Nije sa Goluzom krenuo pad, drzali smo se do 2020. pri vrhu, to je dugih 17 godina konstantnog sudjelovanja u borbama za medalju.
Pad je dosao sada, a i ne mozes biti stalno u vrhu, da budemo realni. Generacija Balica Metlicica i ostalih se dogodi jednom, ne samo kvalitetom vec su bili ekipa, momcad, vjerovali jedni drugima i tako dalje, dobra kemija, vjerojatno Cervaru zahvaljujuci. Koliko god ga neki omalovazavali, on je tvorac te generacije. Isto tako ta generacija je mogla napraviti nista, kao 2002. godine sto je bilo. Kliknuli su pod Cervarom, to se malima poput Hrvatske mora dogoditi ako zeli uspjeh, taj neki klik. Mi nemamo infrastrukturu koja ce garantirati velike rezultate, ovisimo o takvim cudima.
Mi i sada imamo sasvim dobre igrace za potuci se sa svima, ali nemamo ekipu koja ce rijesiti turnir kao nekada. Ocigledno kemija u momcadi ne valja, cim se izmisljaju povrede poput Cindrica, dalje mi nemamo sirinu pa nismo ni prije imali sirinu. Da su Balic, Metlicic, Dzomba otpadali svako drugo prvenstvo, klinac bi mi osvajali medalje. Ostali jednom bez Metlicica zbog Pajovicevog prsta u oko, i osvojili drvenu medalju. Tada su uvijek bili spremni, godinama, jedino je Lac sjebao ruku jedne godine. Metlicic je igrao po 60 minuta.
Razlika je mozda i u radu struke, Stenzel jasno rece da je sumanuto imati kondicijske trenere i da mi to danas imamo, a nismo imali u vrijeme Balica Metlicica. Vjerojatno nam i igraci otpadaju zbog ozljeda zbog kondicijskih priprema, koje su po njemu nepotrebne. Ali eto mi inzistiramo na tome. I iz godine u godinu na pripremama nam otpadne 3, 4 ili 5 kljucnih igraca. A mi bez Martinovica, Sarca, Mandica, Duvnjaka slabiji smo za 30% recimo.
