Rakitić: Schalke je dva-tri koraka iznad Basela
BAD RADKERSBURG - Iako ima
samo 19 godina, Ivana Rakitića u Schalkeu tretiraju kao zvijezdu. U
hotelu Park u Bad Radkersburgu, odmah iza austrijsko-slovenske granice
u Gornjoj Radgoni, gdje su nogometaši njemačkog doprvaka na pripremama
za novu sezonu koja starta već 21. srpnja dvobojem Liga kupa protiv
povratnika u 1. Bundesligu Karlsruhea, novopečeni hrvatski
reprezentativac nakon ručka je sat vremena proveo s novinarima. Prvo
njemačkim, potom hrvatskim.
Odgojen
sam tako da doma uvijek razgovaramo na hrvatskom, prijatelji su mi
Hrvati, na odmor stalno dolazim u Hrvatsku, razmišljam na hrvatskom
jeziku, a ne na njemačkom. |
- Ako te
opterećuju mediji, onda ne možeš igrati nogomet! To je sastavni dio
posla profesionalnog nogometaša, zbog medija je nogomet najpopularniji
sport - odgovorio je Rakitić na pitanje o razlici u medijskom pritisku
između Švicarske i Njemačke.
Rakitić odiše samopouzdanjem, u
samo dva i pol tjedna u jednom od najvećih njemačkih klubova, za koji
tradicionalno navija radnička klasa, od rudara, do tvorničkog osoblja,
donedavni najveći švicarski talenat, za 5,000.000 eura odštete kupljen
od Basela, jedva čeka prvi poziv u hrvatsku reprezentaciju. No, kaže,
prvo se mora nametnuti klupskom treneru Mirku Slomki, 40-godišnjem
njemačkom stručnjaku, gotovo vršnjaku našeg izbornika Slavena Bilića.
-
U Baselu sam imao starijeg trenera, Grossa, koji je prešao pedesetu.
No, daleko od toga da i Slomka nije strog. Red se zna. Sve više
komuniciram s trenerom, rekao mi je da mi je najvažnije da budem
fizički spreman, a ostalo će doći s treninzima i utakmicama. Najvažnije
mi je da se sa suigračima odlično razumijem, da mi vjeruju, da jedni
druge tražimo loptama.
Rakitić govori hrvatski bolje od većine
djece naših iseljenika u reprezentaciji, slobodno možemo reći, na
razini kapetana Nike Kovača, ako ne i bolje.
- Odgojen sam tako
da doma uvijek razgovaramo na hrvatskom, prijatelji su mi Hrvati, na
odmor stalno dolazim u Hrvatsku, razmišljam na hrvatskom jeziku, a ne
na njemačkom. Čitam i naše novine, tako da s jezikom nikad nisam imao
problema, iako nisam pohađao hrvatsku školu u Švicarskoj.
U Schalkeu je Ivan cimer s reprezentativcem BiH Zlatanom Bajramovićem, koji je rođen u Njemačkoj.
-
Zasad se najviše družim s našima. Osim Bajramovića, tu su Mladen
Krstajić, koji igra za Srbiju, zatim rezervni golman Toni Tapalović,
Filipov brat, koji je nekad igrao za Hrvatsku, te pomoćni trener Nestor
Jevtić.
Kao i Mladen Petrić, koji je prešao u najvećeg suparnika
iz Dortmunda, i Rakitić kaže da je po organiziranosti i ozbiljnosti
Njemačka za stupanj više od Švicarske.
- Schalke je dva-tri
koraka iznad Basela. Očekivanja su veća, medijski interes je veći, jači
su treninzi, jača konkurencija, jače se radi. Ovo posljednje mi ne pada
teško, jer navikao sam se raditi, volim raditi, znam da mi je rad nužan
za karijeru.
Rakitić kaže da su ga, osim 'naših', dobro
prihvatili i stariji igrači, poput njemačkog reprezentativca Kevina
Kuranyja i Fabiena Ernsta. Ivanova zrela razmišljanja o hrvatskoj
reprezentaciji objavit ćemo u sutrašnjem broju, ovaj put izdvajamo
činjenicu da će Roberta Kovača prvo upoznati u izravnom dvoboju 18.
kolovoza, kad u Gelsenkirchenu gostuje Borussia Dortmund.
- To
je možda i najveći njemački derbi, no tada će svatko gledati interes
svog kluba. Pozdravit ćemo se, ali se nećemo poznavati do kraja
utakmice. A uvjeren sam da će naš ogled biti spektakularan.
S
Petrićem se Rakitić redovito čuje, no kako su obojica ofenzivci,
vjerojatno se neće puno susretati na terenu. Istu večer zajedno će u
Zagreb, tri dana kasnije u Sarajevo, no o tome više u idućem članku.
Otac Luka osnovao Dinamo Möling
Luka
Rakitić, Ivanov otac, još je davno osnovao Dinamo Möling, u čijim se
prostorijama redovito preko TV ekrana pratilo utakmice Dinama i
hrvatske reprezentacije.
- Otkad znam za sebe navijao sam za
Hrvatsku. I na Euru 2004., kad sam još bio švicarski juniorski
reprezentativac - pohvalio se 'dinamovac' Rakitić.
Rakitiću na dar 'Vatreni lakat' i 'Kovači vatrene sreće'
Ivan
Rakitić jako se razveselio kad mu je naš ugledni sportski publicist
Andrija Kačić-Karlin uručio svoje dvije knjige, 'Vatreni lakat',
biografiju Aljoše Asanovića, te 'Kovače vatrene sreće', koji opisuju
gastarbajterski put u hrvatsku reprezentaciju braće Kovač. Prvu knjigu
Ivan mora pročitati do prvog okupljanja reprezentacije, jer će ga
Aljoša, fakin kakav je, sigurno pitati nešto iz sadržaja, dok će
čitajući drugi vjerojatno pronaći neke paralele iz svog odrastanja u
Švicarskoj.