Švaba Miškovac je napisao/la:
Nikada se to ne zna, Ante Kaleb je bio najveci talent generacije na planeti, uz Alexa.
Cindric nije bio ni na mapi, gradio se u Karlovcu u tisini.
Danas znamo kako su prosli jedan i drugi.
Slicno je sa Sebeticem, igrao sa starijom generacijom, bio ogroman talent. Na kraju prosjek.
Martinovic je nas zadnji talent koji je ispunio puni potencijal, MVP juniorskog prvenstva itd. Prije njega, Duvnjak, mislim na igrace koje jos u kadetima vidis jednog dana u vrhu vrhova. Svi ostali iskoce negdje usput, nikada se ne zna, neki igrac bljesne ranije, neki kasnije, neki bljesnu pa nestanu.
Vidi cijeli citat
Cindrića je jako podigao Lino Červar 2014. u Metalurgu. U roku od nekoliko mjeseci, Červar ga je od perspektivnog, ali relativno nepoznatog anonimca učinio igračem svjetskog kalibra, a slično se očekivalo i od Vuka Borozana (CG). To se zove rad, to se zove snaga, samopouzdanje... Cindrić može Červaru doživotno zahvaljivati za taj dio karijere, isto kao što je Červar nekoliko godina kasnije izuzetno podignuo Halila Jaganjca. No, nažalost, mnogi igrači ostanu nezahvalni, ali što se tu može. Neće svatko uspijeti.
Šebetića su unazadile brojne ozljede. U toj genereaciji igrača (1992-1995.) jedan od boljih bio je Mandalinić kojeg se uspoređivalo s Lackovićem, ali isto nije ostvario puni potencijal. Vratar Matej Ašanin zabljesnuo je na Euru 2020., ali potom nestao. Kaleb je praktički ostao nepoznat, tj. više ga se znalo iz juniorskih dana nego poslije...
Ne može se reći da su to izgubljene generacije, ali definitivno se od tih igrača puno više očekivalo. Možda im nije u prilog išlo to što su bili "u sjeni" ovim doista velikim igračima rođenima tijekom 1980-tih, pa kad su došli u nominalno najbolje godine - njihova oštirca kao da je otupjela. Ne znam.
[uredio Reset-21 - 16. svibnja 2024. u 19:43]