Roma je 2018. prilikom dolaska Monchija igrala polufinale Lige Prvaka. Prodao se Alisson, Strootman i Nainggolan. Za Alissona bi svatko normalan prihvatio iznos koji je ponudio Liverpool, međutim prodao je Strootmana i Nainggolana i u zamjenu za njih doveo Pastorea i Nzonzija koje je platio 50+ milijuna eura. Zatim je doveo i Schicka za 40 milijuna eura koji je tada bio apsolutno nepotreban Romi. Čak je u dealu za Radju dobio Santona koji siše novac već 5 godina za ništa. Ajde, Roma je dobila Zaniola no pitanje je kako će se sve završiti u vezi njega. Dao je i 10ak milja za Olsena, umjesto kojeg se komotno mogla dovesti zamjena iz Serie A. Koliko su mu vjerovali govori činjenica da je na gol stao Mirante sa 35+ godina i postao prvi golman.
Za njega je Walter Sabatini čarobnjak, a u prilog tome govore transferi jednog i drugog.
Tako da se odgovorno može reći da je Monchi u paketu s Pallotom najveće zlo koje je moglo zadesiti Romu.
Također, nemoguće je usporediti Romu i Sevillu. Sevilla je godinama u sjeni Reala, Barcelone i Atletica. Oni svaku godinu promjene po 10-ak igrača jer je jasno da će sa bilo kakvim promjenama u kadru dohvatiti prve 4 pozicije i plasman u Ligu Prvaka. U Rimu to nije slučaj. U Rimu se prati tko što jede, kako se kreće, kad se piša i kad se sere. Roma je u Rimu br. 1, i to čovjek ne vjeruje dok ne doživi. Svaki potez se detaljno prati, od igrača, trenera i uprave. Tako da je njegov posao bilo nemoguće opravdati i sve pizdarije koje je napravio da od kluba koji je bio u polufinalu Lige Prvaka dođe do jednog osrednjeg Serie A kluba.
