ovo je mogao biti crni dan hrvatske ženske košarkaške reprezentacije - ali nije bio... Naime, nakon povrede Jelene naše cure su bile totalno obezglavljene, pog. u prvoj četvrtini. A baš je Ivezić sa tom „cool" tricom hladnih ruku pokazala ko je i kakvu formu ima. I onda su obadve Ive preuzele odgovornost, i na tome im treba zahvaliti. Jer našma je pretio rezultat tipa 100:40, a i onako osakaćene su došle na 60 bodova (dobro, na kraju Ruskinje su smanjile pritisak). Da je najcrniji dan, nije pokazala samo sledeća ozljeda naše igračice, nego i činjenica da je Mirna (koja bi trebala biti glavna karika, pog. sada) bila bez koša gotovo do same završnice uz učinak 0/10, a imala je solidnu minutažu. Čini mi se da sam u jednoj snimci u njezinom licu vidio taj bijes i tu frustraciju. Na kraju je dala par koševa, i zato mi je drago, jer nikad se nije predala. Unatoč svemu, treba gledati slabosti. 1) Meni nije jasno da igračice koje su u repku već dugo godina niko ne usmjeri na činjenicu da ne znaju šutirati slobodnjake? Jedina igračica kod koje sam vidio obećavajuću tehniku je Mirna. Ono ostalo je bez veze. 2) Ciglar preuzima odgovornost. Bravo, svaka čast. Ali koliko puta sam kod nje kad igra u crvenom dresu vidio taj prodor koš do koša, brza je, zna driblati, stigne do druge strane - i onda profula - jer je premalena, jer ugao ne štima, je je prati igračica koja je glavu dve viša od nje. 3. Čini mi se da je naše najslabije mjesto za davanje koša baš ispod njega ... Gdje su naše bile dobre je u obrani, kad su natjerale Ruskinje da izgube lopte onoliko kao i naše. To i skokovi moraju biti naše oružje, jer tricu nemamo i dosta gubimo lopte pod košem.