlje i kamenje po svojim igračima jer su u prvom poluvremenu od 15 prilika iskoristili tek jednu, Cook je respektabilnom nizu gafova dodao još jedan te bio prisiljen podnijeti ostavku na jedno od najpoželjnijih radnih mjesta u nogometu, barem što se financijske sigurnosti tiče, postavši time ujedno i najznačajniji odlazak iz kluba u ovom prijelaznom roku.

E-mail u kojem se ismijava teškoj bolesti majke i menadžerice Neduma Onuohe na samo njemu poznat način Cook je uspio poslati upravo gospođi Onuoha, umjesto Cityjevom sportskom direktoru Brianu Marwoodu nakon čega se, kako je to već uobičajeno, branio popularnom tvrdnjom da mu je elektronička pošta hakirana.

City je osnovao krizni stožer i utvrdio da optužbe imaju temelja, nakon čega je Cooku preostalo pokajati se i oprostiti s klubom. Navijačima neće posebno nedostajati jer mu ionako nisu oprostili što je u studenom 2009. godine usred velike klupske svečanosti legendi Manchester Cityja Uweu Rosleru poželio dobrodošlicu u - "kuću slavnih Manchester Uniteda".

Kad ne može Modrić, dobar je i...

... Juan Mata, rekao je Andre Villas-Boas i u redove plavog viceprvaka dovukao španjolskog veznjaka, koji mu se još u svom debiju odužio prvim premierligaškim pogotkom i pokazao kako mu ne treba proces aklimatizacije. Pitat ćemo ga kad počnu vječne londonske kiše.

Kada je pak definitivno postalo jasno da od dolaska hrvatskog reprezentativca neće biti ništa, Chelseajev strateg u posljednjim je satima kolovoza odškrinuo vrata Anfielda i šarmirao Raula Meirelesa, u čemu mu je uvelike pomogla činjenica da govore isti jezik.

Zaljubljen u Villas-Boasa, s crtežima prošaranog tijela Meireles je skinuo crveni dres i navukao onaj londonskih plavih i već u prvom susretu zaigrao od početka, što je jasan znak kako je ljubav obostrana. To se pak ne može reći za Fernanda Torresa, koji je i uz izostanak Didiera Drogbe ovaj put ostao sjediti na klupi, što bi pak moglo imati veze sa Španjolčevom navodnom izjavom da je razlog što Chelsea još uvijek ne igra kako treba to što su mu suigrači stari, a momčad igra presporo.

Od svih izgovora, Torres je smislio onaj o izgubljenima u prijevodu, te ustvrdio kako su smutljivci, mutikaše i prodane duše krivo prevele njegove riječi, dok Villas-Boas tvrdi kako ga je iz momčadi izostavio isključivo zbog rotacije te čini sve kako bi došao do izvorne snimke intervjua i vlastitim se ušima uvjerio da je tomu tako. Poznajući engleske tabloide i njihovu sposobnost kreacije priče tamo gdje je nema, ne bih se začudio da je Torres izjavio kako su mu suigrači stari prijatelji, te da mu presporo prolaze trenuci kada nije s njima.

Bilo kako bilo, uz novog menadžera i solidnu količinu novih igrača, među kojima valja spomenuti Romelua Lukakua, Ulisesa Davilu, Oriola Romeua i Lucasa Piazona, u čije se mogućnosti tek trebamo uvjeriti, dojam je da Chelsea polako ulazi u rutinu, premda i dalje ne rješava svoje utakmice na način na koji bi najvjerniji simpatizeri to priželjkivali.

Bez obzira na to, za vodećim dvojcem Premier lige zaostaju tek pišljiva dva boda, a izravni će sudar s Manchester Unitedom sljedeće nedjelje ponuditi puno više odgovora o trenutnom odnosu snaga.

Slične bi odgovore u sljedećim kolima trebao ponuditi i Liverpool, koji je u završnici prijelaznog roka ostao bez već spomenutog "izdajnika" Meirelesa, ali je već otprije poznatim prinovama Jordanu Hendersonu, Stewartu Downingu, Charlieju Adamu i Joseu Enriqueu u posljednji tren pridružio i dva nova imena.

