Čitam sve ove zadnje postove i mislim se što napisati, ali stvarno se teško izraziti a da slikovito prikažeš osjećaj tuge i razočarenja vezano za stanje uma u ZD kosarci. Nepoštivanje onih koji su pisali zlatnu povijest HR i ZD kosarke je isto kao da ne poštuješ roditelje koji su te stvorili. Ali to je i stvar odgoja, odrastanja na krivi način, ....... Pojedinci očito nikad nisu bili sportaši, nikad nisu doživili osjećaj kad izgubiš a moraš skupiti dovoljno snage i biti dostojanstven, pružiti ruku i čestitati protivniku jer je bio bolji. Sport je nešto što zbližava a ne razdvaja, sport je nešto što oplemenjuje, socijalizira, nauči te da se sport, kao i život, sastoji od poraza i pobjeda, uspjeha i neuspjeha......Izgleda da su pojedinci u klubu i na ovom forumu, zaslijepljeni jednoumljem, odlučili ratovati i protiv onih s kojima ne mogu ratovati, jer njihovo je životno kosarkasko djelo toliko da će ga pojedinci novijeg doba teško uspjeti dostići. Klub nam je trenutno na nikad nižim granama, organizacijski, financijski, upravljačka struktura kluba nikad sa manje ugleda,....a mi umjesto da gradimo dobre odnose, popravljamo narušene odnose, mi izmisljamo i tražimo neprijatelje i stvaramo atmosferu netrpeljivosti i gledanja preko nišana.
Dražen, bez obzira na rivalstvo u povijesti, ne zaslužuje da se ovakve rasprave vode vezano za njegovo ime. Ne služi nam na čast. Svatko tko je dobio poziv po meni treba biti počašćen i odazvati se na to revijalno okupljanje.
Svaka čast Ričardu koki je pokušao u više navrata objasniti ali jbg očito ne ide.
Također svaka čast Kreši Butiću na čestim objavama na face-u u kojima slikovitije od mene opisuje beznadnost da ce se lipa vremena Zd kosarke vratiti.
[uredio fafarikula - 24. kolovoza 2024. u 13:41]