Evo jedan od paradoksa i dokaza koliko je njih briga...izasao je raspored natjecanja drzavnih liga i u drugom dijelu sezone u15 i u17 igraju isti vikend. Kao sto je vec navedeno, neki klubovi moraju igrat sve drzavne lige ili imat drugu ekipu. Mozete li zamislit 10 klubova u Hrvatskoj koje imaju 15 cura 09/10 i jos 15 cura 07/08? Onda tu jos treba ukalkulirat ozljede, bolesti, privatne obveze itd. Dali su razmisljali o ovome? Naravno da nisu. Dali ih je briga? Naravno da nije.
Prosle godine je kalendar 1hrl-ž bio prekrajan zadnjih mjesec dana jer se zadnje kolo poklapalo sa sredisnjim seminarom, e pa zamislite onda koliko razmisljaju o mlađim dobnim skupinama.
Ljudi vjerojatno misle da u praksi po cijeloj Hrvatskoj postoje profi klubovi sa golemim sredstvima namjenjenim za mlađe dobne skupine, sa profi trenerima i brdom djece koja jedva cekaju da dođu igrat rukomet.
U stvarnosti to je ipak malo drugacije jer klubovi grcaju i krpaju kraj sa krajem, djeca je sve manje i odustaju zbog razno raznih razloga a u klubovima rade treneri za 200-300 eura koji se u vecini slucajeva uce na djeci jer niko ozbiljan za te pare nece gubit vikende i ostale dane.
Postoje klubovi koji svoje trenere pokusavaju educirat i slat ih na skolovanje ali i to je postalo skupo.
Zamislite trenera koji mora potrosit par tisuca eura za neku B licencu da bi u klubu radio za 300 eura.
Zamislite tek jos malo ambicioznijeg trenera koji zeli A licencu, taj pak mora u Zg skoro svaki tjedan 3 dana, platit svaki puta putovanje, spavanje i uzet slobodan petak sa posla i tako godinu-dvije dana. Koliko je to love?
Sve to dovelo nas je do toga da sa djecom radi ko zeli i prisiljen si prihvatit i zaposlit svakoga jer izbora nemas. Birokracija na konstantno ubija godinama, tonemo sve dublje i dublje a ne mjenja se nista a zahtjevi su sve veci.
[uredio PetarKružić - 29. rujna 2024. u 13:47]