U redove Liverpoola stigao je i Suarezov sunarodnjak Sebastian Coates, a svoju drugu priliku na Anfieldu dobio je i povratnik Craig Bellamy, no ovaj put neće biti potrebe za golf palicama jer Johna Arnea Riisea odavno nema u Redsima. Što se minutaže tiče, Coates je nije dobio, a tek umjerenu količinu Kenny Dalglish dao je Bellamyju, no o njegovim kvalitetama i što točno može donijeti momčadi ne treba posebno govoriti. Zaista bi bila šteta da je još jednu sezonu potrošio na drugoligaškim travnjacima.

Radi li se o momčadi koja Redsima može vratiti staru slavu? Prerano je reći, a ni Liverpool si nije pomogao prvim ovosezonskim porazom od Stoke Cityja jer to su utakmice koje će morati dobivati želi li se umiješati u borbu za sam vrh.

Neboderi i ptice selice

Liverpoolu se ipak može oprostiti, jer gostovanje na Britanniji nije lako, posebno nakon dolaska nebeskog vladara Petera Croucha. Engleski neboder napokon je ostvario životni san i u posljednji tren realizirao transfer u momčad kojoj s obzirom na način igre travnjak nije niti potreban. Kako nogometna pravila između ostalog ipak uvjetuju i postojanje travnate površine, Crouch i preostale dvije prinove Wilson Palacios i Cameron Jerome neće uvijek moći prkositi gravitacijskoj sili, no za očekivati je da će se najviši napadač Premier lige u Stoke Cityju snaći poput ribe u vodi ili, još bolje, ptice u zraku.

Kad smo već kod ptica, red je spomenuti i togoansku pticu selicu Emmanuela Adebayora, koji se očito zakleo do kraja karijere promijeniti više klubova od Nicolasa Anelke. Adebayor je propustio jedinstvenu priliku istrčati na maksimirski stadion te je svlačionicu madridskog Reala zamijenio onom Tottenhama, kluba na čijim je mukama između ostalog i izgradio karijeru.

Naime, često kontroverzni Togoanac u 14 je prethodnih nastupa Spursima uspio utrpati čak 10 pogodaka, pa ga je Harry Redknapp vodeći se izrekom "bolje spriječiti nego liječiti" brže bolje dovukao na White Hart Lane. Sudeći po uvodnoj prezentaciji, 'Arry je pogodio jer Adebayor se već u svom debiju počeo iskupljivati za sve jade koje je priskrbio Spursima. Postigao je svoj prvijenac i ostale napadače Tottenhama poučio svrsi prostora omeđenog vratnicama i gredom te ukrašenog mrežom.

Spursi su iz drugoligaškog ponora dovukli i Scotta Parkera, koji će Modriću praviti društvo i u kriznim trenucima mu brisati suze, a svoj su prostor omeđen vratnicama i gredom te ukrašen mrežom pak zaštitili dovođenjem veterana Brada Friedela, koji bez obzira na poodmaklu dob vjerojatno i u alkoholiziranom stanju čini manje pogrešaka od Heurelha Gomesa.

Neobično prometno na tržnici igrača bilo je i u Sunderlandu, gdje su svoje utočište tijekom ljeta pronašla dvojica iskusnih stopera Manchester Uniteda, John O'Shea i Wes Brown, i ostali šokirani činjenicom da do njihova dolaska u Sunderlandu nije bilo uobičajeno igrati obranu te da će za manje novca morati obavljati više posla.

Na Brownu i O'Sheaju je da svoje iskustvo i hladnokrvnost prenesu i preostalim suigračima, dok će se za napadački dio posla pobrinuti najbolji napadač današnjice Nicklas Bendtner, koji se napokon riješio okova Emiratesa i sada će u punoj mjeri imati prilike pokazati što zna.

"Nadam se da ću sada u Sunderlandu imati prilike igrati nogomet svaki tjedan i pokazati svijetu što je dosad propustio", nije štedio na samouvjerenosti Bendtner, koji se ovoga puta odlučio potpuno osloniti na svoj neosporni i beskrajni golgeterski talent, pa neće pribjeći već isprobanom receptu s udvostručenjem broja kojeg nosi na leđima.

