Tema članka je odnos kluba Dinama s navijačima. Utjecaj igrača i uprave, osim Mamića, je zanemariv jer su navijači oduvijek prihvaćali ili odbacivali pojedine igrače, a o članovima uprave i predsjednicima klubova nisu vodili previše računa. Trenutno jedino ima smisla analizirati odnos Mamića i navijača. Navijače - ljude kojima je stalo do Dinama - možemo podijeliti u tri grupe: one koji mrze Mamića i ništa im neće valjati dokle god je on u klubu (velika brojka), ljude koji ne vole Mamića ali ne mogu/ne znaju/ne žele mrziti rezultate, igru i igrače u klubu (velika brojka) i one koji baš vole Mamića i sve što radi smatraju dobrim (zanemariva brojka, IMO). Zbog svog primitivizma (dokazano brojnim video zapisima), kriminalnih radnji (uglavnom nedokazano, ali pod opravdanom sumnjom) i utjecajem na hrvatski nogomet u rangu sjevernokorejskog vođe (evidentno i lako dokazivo), Mamić ne može povećati broj ljudi koji ga vole. Makar ostao u Dinamu još 100 godina, makar do kraja života ne smijenio niti jednog trenera, ne dao niti jednu izjavu i niti kupio ijednog igrača. Do kraja ostanka u Dinamu Mamića će voliti maksimalno 200 do 500 ljudi koje može potrpati u buseve ili avione i vodati po Europi. Broj onih koji ga mrze i onih koji ga samo ne vole ovisit će o rezultatima kluba, medijima, stanju u zemlji i na tribinama stadiona. Te će se brojke stalno smanjivati, jer ovakav Dinamo ne može zainteresirati nikoga novoga da postane navijač kluba. Zna li itko nekoga koji je u zadnjih 5 godina rekao da je zavolio Dinamo, a da je prije toga navijao za neki drugi klub ili ga nije bilo briga za nogomet? Trenutno kao najveći problem odnosa Dinamo - navijači vidim zaoštravanje odnosa između onih koji mrze Mamića i onih koji ga samo ne vole.