Ostavština Hajdukovog predsjednika: Tko je "naručio" Malešov otkaz?

Bila je to revolucionarna ideja. Odabrati predsjednika putem javnog natječaja. Nakon odstupanja Joška Svaguše, kojeg poljudske tribine nikad nisu prihvatile zbog bliskih veza s gradonačelnikom Željkom Kerumom i načina na koji je "ustoličen", snažan pritisak navijača rezultirao je idejom da se prvi čovjek Hajduka odabere putem javnog natječaja.

Ideja odlična, realizacija prilično šlampava, ali dobro - bilo je prvi put pa se moglo "progledati kroz prste". Nadzorni odbor odabrao je podgorskog poduzetnika sa zagrebačkom adresom Vjekoslava Hrabara za novog prvog čovjeka Hajduka, no nakon što je ovaj postavio svoje uvjete koji su proglašeni pretjeranima, vlast u Hajduku gurnuta je u ruke nepoznatog, ali jeftinijeg, 32-godišnjeg bankara Hrvoja Maleša.

Proturječnosti i nejasnoće tog prvog javnog natječaja Maleša su ostavile bez prilično uobičajene i logične mogućnosti da odabere svoj tim suradnika s kojima će krenuti u "boj za novi Hajduk". Isti taj natječaj kao "desnu i lijevu" ruku nametnuo mu je Pavla Cicarellija i Mila Nižetića, a već od ranih dana bilo jasno da "to nije to". Malešove ideje nisu se baš često poklapale s onima prvih suradnika.

Maleš je u Hajduk stigao s iznimno ambicioznim poslovnim planom, koji je bio "melem za uši" svakoga tko Hajduk voli i od njega nema osobnog interesa, osim naramka emocija. "Hajduka pretvoriti u poslovnu organizaciju koja će proizvoditi novac i rezultat" najavljivao je Maleš, uz dodatak kako će krenuti od "racionalizacije" (čitaj: otpuštanja) golemog Hajdukovog "potrošnog aparata". Kako igračkog, tako i administrativnog.

O, kako li se samo prevario.

U taj "osinjak" u kojemu se skriva brojno leglo uhljebljenih neradnika, zaštićenih "sinova, štićenika, političkih istomišljenika i prijatelja obitelji" nije se usudio dirnuti ni jedan Malešov prethodnik. A svi su dolazili s puno jačim "zaleđem", političkim ili poslovnim, od "zelenog i neiskusnog" Kaštelanina. Toliko se godina unutar i oko Hajduka gomilao taj mulj "pijavica", da bi ga jedan "padobranac" poput Maleša mogao iščistiti u nekoliko mjeseci svog mandata.

Zbog tog nakupljenog "mulja" se i brojni kvalitetni i dobri ljudi unutar Hajdukove organizacije često moraju crveniti i sami gubeći volju za radom znajući da "onaj tamo" ne radi ništa, a ima još veću plaću.

Prčkanje po toj "močvari", uvođenje kontrole i evaluacije rada i odrađenih zadataka unutar čitave organizacije, kako sportske, tako i poslovne, pokušaj ustrojavanja Hajduka kao tvrtke u kojoj će se funkcionirati i o(p)stajati isključivo na temelju opipljivog doprinosa i rada - mnogi smatraju jednim od razloga zbog kojih je Hrvoje Maleš bio prisiljen odstupiti.

To odstupanje je posebna priča. Na sjednici Gradskog vijeća na kojoj se trebala odobriti garancija za 60 milijuna kuna kredita koje bi Hajduk spasile od financijskog kraha, HDZ je svoju potporu davanju jamstva uvjetovao Malešovim odstupanjem. S obzirom da nitko nije "popušio" šturo "objašnjenje" kako "ne žele da novcem raspolaže uprava koja je dovela klub u ovakvu situaciju", jer Hrvoje Maleš nije stvorio dugove zbog kojih je Hajduk tražio kredit, iza tog političkog pritiska u kuloarima su se počela nizati brojna pitanja.

Je li Maleš dosadio nekome od politički zaštićenih "uhljeba" koji se osjetio ugroženim? Ima li cijela priča ikakve veze s komentarima koje su na Malešovu adresu slali neki koji su se osjetili ugroženi njegovim "uskočkim" potezima? "Bit će zanimljivo vidjeti kako će se odvijati životni put osobe koja je sve ovo pokrenula", i danas "zvoni" izjava iz tabora onih koje je Malešovo prokazivanje smjestilo na optuženičku klupu.

U društvu opterećenom paranojom, ali i groznom realnošću u kojoj iz dana u dan na površinu izlaze prijevare i kriminal u kojima glavne uloge imaju "ugledni" političari ili gospodarstvenici, nije nimalo čudno što su se na ulici pojavile brojne teorije s radnim naslovom "Tko je naručio Malešov otkaz?" "Noga u guzicu" koju je "utiho" dobio od politike zapravo najbolje svjedoči tome koliko političke elite u ovoj zemlji cijene ljude koji su zbog pravde i građanske hrabrosti spremni staviti na kocku sve najvrjednije što imaju. Mir svoje obitelji. Hrvoje Maleš zbog svoje građanske hrabrosti još uvijek živi u pratnji zaštitara i vjerojatno će još dugo vremena živjeti.

