Ma gospodin Pacak je oličenje sportskog novinara kakvi bi svi trebali biti ili barem tome težiti, nema tabloidnih bombma, nema prenapuhavanja, nema ulizivanja već realnost i nepristranost kakva može biti maksimalno kod jedne osobe.

Da su svi vaši kolege ko vi niko nikad se nebi svađal s novinarima.

e evo kome se da čitati nešto apstraktnije neka malo lukne:
medveščak je super projekt i sve to stoji, ali uz svu tu podršku i dobar odaziv pučanstva
postoji i ta averzija koja je usađena u cijelu priču s njima. to je jasno vidljivo jer kad se piše o njima
stalno je prisutna nota te rasprave "dobar-loš hokej", "zabava vs. visoko kvalitetan sport" i slično.

netko će reći da je medveščak ili cedevita "moderni način poslovanja" iako je činjenica da je to zapravo "američki način poslovanja".
dobri stari kruha i igara pristup stavljen u prizmu današnjice i marketinga. nije ni nemoralno ni ilegalno zarađivati novce i pritom postizati
takve rezultate, ali hrvatskoj (i europi) to nije autohtoni pristup sportu.

zamisli da hajduk (kao medvjedi s npr. panom) prodaje paštetu sa svojim grbom. to bi bila najprodavanija pašteta u dalmaciji
u povijesti paštete. ljudi bi se tovili paštetom i split bi bio krcat konzervama samo ako bi to značila "kuna za pojačanje". zašto?
zato što je hajduk svetinja. hajduk je iznad paštete i dao bi joj nemjerljivo veće značenje nego što ona ima sama po sebi.

poanta je u tom transcendentalnom dijelu. zovi to ljubav, vjera, brija ili kako god ti paše. na stadion se ne ide da bi se "zabavljalo",
pilo, jelo, pjevalo u skladu s odvijanjima na terenu. ide se iz ljubavi, iz osjećaja da je taj klub nešto veće, jedan poseban simbol koji
je iznad svakog od nas tj. od "malog čovjeka".

s medveščakom kao organizacijom nije stvar da oni to nemaju, nego da oni kao projekt to ni NE ŽELE. dapače, navijači pokušavaju pridodati taj element
romantike i u taj hokej, ali moderni - "američki" pristup to ne želi. to dovodi do averzije koju sam spomenuo. osjeća se ta vibracija i kapitalizma i konzumerizma
koja nažalost i neizbježno medveščaku daje jeftinu notu. notu jeftine zabave koja proizvodi površna uzbuđenja što u konačnici izgura "romansu" kojoj je ipak potreban veći trud i više "bavljenja osjećanjem" kako bi izašla na vidjelo.

ništa protiv medveščaka, dapače, ali kulturno smo i emocionalno nenaviknuti i neprilagođeni na taj pristup, i taj okus praznine ostat će i u panu i u pašteti
i na utakmici..

@zagor_keramik
Moji se stavovi apsolutno razlikuju od tvojih ali ti skidam kapu na argumentaciji koja me natjerala da razmislim o svakoj tvojoj rečenici. I dalje se, u pravilu, ne slažem s tobom ali bih te rado odveo na piće. Siguran sam da bi to bila prava diskusija
(i plus sam ti dao )

Zagor_Keramik Pojma nemaš

@zagor_keramik @vjeran Idemo svi na pivu pa moremo o tome do jutra...imam osjećaj da bi bilo zanimljivo

@zagore...lipo si to napisa, uvik mi je drago procitat i drugacije misljenje, ali nebi se slozia s tobom...ok, mozda ja volim americki sport (mlb, nfl, nhl, nba) i njigovo ustrojstvo (draftovi), ali sport bi prije svega triba bit zabava i samo zabava, a da bi dosa do te zabave opet moras volit to na sta ides, jer inace nema svrhe, a medvescaka nemozes ne volit, ja sam iz splita pa mi je taj medvescak nevjerovatno drag, doduse ja obozavam hokej opcenito...a romantika je proslo svrseno vrime, nazalost

a kad si vec spomenia hajduk...relativno rano sam pocea ic na utakmice, domace, ne gostujuce...i dok san bia srednja skola nevjerovatno je koliko sam se zivcira zbog hajduka, sad mi je to smisno recimo...ali sve u svoje vrime...a danas, hmmm...pa volin kad pobjeduju, ali da cu se ja sikirat zbog hajduka, e to vise ne...jednostavno mi je postalo svejedno, neke druge stvari su postale prioriteti...a koliko svit voli hajduk vidilo se po dionicama, ja svoju iman...jedna ali vrijedna, bit ce generacijama na zidu, nadam se...a ovo sta citan danas u novinama kako je hajduk uhvatia neke igrace u zamku (milicevic) je jednostavno pregadljivo...

