Imao sam svega 5 godina kad je najveći poginuo, ali nikad neću zaboravit taj dan. To je bio dan ''kada je umro Dražen'' i taj me dan promijenio, zavolio sam košarku te lik i djelo Kapetana. 

Moj pokojni otac je obožavao Dražena, poznavao ga je također. Sjećam se da od tog kobnog dana pa sve do svoje smrti prije 2 godine nije pogledao niti jednu košarkašku utakmicu. Tu i tamo bi mene pitao kako su naši prošli, a u očima bi mu se vidjela tuga. 

Živiš vječno Kapetane!

Jedan od razloga zašto sam krenuo gledat košarku, a rođen sam dvije godine nakon njegove smrti...Mislim da nema toga što o njemu nije rečeno, a opet ni jedna riječ ga ne može dovoljno opisati te ono što je radio na terenu.Posebno onu ljubav koju je imao prema domovini i svom rodnom gradu Šibeniku da je kao član treće petorke nba lige štrajkao glađu pred UN-ovom zgradom.
Jednostavno neponovljivi, primjer pravog radnika i sportaša. Počivaj u miru kapetane!

Na dan njegove pogibije sam dao zadnji ispit i to još pod konstatnom općom opasnosti koja tada nije ni prestajala u Šibeniku. Pitam se kako sam uspio "odraditi ispit", nakon šokantne vijesti koja se mogla čuti na jutarnjim vijestima, koje su se uglavnom pratile zbog vijesti sa fronte.

Jučer sam se još jednom podsjetio na nevjerojatan detalj da mu je osobna iskaznica bila izdana 07.06.1983. i to na trajanje od 10 godina. Kako da je sve već bilo zapisano. Počivaj u miru Kapetane.

Ja nikad neću zaboravit kad je Antun Vrdoljak ispričao što mu je Kukoč rekao nakon Atlante. 

 ''Barba Tonči, znate što, Dražen je uvijek prvi izlazio na teren i govorio što da radimo. Sad izađemo na teren, njega nema, mi ga čekamo, on ne dođe, a mi izgubimo''.

https://www.youtube.com/watch?v=Xo9v9oeCAJo

Zbog TEBE se voli ovaj sport, zbog TEBE se voli ovaj život, zbog TEBE se vjeruje u ljudsku dobrotu, u momentu kada si umro oko mene su umirali moji prijatelji, prvog sam sahranio 2 dana prije , a drugog 2 mjeseca poslije tvoje smrti. Bili su mladi i puni životnog elena i uvijek su lupali loptu i igrali basket zbog TEBE. bio si i njima i meni SINONIM za BOGA na zemlji!
Za njima sam plakao kao godina jer su bili dio mene, a zbog TVOJE smrti sam zaboravio i da nemamo vode i da nemamo struje i da je snajperska paljpa postala nešto normalno i da ljudi umiru i nestaju i ruše se kao kule od karata, zaboravio sam i da je moj život u igri, na koncu ZBOG TEBE sam uspio i sve preživjeti.
TI se ne zaboravljaš i ti si i danas meni i drugima POGLED U BOLJI I LJEPŠI ŽIVOT.
HVALA TI na svemu i molim te zabijaj i negdje "gore", kao što si nemilosrdno zabijao i na ovoj planeti koja je očigledno bila mala da zadrži takvu KOŠARKAŠKU I LJUDSKU VELIČINU.
POČIVAJ U MIRU KAPETANE!

Najveci nas sportas ikad. Nebitni su trofeji, dostignuca, nikad se nece roditi netko s takvom karizmom kao On. Isto kao sto tesko da ce se roditi iti jedan nogometas s karizmom kao Diego, tako tesko da cemo i mi imati veceg od Drazena.

Nitko ne izazove takvu poplavu emocija u ovom podijeljenom narodu kao Drazen toliko godina poslije svoje smrti. Za nikim se nije toliko plakalo i toliko tugovalo.

Nikad prezaljen, nikad zaboravljen. Najveci ikad kojeg smo imali.

gledajući Dražena zavolio sam ovu predivnu igru, hvala ti za sve kapetane!