Klasičan primjer ti je bio u utakmici protiv Austrije, prvo poluvrijeme, onaj period od 11-6 do 11-11...
preslikaj tu istu situaciju na drugo poluvrijeme, i što ćeš dobiti? Znaš što?
Milijardu posto izgubljenu utakmicu!
Svaki trener s (barem) osrednjim osjećajem za tijek utakmice i sagledavanje trenutnog tijeka događanja na terenu
pozvao bi time-out najkasnije pri rezultatu 11-8, evidentno je bilo i sa zvjezdane stanice Mir
da smo u ogromnoj crnoj rupi i da u tom trenu se mučimo gore s  njima, nego Junferica s karom od 23cm...i što pajac radi? 
Odgovor je: Ništa, kao i stotine puta do tad.
Pušta utakmicu iz ruku, stvari se događaju sljedećih 3-4 minute apsolutno van njegove (naše) kontrole,
a on glumi da je na zadnjem redu tribina s kokicama u rukama.
Ponavljam ti, da je to bilo u drugom poluvremenu, mi bismo tu utakmicu izgubili,
jer ne bi bilo vremena da se priberemo i dođemo k sebi, u trenutku kad bi on pozvao time-out (vjerojatno 45sec do kraja tekme)
mi bismo bili u knock-down situaciji...
To ti je eklatantan primjer da ne postoji šablona za zvanje time-outova, nego to totalno ovisi o tijeku zbivanja na terenu.
Ja kao trener sam npr. podosta puta pozvao time-out u 4. ili 7. minuti utakmice, uvidjevši da su moji puleni potpuno krivo
ušli u utakmicu, a zvao sam isto tako time-outove u 35. ili 39. minuti i nisam ih čuvao šablonski za kraj utakmice.
Što bi mi značio time-out u zadnjoj minuti, ako sam zbog nepozivanja istog već izgubio utakmicu prije deset minuta?
Ma, ovo svatko tko je igrao ili se bavio rukometom mora razumjeti, nema tu neke velike nauke...

mi hrvati mozemo samo popusit k.u.r.a.c. s nekim trenerom koji zna napravit igru jer smo p.i.c.k.e...nama trebaju klauni, psiholozi, egoisti i sve ostalo....a vi si to uzmite kako hocete