 

američki sport je u svakom pogledu 1000 puta organiziraniji od europskog i to kako u pogledu amaterskog (srednoškolskog, studentskog) sporta, tako i onog profesionalnog. kod njih je sport savršeno uklopljen u obrazovanje i daleko je manj rizik da će oni koji ne uspiju postati profesionalni sportaši završit i bez karijere i bez obrazovanja.

s druge strane, profesionalne lige teže ka što većem paritetu i samoodrživosti, odnosno da se troši onoliko koliko se može uprihoditi i ne može im se dogoditi da im liga duguje 3-4 milijarde eura, kao što je slučaj s primerom i premiershipom. europski sport leži na totalno bolesnim temeljima!

osnovni je problem što klupske uprave nemaju ni volje ni znanja  kako u klub privući novac i publiku. 

a i zašto bi imali kad su 50 godina navikli živjet na državnoj grbači, a sponzore nalaziti telefonskim pozivima iz centralnog komiteta i stranačkih središnjica. publika je za njih samo dekor, koji je poželjan, ali nije nužan, jer se kod nas sportska nadmetanja ne održavaju primarno za publiku, nego su samo paravan za izvlačenje love poreznih obveznika i šverc igračima. zbog toga takav sport u hrvatkoj malo koga zanima. 

poanta očito nije ni u transcedentalnom dijelu, ni u vjeri, ni u ljubavi, a niti u briji, jer da je poanta u tome, stadioni bi bili puni.

ne sumnjam da postoje ljudui koji zbog tih razloga pohode utakmice, ali takvih je jako malo pa stadioni zjape prazni. ljudi bi se, nakon napornog radnog dana/tjedna, ipak malo i zabavljali, umjesti da u trancedentalnom zanosu gledaju milijunaša sammira kako se mamuran vuče po terenu.

ja misli mda bi hrvatskoj napokon trebalo malo kapitalizma. meni je recimo već pun Q romantične brodogradnje koja svake godine radi milijarde kuna gubitaka, pun mi je Q romantične poljoprivrede u koju se ulažu milijarde, a hrana se konstantno uvozi, pun mi je Q i sportskih klubova koji romatično peru državnu lovu i služe isključivo za bogaćenje pojedinaca na naš račun. 

Najbolji su mi ovi koji pričaju o osjećaju "praznine" jer eto, to nije njihov đir.  A ako se ti ne osjećaš duhovno ispunjen gledajući Medveščak, sigurno se ni nitko drugi ne osjeća ispunjen, već eto lažu i sebe i druge i pokušavaju se uvjeriti da je Medveščak super, a svi znamo da nije.  To je najlicemjerniji dio ove priče.  Neće čovjek reći "Meni se osobno ne sviđa što Medveščak radi" već kaže "To što Medveščak radi je prazno u apsolutnom moralnom smislu."  Jer Ajduk i Dinamo su moralni stubovi društva, izgleda.  


Iz jednog članka o Medveščaku od prije 3 mjeseca:

S budžetom od 12 milijuna kuna Medveščak je na samom dnu klubova EBEL-a, no tablica govori drukčije.

'Kao svi sportski klubovi, i mi imamo teškoća sa sponzorima. Uoči sezone zbog financijske krize napustili su nas neki sponzori od kojih to ni u snu nisam očekivao. Srećom, spašava nas vjerna publika koja kupnjom ulaznica, dresova, majica i ostalih rekvizita popunjava više od 35 posto našeg budžeta.'

Iz članka o Varteksu koji je danas na naslovnici ovog portala:

Od gledatelja nismo mogli živjeti, to nam popunjava svega pet posto budžeta. Situacija sa sponzorima nikako ne daje nadu da će se stvari poboljšati.

Mašala ga bilo, što bi rekli u Bosni.  Pet posto proračuna je od navijača.  I onda još čovjek priča kao da bi mi trebali sažaljevati Varteks.  Ili Hajduk.  Ili Dinamo.  Zašto oni ne smanje proračun pa da bude 35% novca od navijača?  Ili zašto ne povećaju broj navijača pa opet dođu do iste brojke?

Ma, ne.  Bolje je trošiti novac koji nemaš i od Čakovca kupovati igrače fiktivnim novcem, pa onda poslije kukati kako je teška situacija.  U tim zlim američkim ligama, kao što su NBA i NHL, prodaja karata je oko 40-45% proračuna klubova.  Gle čuda, oni žive od navijača koji svojom voljom daju novac, a ne od poreznih obveznika koje možda zaboli ona stvar za sportom.  No, u Hrvatskoj su klubovi iznad toga, oni su "jedan poseban simbol koji je iznad svakog od nas."  Zato valjda treba 40.000 ljudi u Varaždinu davati novac za Varteks.  Da onih 500 koji dođu na utakmicu farse koja je HNL imaju što voljeti.