U Brodu su se uvijek cijenili sportski uspjesi. Ukoliko bi neki klub imao zdravu atmosferu u smislu nekog napredovanja ili barem težnjom da se napreduje građani bi to znali prepoznati i odlazilo bi se na utakmice, u bilo kojem sportu. Kad su odbojkašice napravile iskorak na njihovim utakmicama je bilo po 500 ljudi (uvjerljivo najviše po utakmici u odbojkaškoj ligi), dolazilo se na rukometaše kad su se borili za Premier ligu itd. Sjećam se da se i na Marsoniji u 2. HNL znalo skupiti 3 - 4 000 gledatelja a nekad i više.

Nažalost zadnjih godina rijetki su primjeri zdravog i normalnog funkcioniranja klubova, previše je mutnih likova koji se žele okoristiti klubovima i koji su nestručni na određenim pozicijama i takve stvari onda građani ne cijene. Dodajmo tomu katastrofalnu financijsku situaciju u gotovo svim klubovima i neimaštinu građana, pa je odlazak na utakmice takvih klubova postao entuzijazam istinskih zaljubljenika u sport.
 
Ova nova uprava Marsonije već je u startu pokazala želju za promjenom na bolje, angažirali su se na svim poljima, puni su novih ideja, ukratko, ne čekaju da ih vrijeme pregazi kao što se dogodilo sa Marićem. I to je već pomak da ljudi počmu u većem broju odlaziti na utakmice. Kad se vidi svijetlo na kraju tunela već je druga priča i ako klub postane stabilan publike će biti u većem broju pa bila to 2. ili 3. liga.