To u ovom društvu, očito je, ne znači ništa.

Hrvoje Maleš u Hajduk je uletio srcem i napravio nekoliko ozbiljnih "grešaka u koracima" na početku mandata. U vremenu kad je mislio kako će svi shvatiti njegovu želju i njegovu volju i kad je mislio da je dovoljno pokazati veliku ljubav prema Hajduku. No, u Hajduku uvijek postoji barem deset "struja" i svaki predsjednik koji dođe uvijek ima devet protivničkih.

Maleš ih je imao svih deset, jer nije bio ničiji.

U ovih nešto više od godinu dana, Maleš je uglavnom izgledao kao "Pale sam na svijetu". Gurnut je na vjetrometinu da se sam bori s "unutarnjim i vanjskim neprijateljem", uz podsmjehivanje sa strane i čekanje bilo kakve prilike da ga se ocrni. A on, definitivno, nije bio spreman na sve što ga je dočekalo. Niti je znao u što ulazi.

Realno, Hrvoje Maleš u svoje 33 godine i bankarskim zaleđem ipak nije takva "njuška" koja je jednim pozivom mogla riješiti sve svoje i Hajdukove probleme. A tako su se u prošlim vrememenima "rješavali problemi". No, vremena su se promijenila, recesija je uzdrmala čitav svijet, novca više nema. Brojne tvrtke bore se za preživljavanje i ne pada im na pamet bacati milijune u "rupu bez dna", bez obzira koliko vam ta "rupa" bila bliska srcu. A ni politika više ne može "izdati nalog" da se "to riješi".

Maleš je stoga bio prisiljen krenuti drugim putem, putem reorganizacije poslovanja i ustrojavanja Hajduka na principima tržišta i "komercijalizacije" Hajdukovog branda. A taj posao je značajno dugoročniji i zahtjevniji od onoga kako je Hajduk dosad živio. Takav će sustav morati prihvatiti i svaki njegov nasljednik, jer vremena u kojima je "Bog hodao po zemlji" i za Hajduk, ali i za kompletan hrvatski sport barem u narednih desetak godina bit će davna povijest. Za svaku kunu trebat će se krvavo izboriti i stoput je prevrnuti kroz ruke prije nego što se potroši.

Hajduk je na tom polju u zadnjih desetak godina strahovito griješio. Rastrošnost i razbacivanje novcem bez ikakvog rezultatskog ili poslovnog uspjeha jednog je dana trebala doći na naplatu. I došla je u vrijeme kad je Hajduk dobio prvog "natječajnog" predsjednika, koji je u početku i sam napravio nekoliko "proračunskih" pogrešaka, od Inohe do Tomasova. Srećom, brzo je shvatio da tako neće ići.

Kamo sreće da je to shvatio i netko od njegovih prethodnika, možda bi Hajduk danas bio bar koji milijun manje u dugu. Jer koliko god u Hajduku bilo popularno za sve probleme uprijeti prstom prema Zdravku Mamiću, splitski klub su na rub provalije dovele vlastite, a ne Dinamove uprave. A taj "padobranac" Maleš je na onoj prošlogodišnjoj Skupštini HNS-a na koju je ušetao kao "heroj nacije", dobro osjetio kako mnogi u hrvatskom nogometu javno pljuju i tobože prozivaju Zdravka Mamića jer je to "popularno kod javnosti", a privatno ga ljube u oba obraza i vise o njegovim hlačama poput privjeska za ključeve.

Hrvoje Maleš s mjesta predsjednika Hajduka otići će tiho, puno tiše nego što je njegov jednogodišnji mandat izgledao. Povijest splitskog kluba neće ga u svoje ljetopise bilježiti kao najuspješnijeg, možda čak ni kao uspješnog predsjednika. Međutim, pojam "uspješnog predsjednika" prilično je "rastezljiv".

Mogli bismo tako listati kako je Branko Grgić uspješan predsjednik, jer je imao snažno političko zaleđe i "šefa svih šefova" na "brzinskom biranju". Mate Peroš je uspješan predsjednik jer je raspolagao ogromnim kapitalom namaknutim preoblikovanjem. Joško Svaguša je uspješan predsjednik jer mu se zalomio ulazak u Europsku ligu. Josip Grbić je uspješan predsjednik jer je vodio proslavu stotog rođendana kluba.

A Hrvoje Maleš je neuspješan predsjednik jer nije uspio poplaćati sve ono što su mu svi njegovi rastrošni prethodnici ostavili "u dotu". I što u godinu dana nije uspio Hajduk pretvoriti u Microsoft.

No, bez obzira što je u današnjem svijetu, nažalost, vrjednije biti uspješan nego pošten, Hrvoje Maleš i iz Hajdukovog "predsjedničkog ureda" i iz hrvatskog nogometa ima pravo otići uzdignute glave.