A evo ne znan di bi ovo stavija ,pa evo:

U Splitu se nemamo gdje vratiti!

Ivano Balić i Petar Metličić dočekali su prigodu da u dresu hrvatske reprezentacije zaigraju u rodnome gradu. Iako je povod bila humanitarna akcija za pomoć obiteljima stradalih vatrogasaca na Kornatu, a prigoda prijateljski meč protiv Slovenije, dvojica splitskih rukometnih idola s mnogo emocija očekivali su utakmicu na Gripama.

Splitska publika dočekala ih je toplo, uz ovacije, ali ipak ostaje dojam da su se organizatori mogli i bolje potruditi da dvojica Splićana, Balić kao službeno najbolji rukometaš svijeta te Metličić kao kapetan svjetskih i olimpijskih prvaka, dobiju tretman kakav zaslužuju.

- Očekivao sam bolje navijanje splitske publike - priznao je Metličić, ali je iskazao nadu da će biti bolje na SP-u 2009. kada će Hrvatska igrati u Splitu.

Nažalost, čini se da je Split izgubio rukometne navike jer vrhunski rukomet odavno ne stanuje u gradu pod Marjanom. Zato je bio očekivan odgovor na pitanje koje smo postavili dvojici najboljih splitskih rukometaša: postoji li šansa da se jednog dana vratite u Split kao igrači?

- U situaciji kakva je danas u splitskom rukometu teško da će se to ikada ostvariti. Ovdje smo napravili prve rukomete korake, počeli smo karijere, a iako je Split naš grad, teško da ćemo se ovdje vratiti igrati rukomet. Ne zato što ne bismo željeli nego zato što ne postoje uvjeti za to - kaže Metličić.

Obojica imaju angažmane u klubovima španjolske Asobal lige, Metličić je u Ciudad Realu, a Balić u Portland San Antoniju, uz čvrste ugovore do 2010. godine.

- Naravno da obojica razmišljamo o tome da ćemo se jednog dana vratiti kući, međutim o tome je zasad prerano govoriti. Imamo višegodišnje ugovore u svojim klubovima i teško da će se tu stvari promijeniti preko noći. Primjerice, Mirza Džomba se vratio igrati u Hrvatsku, ali on je ipak nešto dulje od nas bio u inozemstvu, a poklopile su mu se stvari da je uspio realizirati povratak. U Hrvatskoj jedino Zagreb može ponuditi uvjete i sportske motive i ta opcija čini se zanimljivom - dodao je Balić.

Balić je ponovno proglašen najboljim rukometašem svijeta. Koliko mu znači ta nagrada?

- Mnogo mi znači, jer to je nagrada za sve što sam cijeli život žrtvovao da bih ostvario rukometnu karijeru.

Dugogodišnji prijatelji, suigrači u reprezentaciji, poslovni partneri u projektu Rukometne akademije, u Španjolskoj su ljuti rivali. A zanimljivo je da su obojica počeli u rodnom Splitu. Metličiću je prvi trener bio Balićev otac, Žare. Pero je prvi otišao u Metković, Ivano za njim preko Metkovića u Španjolsku.

- Postojala je opcija da zajedno zaigramo u Ciudad Realu, ali nije se realizirala. Ivanu bi bilo bolje, osvojio bi poneki trofej više... U klubu je svake godine cilj isti, osvojiti sve. U ulozi smo favorita, a Balićev Portland najveća je prijetnja. Lani smo gubili trofeje, ove godine nemamo pravo na propust.

S Balićem su u klubu Dominiković i Valter Matošević.

- U Španjolskoj jako cijene hrvatske rukometaše, ali ne samo nas, nego sve igrače s prostora Balkana. Za razliku od Španjolaca, mi uvijek preuzimamo odgovornost. Imao sam trenera u Leonu koji je obožavao Balkance, makar se s njima uvijek svađao. Na početku su bili Losert i Ćavar, a nakon mene došlo je dosta hrvatskih rukometaša, oko petnaestak nas igra u Španjolskoj - kaže Metličić.

Za kraj neizostavno pitanje o reprezentaciji i EP-u u Norveškoj?

