Danas se vidjelo koliko znaci tradicija i izgradeni respekt kroz puno godina Hrvatskog rukometa. Nekompletni smo, dosta igraca muci ozljeda i doslo se sa mnogo novi, mladi igraca i ipak smo uspjeli dobiti uvijek jaku i neugodnu Spanjolsku. Sve one pobjede Balica, Metlicica, Dzombe... i prije njih Cavara, Saracevica, Jovica... doprinijele su ovoj pobjedi danas kroz nasljedivanje znanja, iskustva, takticke mudrosti, stvaranje imena i sl. Mi smo danas pobjedili uvelike zato sto smo HRVATSKA, rukmetna sila kroz sve ove godine od dana neovisnosti. Taj pobjednicki mentalitet se ne moze nauciti, on se gradi kroz sve uspjehe svih ovi godina. Mi mozda nismo igrali najbolji rukomet na ovom prvenstvu ali mi smo u polufinalu. Na kraju dana je najvaznija pobjeda. Nadam se na svakom velikom turniru, da i nogometasi naprave taj iskorak...ali nikako da se sami uvjere u vlastitu snagu i pobjede jednu bitnu utakmicu ako treba i prljavo ili na misice. Velike cestitke svima, sjajan rezultat, jos jedan polufinale u nasoj bogatoj rukometnoj povjesti i nadamo se naravno pobjedi i u petak! Zivjela Hrvatska!