S neponih 6 godina me pokojni otac odveo na moju prvu košarkašku utakmicu. Bila je to utakmica u Zagrebu između Cibone i Šibenke.

Nakon nekoliko minutao od početka utakmice pitao sam Tatu što onaj dječak s čupavom kosom u narančastom dresu radi na terenu među onim ljudima. Tata mi je odgovorio: samo njega gledaj on ti je poseban.

Toga dana sam zavolio košarku i ta ljubav još uvijek traje. Odrastajući u malom mjestu bez košarkaškog terena, kao djeca smo pravili koševe od svega dostupnog, pa čak i od točka od bicikla. Naravno svi smo htjeli biti Dražen a košarku smo igrali čak i na travi.

Sve ste rekli, nema se sto vise reci, samo brojimo godine.

Najveci, ikada.

Kosarkaskom mocartu samo mozemo svi kolektivno da se naklonimo 

Odgledah prije neki dan YUG-GRE u ZG 1989.

Drazenova navjerovatna partija. Realizacija, organizacija, dodavanja, kapitensko vodjenje momcadi...
Tesko da se moze bolje od toga.
Pocivaj u miru kapetane

Igračka i ljudska veličina.

Počivaj u mru, Dražene.

I danas u nama se lagano čuje zvuk podrapane mrežice nakon tvoje trojke kako lagano trčiš sa podignutim rukama i osmjehom na licu gdje izijava tvoja ljubav prema košarci i  domovini...Kapetane nikad te nećemo zaboravit, sretan ti rođendan !!

Koliko je bio veliki dovoljno je reći da ga se službena NBA stranica sjetila. Što velik, najveći.