Bio jednom jedan odličan igrač. Ostvario je vrhunsku karijeru, igrao u najboljim klubovima, osvajao sve trofeje. U kraj karijere došao u Hajduk uzeti još taj jedan možda i najveći trofej u životu. Poznavao je mentalitet, pa pobogu, tu mu je rodni kraj, cijeli život navija za Bile. Međutim zbog svoga ega i pokvarenosti, stavljajući sebe ispred svih u klubu, rastao se u ružnim uvjetima i otišao iz kluba. Ostat će zapamćen kao izdajica i nebitan igrač, da ne upotrebljavam sad neke ružne izraze koje je zaslužio. 

Bio jednom još jedan odličan igrač. Ostvario je vrhunsku karijeru, igrao u najboljim klubovima, osvajao sve trofeje. U kraj karijere došao u Hajduk. Sa Hajdukom nema neke poveznice, nije odavde, ne poznaje mentalitet, čak nije nikad ni bio navijač Bilih. Međutim osim svoje igračke, pokazao je i svoju ljudsku veličinu. Stavljajući se u službu momčadi, gledajući korist tima ispred svoga ega. Vjerojatno je više on zaboravio o nogometu nego šta cila ekipa zna kad se zbroje. Ajde dobro, možda osim onog divljaka šta nosi broj 10. Jako brzo je kupio navijače. Ne znam kako će završiti na kraju, ali trenutno ima neke šanse da uđe u besmrtnost. 

Svaka slučajnost sa stvarnim likovima je namjerna.