Završio je prijelazni rok tako kako je završio, još neka imena se spominju po navijačkim forumima kao da im je Hajduk bio na tragu da ih dovede, ali sasvim su neprovjerene informacije, pa nema smisla ni lamentirati, ni spominjati ta imena. Mogli bismo dotičnima čak i naškoditi u odnosu na njihove trenutačne klubove u kojima su ostali, odnosno u koje su otišli. Istodobno, nemamo potvrdu da je to baš tako bilo, da su bili blizu Poljuda, pa bi nas mogao sustići i demantij.
Dakle, niti je u redu, niti o glavu i pod mus plasirati ćakule, a rekosmo, ni po muke da su to provjerene informacije. Nego nisu. Pa se radije držimo one izreke Antuna Tonća Vrdoljaka i njegove babe Lončaruše koja bi mudro zborila, "bolje svašta izist, nego svašta reć”.
Kako god, tek ne radi se o Tomi Bašiću, ni o Janu Mlakaru, nego su se još neka imena navodno vrtjela po glavi sportskom direktoru Hajduka Nikoli Kaliniću. A ako im je i došao blizu, Nadzorni odbor mu je rekao "stop”. Dalje nećeš moći! Zaustavi te ideje i poslove i drž‘mo se ovoga što imamo. Ne tražimo kruha svrh pogače/pšenice!
Ne sumnjamo da je Nadzorni odbor stopirao dodatne dolaske nakon Stipe Biuka, jer ulaganja u nove igrače nisu poželjna, u trenutku dok se izlazni transferi nikako nisu realizirali, pa je i Rokas Pukštas ostao u Poljudu.
I tu stane cijela priča završnice prijelaznog roka ‘bijelih‘, u trenutku smo pomislili da završnicu tržnice nogu vodi ‘politika panike‘, daj što daš i uzmi što god možeš, ali da to sve skupa ne poprimi drastične razmjere pobrinuli su se - nadzornici.
Uostalom, to im je posao: NADZIRATI!
Dopustili su realizaciju povratka/posudbe Stipe Biuka (prirodni je nadomjestak za odlazak Ivana Perišića, a sad će i Anthony Kalik teže do pozicije lijevog krila). Dolazak Tome Bašića stopirao je pak Claudio Lotito s vrha Lazija, jer nije mu se svidjela planirana raspodjela tereta Bašićeva ugovora, Hajduk je poželio sa štapom Lazija gloginje mlatiti, Hajduk nije širio vreću, a Lotito je rekao – neću.
A za nešto treće? Ne, ni to se neće, neka hvala, čuvajmo financije...
Možda se Nikola Kalinić osjetio u trenutku loše, jer mu određena pregnuća nisu blagoslovljena od strane NO, no nema govora da bi posustao. Uostalom, ovo mu je tek prvi mercato u kojem se umnogome našao u nebranu grožđu i – što smo već pisali – zavezanih ruku. Pa nije moglo bit sve med i mlijeko, morao je ispiti i čašu gorka pelina. Međutim, istina je i to da (mu) je veći problem bio taj što Hajduk nije prodavao, nego što je nedovoljno kupovao.
Na tom planu sugestija nadzornika bila je prvo prodaj, onda kupuj. Držeći se strogo odgovornog poslovanja i da se izbjegnu financijske vratolomije, ovaj NO vodi računa kako se stoji s financijama.
Problem je što u stavci – izlazni transferi, realizacija nije bila niti 10 posto. Samo Emir Sahiti, odšteta minus postotak za Rabotnički, pa sad računajte...
Nije stvar imena ili kvalitete igrača, nego ako prodaja nije realizirana ne možeš dovesti još i još nogometaša, pa makar da se Haaland zove i došao bi relativno jeftino. Što je to relativno? Apsolutno je da nema novca za iole manevarski prostor.
I da, da ne bude dileme, nemojte shvatiti doslovno, nije Haaland bio u điru...
Napokon, ovog ljeta dovedeni su Gennaro Gattusoi njegov stožer, pa zatim Abdoulie Sanyang (odšteta Grenobleu 600.000 eura kako je rekao Gattuso, a 700.000 eura vodi je Transfermarkt, op. a.), zatim Ivan Rakitić te Stipe Biuk.
Nije ni to malo.
Za nešto više trebalo je prod(av)ati, puno više nego što se samo Emir Sahiti plasirao u redove njemačkog drugoligaša Hamburgera.
Ako se u trenutku Nikola Kalinić lecnuo, ražalostio što ne može realizirati sve zamišljene dolaske, treba više biti zabrinut oko propadanja izlaznih, nego neostvarenih ulaznih transfera. Jer, kako živa logika nalaže, nerealiziranje ulaznih transfera neće smetat Hajduku, ali nerealiziranje izlaznih može u trenutku bit prava neugoda, nelagoda i nepogoda u nedostatku sredstava.
U poslovnom planu za 2024., što je prezentiran na Skupštini postoji stavka – prihodi od izlaznih transfera. Ako se ti prihodi ne realiziraju, a istodobno se realiziraju (svi) troškovi - nije dobro.
Dosad je prodan samo Sahiti i to je daleko ispod plana, 10 posto „realizacije šuta”, rekli bi košarkaši.
Međutim, tako je, kako je, vrag nije crn i Nikola Kalinić neće sustati. Ostat će čvrsto uz trenera Gennara Gattusa, jer trener je taj oslonac u svlačionici, bez obzira igra li se ovako ili onako.
Koliko znamo Kalinić je čvrsto u sedlu, obogaćen iskustvom ovog ljeta, a to su i dobre i manje dobre stvari.
Sigurno je i to da je stekao iskustvo, ‘platio‘ školarinu i da bi (možda) neke stvari odradio pametnije. A za nešto više imao je i ruke zavezane, nije dovoljno prodao. A šta da radiš kad ih nitko neće?!
Ima u Nikoli Kaliniću snage i dišpeta da nastavi dalje, pametniji nego što je bio u lipnju.
Uostalom, teže nego danas bilo mu je kad je preko noći ostao bez dogovorenog već trenera Ivana Jurića. Pudo (Jurićev nadimak) predomislio se kad je bolje pregledao igrački sastav mladih nada, pa je Kale iz labirinta brzo pronašao izlaz, nije išao linijom manjeg otpora, iz rukava je izumio – Gennara Gattusa.
Talijanski strateg mu je danas desna ruka u zamislima i poslovima i držanju momčadi čvrsto za uzde. Da nije bilo priglupog penala u 97. minuti kod Lokomotive (realizacija u 99.), te raspoloženog Lovre Majkića u Puli imao bi Hajduk maksimalan učinak, svih pet pobjeda, bez obzira što igra zaslužuje kritiku, ali to je neka druga tema.
Uglavnom, nadzornici su obavili nadziranje i stopirali ulaganja nepotrebnog opterećenja za blagajnu, a Kalinić jaše dalje, mudriji za prvi prijelazni rok svoje nove karijere, u odijelu i za pisaćim stolom i lap-topom sportskog direktora.
Kale, glavu gore!