- Sami smo sebi postavili ciljeve, a najvažnije je da među nama nema nikakvih trzavica. Važno je da igramo dobro, a igrali smo i u Njemačkoj, ali je jedan slab dan sve pokvario. Imamo motiva da osvojimo još poneku medalju, a zlato s EP-a je baš ono što nam nedostaje u kolekciji.

Balićev otac trener u akademiji

Ambiciozan projekt Rukometne akademije pokrenuli su s željom da mladim rukometašima omoguće adekvatne uvjete za trening, “krov nad glavom i kvalitetne trenere” koji će im pomoći u njihovu sportskom razvoju.

Ovakav projekt, kada je o rukometu riječ, predstavlja pionirski pokušaj u Hrvatskoj.

- Logično je da ostanemo u rukometu i nakon što završimo s aktivnim igranjem, a ovaj projekt je svojevrsno vraćanje duga Splitu u kojem smo počeli. Ovdje ima talentirane djece i željeli bismo da Split bude prepoznatljiv ne samo kao grad nogometa, košarke ili tenisa, nego i kao grad rukometa.

U Akademiji koju će operativno voditi bivši reprezentativac Ivica Maraš radit će i Balićev otac, Žare, koji je i sam bio poznati rukometaš i trener.

lacković je po pisanju flensburgove službene str ipak u redu i radi se samo o nekoj lakšoj ozljedi i bit će spreman za 10etak dana.

Ma Lacković je u banani. On bi trebao mirovati da mu se to koljeno u kasnijoj karijeri ne bi pogoršavalo. Al jbg, nemaju klubovi kao Flensburg strpljenja čekati igrača toliko dugo nego ga nezalječenog šalju na teren...

Lackovic je ozlijedio, do sada, zdravo koljeno. Ali nije toliko tesko kao sto se isprve pomislilo. Samo je istegnut ligament. Bit ce on OK, samo da se malo primiri i zalijeci.

Za Laca bi bilo najbolje da ode iz Njemačke jer će ga oni gore uništit do kraja. Neka napravi isto što su napravili Vori i Džomba.Došli su se dečki malo odmorit u Zg

Naš proslavljeni lijevi bek imao je dugotrajne teškoće s koljenom?

- Situacija se bitno mijenja ako Lacković nije u top formi. Realno govoreći, tada su sasvim drukčije šanse hrvatske rukometne reprezentacije. U tom slučaju bili bismo momčad daleko od vrha, jer se danas bez šuta sa distance ne mogu svladati vrhunske obrane. Imamo, doduše, neke alternative, raduje me bolja pozicija Valčića, a tu je i Vuković, ali to nisu šuteri po vokaciji koji mogu iz daljine otvarati brave visokih, zgusnutih zona. Inače, Lacković je mirovao, misli se da je on riješio koljeno. Ja, međutim, to još nisam vidio. Kod Lackovića sam vidio nesigurnost, ogroman oprez, kalkulaciju. Vidio sam da se mučio. To nikako nije dobro jer bez Lackovića nismo isto kao i s njim. To me jako zabrinjava, ne znam kako ćemo riješiti taj problem.

Lino Cervar u intervjuu za hrs portal

I ovaj covjek bi nasu reprezentaciju trebao odvesti do medalje???? pa on je vec sad nasao alibi za predstojece EP. Zamisli, nema Lackovica, i mi bez njega daleko od svjetskog vrha.

Pa nevjerojatno koji je to konj.

Eto mi smo do sada protivnike pobjedjivali zbog Lackovicevog suta sa distance 

Svaka cast Lackovicu, ali niti je kada biran u sedmorku prvenstva (sto bi valjda bio slucaj bar na onim prvenstvima gdje smo uzmali zlatne medalje) niti je tako cesto bio kljuc neke nase pobjede na velikim takmicenjima. Ja pamtim utakmicu iz Atene sa Spanjolcima, gdje je Blaz bio jedan od najboljih, mozda i najbolji nas igrac. Sljedeceg slucaja,... se ne sjecam.

Ali, bez Lackovica mi smo daleko od vrha.

E moj Lino, ti si bez Balica daleko od vrha, ne ekipa, no ti.