ZB10 je napisao/la:
ian wright je napisao/la:
A i postojao je Charles III, iako ga vladajuća loza ne priznaje
Vidi cijeli citat
Kad? može kontekst?
Vidi cijeli citat
komplicirano i dugačko, ali ajmo probat
nakon završetka Stogodišnjeg rata se ukorijenila ideja da jedina situacija koja može osigurati trajni mir na Otoku, tj. mir između Engleske i Škotske (vjernog saveznika Francuske) su međusobni brakovi engleskih i škotskih prinčeva i princeza. Ako budu dovoljno uporni, jednom će se potrefit da jedan čovjek krvnim vezama postane zajednički kralj Engleske i Škotske i onda će biti mir jer ne može ratovat sam protiv sebe. Onda su počeli dogovoreni brakovi. Puno zainteresiraniji za kombinaciju su bili Englezi, pa su stalno svoje princeze slali u Edinburgh da se udaju za škotske kraljeve
trebalo je čekat 150 godina da se konačno poklopi situacija, pa je nakon smrti Elizabete Virgin Queen na englesko prijestolje 1603. došao njezin bratić, škotski kralj James VI (za Engleze James I). Potpuno legalno i legitimno, kao najbliži rođak preminule bezdjetne kraljice. Tako je Britanija po prvi put bila ujedinjena pod jednom dinastijom, onom škotske obitelji Stuart
James je imao nekoliko djece, od kojih je jedan bio budući kralj Charles I, a jednu kćer je udao za njemačkog princa od Pfalza. To je bio politički i saveznički brak između dva protestantska vladara. Pažnja - od tada pratimo dvije loze Stuarta, onu na Otoku i ove njemačke kontinentalce
ovi na Otoku su imali vrlo burnu budućnost s građanskim ratom 1640-tih koji je završio odsijecanjem glave Charlesu Prvom. To su Oliver Cromwell i ekipa. Nakon smrti Cromwella u Englesku se vraća sin Charlesa Prvog, Charles Drugi i obnavlja vladavinu Stuarta. On je bio bonvivan i nije ostavio legitimno dijete/nasljednika iza sebe. Stoga je krunu preuzeo njegov brat James Drugi, a koji je bio katolik što je u ondašnjoj Engleskoj bio najveći mogući grijeh. Kada mu se rodio sin, postalo je jasno da bi i sljedeći kralj mogao biti katolik, te je Charles Drugi protjeran je iz zemlje i pozvan je nizozemski kralj William da preuzme krunu kao ispravan i podoban protestant. To je Glory Revolution iz 1688
unuk tog protjeranog Charlesa Drugog je bio Charles Treći, na Otoku poznatiji kao Bonnie Prince Charlie. On je stalno rovario i prijetio povratkom u zemlju, a zadnji pokušaj je bio 1740-tih (Rob Roy i ta spika). On nikad nije priznat kao engleski kralj
što se one loze u Pfalzu tiče, nakon puno peripetija je jedan njihov potomak preuzeo pokrajinu Hannover. Kada više nisu imali otočne Stuarte na raspolaganju, Englezi su pozvali vladara Hannovera da uzme englesku krunu jer je bio podoban protestant. Taj kralj George Prvi je bio Nijemac 1/1. Sljedećih 200 godina su se engleski kraljevi ženili s njemačkim princezama (kao što je to lijepo pokazao Crni Guja). Mislim da je baš majka od Elizabete Druge bila prva Engleskinja supruga engleskog kralja nakon dva stoljeća
zato djelomična frka oko Charlesa Trećeg. No tu kontroverzu ionako zna samo 1 od 100000 ljudi u populaciji
[uredio ian wright - 09. rujna 2022. u 00:38]