Ubojiti Danac dobit će još više prostora nakon vijesti da je Asamoah Gyan, rekordno pojačanje Sunderlanda iz prošle sezone i jedan od hit igrača prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva, odlučio promijeniti sredinu i potpuno razumljivo i nimalo začuđujuće otići na posudbu u kolijevku nogometa, Ujedinjene Arapske Emirate.

"Vrlo sam sretan što sam ovdje, Al-Ain je velik klub i ovo je velik izazov za mene. Od mene se puno očekuje, ali nisam pod pritiskom. Svi koji su me gledali na Svjetskom prvenstvu i u Sunderlandu znaju koliko sam sposoban", uvjeravao je Gyan samoga sebe po dolasku u nogometni dom umirovljenika.

Sudačka nadoknada

Nekoliko desetaka redaka ranije spomenuo sam kako je Sergio Aguero sa svoja tri pogotka zasjenio i Carlosa Teveza, donedavnog Cityjeva heroja i kapetana, čijim su se likom i djelom dičili najvjerniji simpatizeri kluba i njime oslikavali jumbo plakate.

Jamačno ste upoznati s podatkom da je Tevez tijekom ljeta svom silom htio napustiti Manchester i zaputiti se u južnije krajeve, a poruke koje je slao iz Argentine dale su naslutiti kako se u taj grad više neće vratiti ni kao turist.

U Manchester se na koncu ipak vratio, a ako ste se ikad pitali zašto Tevez iz njega pod svaku cijenu želi pobjeći, sljedeći video otkriva potresnu priču i strogo čuvanu tajnu. U Tevezovoj ulici naime nema ni struje, ni vode, ni asfaltiranih cesta, a lokalni se dužnosnici bave tek praznim obećanjima.

Uz nadu kako će se ove sezone ipak riješiti barem dio problema koji muče Teveza i njegovu majku, preselimo na trenutak ponovno na Britanniju, gdje je Liverpool u subotu izgubio od Stoke Cityja, ali ipak uspio srušiti jedan rekord. Redsi su od ovoga vikenda vlasnici rekorda u broju upućenih udaraca prema golu u 30 sekundi.

Za dodatnu porciju smijeha i nevjerice video pustite još jednom, ali ovoga puta obratite pozornost na frustrirajuće trenutke kroz koje prolazi Luis Suarez.

Da u nogometu nema samo smijeha, već i krvi, znoja i suza, dokazali su Junior Hoilett i Mark Schwarzer u susretu Fulhama i Blackburna. Sudar glavama obojica su, srećom, preživjeli premda je deblji kraj izvukao Hoilett i ne sjeća se kako je dospio u svlačionicu.

Nije Zdravko Mamić jedini klupski čelnik kojeg najvjerniji navijači ne podnose i žele naglavce izbaciti iz kluba. Slične probleme ima i predsjednik trećeligaša Bournemoutha Eddie Mitchell, čija odluka da proda nekoliko ključnih igrača nije pala na plodno tlo.

Mitchell se dodatno zamjerio navijačima kada im je poručio neka navijaju za Southampton, ako im se ne sviđa kako vodi klub, a još manje simpatičan postao im je nakon domaćeg poraza od Chesterfielda s 3:0, nakon kojeg je sukob između navijača i predsjednika dosegao novu razinu.

Iživciran reakcijom navijača Mitchell se uhvatio službenog razglasa i krenuo u verbalni obračun, te konkretno pozvao jednoga od njih da preskoči ogradu i popriča s njim oči u oči, na sveopći užas pripadnika osiguranja koji su ga pokušavali u tome spriječiti.

Zaista se nije teško naviknuti na dobro, zar ne, pa sigurno i ovaj put očekujete izbor najboljih pet pogodaka kola. Moram istaknuti da se strijelci ovoga tjedna nisu posebno istaknuli te je izbor u odnosu na prethodna dva izdanja bio nešto slabiji, no bez obzira na to prva su dva mjesta zauzeli pravi dragulji.

Već drugi put ove sezone ostavljam vas uz plesne majstorije Andrea Villas-Boasa, koji se i ovoga tjedna potrudio prilike svojih izabranika popratiti odgovarajućom koreografijom.