kakva je to slovacka velesila?

Uspjeh da, ogroman ne.

Kopka me jedna stvar: već puno prvenstava zaredom mi uredno rješavamo repke a la Poljska, Island, Norveška uz tek pokoji kiks-izuzetak koji ne mijenja dojam. A to je da smo od njih bolji. I da dobijamo što se mora dobiti. Međutim, kad naiđemo na egal tekme ili tekme di smo možda malčice nekvalitetniji, gubimo u punom većem postotku nego bi statistički trebali.

Po meni to je vrlo jasan indikator dvije moguće stvari:

1) taktičke nekompetencije u rukovodstvu (kad imaš podjednake protivnike, najveća razlika se radi u taktičkim finesama)
2) ukleti smo i zacoprani pa nas sreća mrzi

 

Jebiga. 

Bili su uvijek redovni sudionici velikih natjecanja a sada ih nema,no pusti sad Slovake,pogledaj malo Njemačku koja ima najjaču ligu,ulažu ogromne novce u rukomet,imaju registriranih rukometaša kao mi stanovnika i ne plasiraju se na EP.
Pa oni bi dali obadva jajeta samo da se redovno plasiraju a za nekakav kontinuitet polufinala i osvajanja medalja kao što ima Hrvatska da ne pričam.
Zato malo manje kenjat i pogledat realno,ovo je velik uspjeh a bit će ih i još u idućim godinama zato se malo saberite svi kompletno i zaplješčite našim rukometašima jer su zaslužili...

Nisam rekao velesila nego sila,a to svakako je u usporedbi sa nekakvom Češkom,Austrijom,Crnom Gorom i sličnim levatima koji su se našli na ovom EP-u.

Slažem se, imaš pravo, ogroman uspjeh. 

Međutim, poslije svakog natjecanja otkad nas Goluža vodi raspravlja se o istom: loše suđenje, igrač ovaj ili onaj koji je kriv (u ovom slučaju Alilović sa malo obrana i Čupić), uzavrela atmosfera, pristisak itd. 

Za nijansu smo bolji i od Francuza, Danaca i Španjolaca, međutim to se trenutno ne vidi. 

Osobno se ne zadovoljavam sa trećim mjestom ali eto.. Vidimo se iduće prvenstvo. U borbi za broncu. :)

 

A zašto se ne bi uspoređivali sa Dancima kojih ima tu negdje kao i nas umjesto sa Njemcima?! Problem je što mi iz svoje generacija nikada ne izvučemo maksimum, svi su osvajali zlata posljednjih 10 godina osim Hrvata jer se olako riješavamo igrača u određenim godinama koji nam mogu pomoći i umjesto njih vodimo igrače koji samo popunjavaj broj. Izgubiti 4 polufinale za redom nije uspjeh nego prokletsvo ali Dancima smo redovne mušterije pa ovo nije neko iznenađenje.

Doći će vjerojatno jednog dana i vrijeme kad nećemo biti ni blizu medalje a onda ćeš se sjetiti ovih uspjeha i igara repke,a tada ćete svi vi kritičari ronit suze i rado se prisječat ovih prekrasnih rukometnih trenutaka.
Ljudi uživajte malo u sportu,ne mora se uvijek osvojit zlato.