Od Sigurdssona bolji i uspješniji trener jest (bio) Červar i možda jedini od od hrvatskih trenera, ali njega nema previše smisla sad angažirati, naročito nakon što su mu neki ljudi iz saveza okrenuli leđa.
Nije jednostavno, bit će da je većina reprezentacija izvan forme, čak štoviše sa slabašnom kondicijom (ili po novogovoru - staminom). Hoće li završetak sezone biti dovoljan za rekuperaciju, teško je reći, ali u našem slučaju čak ni ozljede ni umor nisu toliki problem, koliko nedostatak energije, disbalansiran tim, omjer igrača u vrhunskim klubovima i onih iz domaće lige koja je nažalost sama po sebi nekonkurentna.
Bez Duvnjaka, Čupića, Karačića pa i Cindrića (u boljem izdanju) Hrvatska jednostavno nema generacije igrača rođenih tokom sredine ili druge polovice 90-tih kao nositelja igre. To je taj pad kvalitete u kasnijim generacijama koji sve više dolazi do izražaja.
Sigurdsson može napraviti pomak prema naprijed, ali i prema nazad. Trebalo bi malo počistiti svlačionicu, a rezultat se čini neizvjesnim. No sa ovakvim dosadašnjim pristupom igrača rezultat jest izvjestan, a to da je - podbačaj. Sigurdsson barem može riskirati.