Mi svi ljubitelji talijanskog nogometa itekako smo subjektivni oko ljubavi prema Serie A, ali opet je činjenica što nas ima toliko puno dokaz da nismo baš toliko subjektivni. Kako nekome može bit draže gledat stadion pun bogatih snobova i turista koji se slikavaju za instagramna modernim stadionima koji svi liče jedan na drugoga nego često poluprazne talijanske prevelike stadione s grupicama tifosa, manijakalnim spikerima (obratiti pozornost kad Torino doma da gol) itd. A reć za talijanske stadione "betonska zdanja za koja si se često mogao zapitati koja im je točno originalna namjena jer su znači izgledati kao sasvim nešto drugo. " je prava blasfemija.
Skoro svi stadioni imali su naziv communale (gradski) i nije slučajno da su gotovo uvijek nazivani po ljudima, najčešće gradonačelnicima i starim klupskim legendama i predsjednicima klubova. Kako su bili gradski, logično je bilo da budu što veći kako bi primili što više ljudi (i prije i poslijeratna Italija bila je zaluđena nogometom, a strašno siromašna pa je nogomet bio pravi opijum za mase), ali i da imaju atletsku stazu kako bi mogli služit i za više sportova. Dosta ih je u međuvremenu renovirano pa su ostali bez staze, a dobar dio je značajno moderniziran i za SP 1990 koje je ipak došlo malo prerano nego npr. za druge države poput Engleske (1996), Francuske (1998) i Njemačke (2006) pa su oni sređeni malo kasnije i modernije. Također, talijansko gospodarstvo ipak je nešto slabije pa od 90ih naovamo nije bilo baš inicijative da se rade stadioni, pogotovo jer je većina velikih magnata koji su ulagali u klubove 90ih bila koncentrirana na kratkoročna ulaganja u razvoj momčadi, a ne dugoročna u infrastrukturu. Ali, danas se i to mijenja, calciopoli je dosta promijenio talijanski nogomet i shvaćanje istog.
A što se stadiona tiče, ima tu stvarno prelijepih i slabo poznatih zdanja, npr. Dino Mannuzzi u Ceseni, spomenuta Bologna koja bi se trebala obnoviti sa inkorporiranom legendarnom kulom, San Nicola u Bariju koji je, iako je moderan i sagrađen 80ih, jednostavno preružan, a moram spomenut i meni jedan od dražih, također nešto noviji - Nereo Rocco u Trstu koji se upravo modernizira i bio bi sjajan da je Triestina iole ozbiljan klub, a ne posrnuli trećeligaš. Dakle, ima tu stvarno svega i svačega, ali uopće nisu stadioni toliko loši koliko se misli niti je istina da ne izgledaju ko stadioni, što god to značilo.