Eto zasto sam rekao „nenormalna utakmica“. Ovo je tekma koja je Hrvatska mogla lako izgubiti (!) sa 15 koseva. Redom: Nasi su poceli hipermotivirani. Obrana svjetska klasa, ali napad steka. Ne idu trice i cisti ziceri, dj. nepreciznost, ali i uzasan peh (sva tri pokusaja Mustapica za 3 su izasli iz kosa), tako da poslije 3 minute nije 12:2, nego samo 4:2 za nase. Rusi to iskoristavaju, kad udu u ritam. Nasi dalje neprecizni, cak forsiraju Sarica i prestanu igrati timsku igru. Rusima lako to procitati i kad im krene sut, oni idu u vodstvo, sad nasi pocnu srljati (strav i uzas, sjecanje na rukometase protiv Francuske, na rukometasice protiv Spanjolske). Obrana jos uvijek vrlo dobra, ali 3 redom izgubljene lopte u tranziciji nakon nase cvrste obrane. Onda jos ruske trice, a nasima nista ne ulazi - prva trica mohikanaca tek u drugom poluvremenu. Eh sad klupa i rotacija: usao je Maric u 2. djelu i odmah sakuplja 2 foula, sta je onda znacilo 5 timskih. Ja poceo psovati, i vec sam nas vidio sutra za broncu protiv Srba koji su nespretno izgubili njihovo vodstvo protiv domacina, ali su barem igrali momcadski. A onda ono cudo: Kod velikih -19 u 24. min. nasi ne posustaju igrati kvalitetnu obranu a dve vezane trice Brzoje su bili signal. Pocinju Rusi srljat, nasa obrana cvrsta kao celik, pa Dario zakuca. Maric vuce foul i prvo vodstvo nakon dugo vremena (ispricavam se, Marine). Zavrsetak onda ipak nije bio rutinski, jer su Rusi imali dobre poteze za clutch play. Suci nam poklonili po koju loptu odn. ne svirali prijestupe ali Mavra koji nije briljirao prije, se istekao kao kljucnim/clutchnim sa ledenom rukom sa crte. Ne pamtim u tom sportu takav povratak jedne ekipe koja je bila na rubu ponora..
[uredio narada108 - 19. kolovoza 2012. u 11:27]
