Najplaćeniji
igrač u srpskom fudbalu je Almami Moreira, kreator igre Partizana, koji
prema revidiranom ugovoru od ove sezone ima platu od 400.000 evra!
Nešto manje, oko 200.000 evra zarađuju kapiten Nenad Đorđević,
povratnik Mladen Krstajić, a u tom opsegu su i Lamine Diara, Goran
Gavrančić, dok nadolazeći „talas" poput Stevanovića ima oko 5.000 evra
mesečnu platu - pišu "Večernje Novosti"
S druge strane
Topčiderskog brda, u Crvenoj zvezdi, slika je poprilično drugačija iako
nije tako bilo minulih sezona. Dolaskom novog rukovodstva na čelu sa
Vladanom Lukićem, igrači sa "jakim" ugovorima praktično više i ne
postoje. Treba se samo setiti da je Mirnes Šišić imao 375.000 evra
godišnje, Ognjen Koroman 200.000 evra, Džeferson Silva takođe...
Čak je predsednik Lukić uspeo da postigne dogovor sa trenerom
Vladimirom Petrovićem Pižonom da radi za platu od 5.000 evra što je pet
puta manje od Zemana i dva i po puta manje od prethodnika Janevskog.
U
sadašnjem timu Crvene zvezde gornji limit zarada je nešto preko 100.000
evra, a među najplaćenijima su, kažu, kapiten Nikola Lazetić i Đorđe
Tutorić, dok je ostatak ekipe „u opsegu" od 30.000 do 80.000 evra
godišnje. U tom rangu su i ugovori koje imaju igrači Vojvodine, s tim
da su Dragan Mrđa, Dušan Tadić, Džozef Kizito, Marselo Pleč i Alin
Stojka među najplaćenijima („šest cifara").
U ostalim
klubovima situacija je drastično različita. Spartak Zlatibor voda plaća
do 80.000 evra po sezoni, u OFK Beogradu je „plafon" 35.000 evra, a
slična situacija je u Borcu iz Čačka, Javoru iz Ivanjice, Smederevu,
Radu... Klubovi uglavnom 90 odsto budžeta popunjavaju od prodaje
fudbalera, troškovi su za naše prilike visoki, i zato ne obećavaju više
nego što mogu da plate. Jedini problem je dinamika isplate, jer gotovo
da ne postoji klub koji uspeva da mesečno izmiri sve obaveze prema
igračima. S druge strane, igrači se ne bune preterano, jer ako ne
igraju ne mogu da se dokažu i obezbede egzistenciju kroz inostrani
angažman.