ovakav pristup utakmici možemo nazvati " Balkanski sindrom" ili lako ćemo, a poslije se žaliti na suđenje koje je bilo, u najmanju ruku, korektno jednakog kriterija za nas i za Ukrajince. Budimo iskreni: nismo ušli u utakmicu sa srcem, mislili smo da će protivnik "skinuti gaće" čim nas vidi i da je dovoljno pojaviti se na parketu. Srećom dobro je završilo i ne ponovilo se, a vjerovatno i neće jer Lino će znati motivirati momčad, a i protivnici su takvi da to neće biti potrebno.
Igor Vori zna igrati rukomet, ali i njemu je ovaj sindrom malo došao do glave, da suđenje je takvo kakvo je prilagodi se Igore, I njima su sudili probijanja, dokaži veličinu i prilagodi se kriteriju.
Smetaju me izjave tipa nedostaje nam ovaj ili onaj igrač, već smo počeli tražiti alibi nakon jedne lošije utakmice,( ne zaboravite na "projekt London 2012" ) i to ne bilo tko nego Slavko Goluža, pa nismo mi radili selekciju igrača nego on i Lino i sada kuka.
Isto tako počeo je lov na "Pedra", u liku i djelu Kopjara. Vjerujem da onaj tko ga je odveo u Austriju zna zašto je tamo, nije se snašao, trema i još sto razloga je moguće za njegove , iskreno, loše izvedbe, ali na ovaj mu način nećemo pomoći, kao da je Duvnjak odigrao nešto maestralno ili gore spomenuti Vori ( vjerovatno o promašenim zicerima nije govorio). U svakoj utakmici netko povuče, Mirko, Drago, Ivano, Buntić nevažno dok god pobjeđujemo, a mentaliteta smo da će poslije prve izgubljene utakmice ipak Pedro visjeti.
Moram još pohvaliti nacionalnu nam televiziju zbog angažmana gospodina Kljajića, slušati njegove komentare i one omiljenih nam spikera je kao voziti fiću ili mercedes ( a društvo sa RTL tv kao ići pješke i to u rikverc, mislim na komentare iz ZG)
I ne zaboravite: naš skalp u rukometnom svijetu ima, još uvijek, svoju cijenu, i bit će ekipa koje će se napaliti protiv nas pružiti svojih 200%, a mi ne budemo li na nivou kad tad slomit ćemo zube na nekom orahu.
[uredio kee - 22. siječnja 2010. u 08:41]
